The Living Daylights (1987)

Posted: 22 ožujka, 2011 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

No, dobro, teško da ijednog Bonda možemo nazvati zaboravljenim, ali možemo podcjenjenim, iako ni to u ovom slučaju nije posve točno. Ovo je sentimentalno prisjećanje na prve dane odlaska u kino i sveopće prvi susret s Bond franšizom. Mogu reći da je taj susret i modelirao daljnji odnos prema filmovima, pa čak i kritičke osvrte kojima se zabavljam u slobodno vrijeme. Jer, The Living Daylights ide u red onoga što danas ima bolji status nego u vrijeme izlaska, što znači da je baš ugodna spoznaja kad s nekih 10 godina prepoznate kvalitetu kojoj treba koje desetljeća da bude prepoznata. Započnimo s kratkim putovanjem u prošlost…

Netko ubija špijune lijevo-desno. Bond ima jedan od onih zadataka koji uključuju sve, od akcije do romantike. Negativci žele vladati, ovaj put tržištem oružja. Daljnji detalji nevažni.

Roger Moore je postao deda koji je u ulozi Bonda izgledao kao deda koji skoro da mora plaćati seks. Iako je njegov zadnji nastup bio korektan, to je više radi ozbiljnijeg tona filma i sasvim kvalitetne pirotehnike kojom je obilovao. Roger uzima izlaznu kartu, Timothy Dalton stupa na scenu. Novi Bond, novi pristup. Redatelj John Glen odmah prepoznaje drugačiju kvalitetu, Daltonova interpretacija je čisto profesionalna, nema više šala ili gegova (barem ne onih jako iritantnih) a Bond postaje više običan čovjek u neobičnoj situaciji nego superjunak koji će spasiti dan. I ne samo to, odmah na početku, kroz vratolomnu vožnju niz Gilbraltar, svima na znanje i ravnanje se odaje da je došlo novo poglavlje u pomalo ofucanom serijalu. Dah Smrti uvodi jedne od najimpresivnijih akcijskih sekvenci ikad viđenih do tada u Bond filmovima, dovodeći kaskaderske akrobacije do tanke linije koja dijeli posao od riskiranja da se slomi vrat, ali trud se isplaćuje. Novi junak, nova glazba i novo okružje u startu zadovoljavaju sve one koji su naučili da Bond franšiza isporuči već uobičajene detalje.

Što se tiče glavne priče…80-te su počele mijenjati odnos nerealnog naspram realnog. Negativci više nisu zlobne jedinke koje žele vladati svijetom, njihovi su motivi malo prizemniji, što daje uvjerljivost. Možda ne i razumljivost samog materijala jer ugurano je poprilično toga, od špijuna, do trgovaca oružjem, preko talibana, kupovine i preprodaje opijuma, a ima čak i političkih prebjega, hladoratovske spike…svega. Reći da je sve to savršeno posloženo bilo bi pretjerivanje, ako ćemo baš realno, nešto od toga ide u red onoga “zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano”, no ne može se poreći da si scenaristi nisu dali truda. Naravno, gleda li uopće netko Bond filmove radi priče ili svega ostalog? Zanimljiv pokušaj da se približi i onom dijelu publike koji vole i malo mesa na kostima, što Dah Smrti čini još jednim izuzetkom u serijalu. Ne baš uspješnim, ali taj je dio dobro prošao te su megalomanski negativci i njihovi balani razlozi za djelovanje otišli u prašnjavu prošlost.

A Dalton? Dalton je uspio Bonda približiti nekoj razumijoj i ljudskoj dimenziji, on je profesionalac koji će obaviti posao, ali mu se to neće uvijek sviđati. Lik ima osjećaje, dileme, materijala između već utvrđenog kalupa. I to se nije svima svidjelo. Doduše, nitko nije radio kampanje da ga se eliminra po kratkom postupku, sami film zaradio je dovoljno da može parirati i najvećim hitovima u Bond serijalu, ali Dalton nikad nije dospio na listu najomiljenijih glumaca koji su igrali legendarni lik.  Sve do danas. Zanimljiva stvar, otvorite bilo koji forum, bilo koji službeniji sajt, bilo što vezano uz Bonda i pronaći ćete zanimljivost. Dalton je najpodcjenjeniji Bond u cijeloj franšizi. Ta konstatacija dolazi cirka dvadesetak godina prekasno, ali barem se može pohvaliti da ima dva Bonda u filmografiji koji po kvaliteti tuku ostale da je to neugodno za gledati.

Hit, uspješnica, danas jedan od vodećih po kvaliteti u poretku naslova, no i poprilično zloglasan, sve divni razlozi zašto je ovdje. I, da, zato što sam ga prvog gledao. Nevažan razlog, znam, ali koga briga.

Komentari
  1. thegreatduck kaže:

    Hehe, jel ovo jedini film u kojem su talibani pozitivci? 😀
    Inače, uz prethodnika mu A View to a Kill, The Living Daylights ima valjda najbolji theme song u serijalu.

    • Deckard kaže:

      Nije, nije… Rambo 3 tu još bolje prednjači, tamo im postoji i zahvala na hrabroj borbi 😀 Što se tiče pjesme, bome jest, iako je meni dobra i ova iz Casino Royle; You know my name.

      • thegreatduck kaže:

        Hmm, nisam još gledao Casino Royale (baš sam završio Daltonove filmove pa mi ostaju još Brosnan i Craig ere).
        Inače, možda bi mogao ubaciti i špijunsku kategoriju, kad već imaš Bonda i M:I (i valjda još par filmova, poput onog When Eight Bells Toll)) .

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s