Arhiva za 20 ožujka, 2011

F/X – Murder by Illusion (1986)

Posted: 20 ožujka, 2011 in Akcija, Thriler

IMDb

Trailer

 

Osamdesete, čovjek ih jednostavno mora voljeti kad su u pitanju filmska ostvarenja, Jednostavna, nezagađena preočitom željom da budu financijski isplativa u svakom pogledu, zanimljiva u svojoj kreativnosti… kratko rečeno, neka drugačija filmska vremena. I poprilično toga je bilo napravljeno s namjerom da zabavi gledatelje, da ispriča priču i gotovo je šteta što neki od istih tih naslova danas ne znače ama baš ništa nekim novim klincima. F/X (ponegdje dolazi uz dodatak Murder by illusion) pripada onoj grupi zaboravljenih B filmova koji  ne postaju lošiji s godinama. Doduše, ni puno bolji, ali zato uspijevaju ostaju podjednako zabavni.

Imamo stvarno  neobičajen izbor za glavnog lika, Rollie Tyler radi kao stručnjak za specijalne efekte na trećerazrednim horor filmovima i, kako priča kaže, odličan je u svojem poslu. Mutni tipovi s policijskim značkama ga uposle da izrežira lažno smaknuće mafijaša čija je glava ucjenjena i tu počinje prava stvar. Naravno, sve krene naopaku i Rollie se nađe u bijegu pred svima. Plaćenim ubojicama, policijom i…svima ostalima. Iz prikrajka se u istragu uključuje oko rubova sirovi policajac imenom Leo, koji, kao naručeno, imao njuh pravog psa tragača za razne smicalice tipova u skupim poslovnim odijelima.

Film ima priču, gotovo šokirajuće. I to dobro predstavljenu, zaokruženu i ispričanu priču. Bryan Brown, čija zelena karta za američko područje ima slične datume kao i ona od Mela Gibsona, unosi potrebnu svježinu sa svojim austraskim kako-ćemo-lako-ćemo načinom glume u cijeli proizvod, a stari glumački vuk Brian Dennehy drži podršku. I dečki su karizmatični, znaju glumiti, djeluju kao da se dobro zabavljaju u svojim ulogama i dva sata prolazi bez muke. Šteta što u sve to nije ubačeno malo više od Rollievih filmskih trikova radi kojih je slavan, ali, hej, postoji i nastavak. Također, kad se cijela priča stavi na papir, jednostavno se ne može pomisliti da se išlo po šabloni zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano. Korumpirani murjaci, gunđavi murjaci koje baš boli neka stvar za pravila, nevin čovjek u bijegu… tko treba više da se dobro zabavi. Nisam ga gledao nekih desetak godina, vražja muka za pronaći film na ovim divnim dostupnim, kako ih kolega Dragonraga naziva, alternativnim izvotima, ali je i dalje bio i  ostao zabavan komad 80-ih. A već kad sam pogledao original, sad jednostavno moram pogledati i nastavak jer kruži glasina da je i ovaj naslov zahvatila opasna hollywoodska bolest znana i pod nazivom – remake.


IMDb

Trailer

 

U nekom drugom vremenu, romani Alistara MacLeana predstavljali su čisto zlato za poducente. Poznata je priča o tome kako je uopće nastao kultni Where Eagles Dare, da je Richardu Burtonu bila puna kapa glume u teškim dramama te je poželio popraviti malo svoj isplativi rejting kod publike. MacLean je odmah iz glave izbacio scenarij i, hopla, ostatak je legenda. No, prije toga, publika je išla masovno u kina pogledati još jedan kultni ratni spektakl nastao po MacLeanovom predlošku, The Guns of Navarone. Što nas dovodi zamalo dvadesetak godina kasnije te još jednog pokušaja da se malo kapitalizira ostavština slavnog pisca.

Force 10 se nadovezuje na The Guns.., isti likovi su igri (ali novi glumci) izvučena je nova priča (koja se malo slabije temelji na MacLeanovom romanu) i što je moglo poći krivo? Hmmm, nekoliko stvari. Sadržajno i na papiru djeluje, pa, zanimljivo. Grupa komadosa dolazi na područje tadašnje Jugoslavije kako bi pomogla partizanima u namjeri da sruše nekakav most koji povezuje dvije zaraćene strane. Misija je od samog početka u problemima, rušenje aviona, pa ulijetanje u krive ruke, četničke, pa nemogućnost da priđu mostu, stotinjak peripetija s kojima se MacLeanovi romani znaju nositi bez muke, ali nadobudni scenaristi nešto manje.

Film izvan papira muči muku s radnjom, tj. tempom. Predugačak, s dijelovima koji se ponavljaju, pa čak ulaze i u nelogičnosti. Iako su izmjenili osnovnu priču, ekipa iza kamere htjela je ostati vjerna MacLeanovim uobičajenim motivima te su zadržali one poznate sitnice; izdajnike, prikrivene agente, stereotipne negativce, malo banalne situacije, te dijaloge koji su, hmmmm, u najmanju ruku nategnuti. Također, film nema vizaulnih atrakcija kao što je riječ s Topovima s Navaronea ili Orlovo Gnijezdo, akcija se pažljivo dozira tako da u prvoj polovici nema ni poštenog obračuna. S druge strane, u drugoj polovici filma, akcija je tako loše smišljena te je spašava samo ono poznato, nema CGI-ja. Doduše, makete su pomalo smiješne, ali su barem zanimljive za gledati. Neujednačen ritam radnje, situacije koje su rastegnute na nepotrebnu minutažu na kraju znaju dovesti i do zamora ionako umornog materijala, ali ne bih za sve okrivio šlampavi scenarij. Ima tu i drugih faktora koji su utjecali na konačni ishod. Glumački cast je jak, od legendi Shawa, Neroa i Foxa do mladog početnika Forda, ali je neiskorišten. Ford se jedini osjeća opušteno, pa čak i trudi izvući nešto iz plitkog materijala, a ostali bi možda i pokušali nešto napraviti da nisu dobili papirnate rečenice i glupe prizore. Nije ni režija zlato koje sja. Predrvena je za jedan spektakl koji bi trebao prštati poletom i entuzijazmom. Sastavljen od ekipe koja je radila Bond filmove (Richard Kiel, Barbara Bach i redatelj Guy Hamilton) film kao da sve svoje karte za privlačnost polaže upravo na te fakte. Samo… Kiel je smiješan kao četnički vođa Dražak (na pozitivan način, iako ne vjerujem da je to bila namjera) Barabara Bach ne zna glumiti, a uloga joj je besmislena, a Hamilton ne zna režirati akciju– kratko i jasno. Glumačka nezienteresiranost i izostanak vizualnih atrakcija (teško je nadmašiti prizor Hohenwefen Castle iz Orlovog Gnijezda) sasvim jasno stavljaju film u zamornija ostvarenja ovog žanra. Šteta, materijal je tipično MacLeanovski, vizaulne su atrakcije mogle biti vrhunac akcije, glumci su mogli biti bolje iskorišteni…pomalo dojam da je film išao na blef pokupiti simpatije onih koje vole Topove, ali bez da je nešto uloženo da bude samostalni uradak. Onako, poluizgubljeno vrijeme kao konačni dojam.

True Believer (1989)

Posted: 20 ožujka, 2011 in James Woods, Kurtwood Smith, Thriler

IMDb

Trailer

James Woods zna glumiti. Kratko i jasno. Usput je i faca. Obično svira drugu violinu u raznim A produkcijama, no tu i tamo se zaleti u samostalne vode te snimi nešto izvan uobičajenog. Kao što je ovaj film. Eddie Dodd je James Woods, lik kao napisan za njega, mutni odvjetnik brza jezika, još bržih misli, s ponekim moralnim dilemama i pomaknutim osjećajem za pravdu.

Priče ide ovako. Kinez ubije drugog kineza, kinez završi u zatvoru. Novi klinac, tek jučer sišao s fakulteta (mlađahni Robert Downey Jr prije nego je promjenio ime u Tony Stark/Iron Man) dolazi do sudnice, napravi idiota od sebe i upozna legendarnog Eddiea. Zašto? Klinac želi učiti od majstora kako se zarađuje kruh odvjetnički. Kakve veze ima onaj kinez s početka? Njegova majka dolazi do Eddiea i moli ga da joj spasi sina iz zatvora jer, pazi sad, mali nije kriv. Eddie upozna klinca reda radi, ali uskoro postaje jasno da nešto ipak nije kako treba. I kreće zaplet u kojem će se razotkriti i jedna velika zavjera policajaca, klinac Downey će shvatiti da biti odvjetnik znači biti marica za sve, a Eddie će pokazati svima zašto je glavni frajer u kvartu.

Sudsko-kriminalistički triler Josepha Rubena (The Stepfather– original) ima ono nešto. Likovi su puni, imaju dubinu i širinu, a ne smeta previše ako odlutaju u karikiranje. Woods ima najviše manevarskog prostora i to koristi odlično, on je mešter cerominije, no zaleđe mu pruža dobro smišljena priča. Naizgled rješeni slučaj postaje ne-sudi-knjigu-po-koricama pa iako konačno razriješenje ima blagu notu zbrzanosti, jednostavno se osjeti kako se s malo napravilo puno. Osuđeni Kinez je antipatičan i loše glumi, njegovo izigravanje zatvorenika i čovjeka kojeg je pregazio sustav jednostavno je loše te sam se u par navrata otvoreno zapitao za kojeg mu vraga Eddie pomaže. Tu se valjda trebala naglasiti Eddieva požrtvovanost, što je uspjelo samo donekle. Triler koji nema nekakvog posebnog iznenađenja u tijeku radnje, pa čak i posebne napetosti, ali isporučuje visoku razinu zanimanja za radnju. I glumi James Woods. Woods je faca, zato film ima jednu vrijednost više.