12:01 (1993)

Posted: Ožujak 23, 2011 in Science Fiction, Thriler

IMDb

Trailer

 

Lekcija one on one, kako snimiti zanimljiv film znanstvene fantastike? Žlica dobre priče, zrno techno trabunjanja koje razumiju samo znanstvenici, nekoliko grančica dobrih glumaca, malo solidnog redateljskog vina, 90 minuta kuhanja i rezultat je pred vama. Podignute obrve? Nikad čuli za ovaj naslov? Nije ni čudo, pozadina mu je televizijska, jedan od onih projekata za koje nije namjenjena daljnja budućnost. Teorijski. Kad se pojavi zanimanje, pa stvar izađe na videu, pa bude dobar rejting… sve sastojci za nešto što iskače iz zamišljenog kalupa, ali to je već drugačija priče.

A što imamo u samom filmu? Tipa imenom Barry, tipa koji radi u nekakvoj tehički naprednoj ustanovi, tipa koji ima šaku prijatelja, tipa kojeg nitko ne doživljava, tipa koji je faktički nevidljiv i tipa koji je onako, površno zaljubljen u kolegicu Lisu, kod koje, pogađate, nema teorijske šanse. I dok Barry tog kobnog dana izlazi van s posla, netko ustrijeli Lisu pred njegovim očima. Šok. Barry ostatak dana provede grleći bocu, žaleći samog sebe, a kad dođe doma poremeti pola stana, doživi gadan susret s električnom utičnicom i onda se baci na spavanje. Drugi dan, Barry sav kilav dolazi na posao i shvaća da je Lisa – živa. Ali, to nije ni blizu onome što slijedi, cijeli dan se jednostavno ponavlja, što znači da Lisa opet popije metak, ali sada naš junak shvaća da su čudne stvari u igri. Svaki novi dan je ponavljanje istog, a kako stvari odmiču, Barry sve više doznaje i zašto se ponavlja. Kao i to zašto je samo on toga svjestan. Pamti tko onaj susret sa strujom? Uz to dolazi i ono tehičko pojašnjenja vrijeme-svemir-beskraj kontinium koji samo fizičari razumiju, ali koga briga. Barry će se odvažiti na posljednji čin koji će ili donijeti prekid vremenske petlje ili je zauvijek zatvoriti.

Sve to zvoni na poznato? Groundhog Day, možda. Oba filma su se pojavila u identično vrijeme, ali dok je potonji komedija, “Minuta iza ponoći” (kako glasi lokalni prijevod) igra na triler-sf premisu. Ima i malo humora, ali to samo zato što je Jonathan Silverman tako dopadljiv tip, ima onu vrstu lica koja nije pogodna za nekakve mrgude i zato je njegov Barry tip s kojime se može suosjećati. Što je još dobro? Ah, da. Nema efekata. Ništa, njente, njic. Cijeli SF je stvoren samo na pokazivanju dana koji se ponavlja. Doduše, tu je i jedno znanstveno pojašnjenje zašto se to događa, ali, kako rekoh, koga briga. Stvar prolazi bezbolno jer Silverman i Helen Slater igraju onu vrstu para koji se može spojiti samo u čudnim okolnostima i koja ima onu posve beliveble kemiju na ekranu. Također, radi ograničenog budžeta ( radi kojeg su otpali i neki spektakularni efekti) nema ni puno praznog hoda. Barry polako svaki dan otkriva nešto novo, radnja se vrti, napreduje, gotovo da nema mjesta za predah. Sasvim dovoljno da ga se izvuče iz zaborava i to ne požali.

Oglasi
Komentari
  1. […] koje treba ispraviti nije današnja novina jer, pa već sam spomenuo Groundhog Day, ali ima i 12:01, jedan mali filmić koji je triler s pomalo sličnim premisama kao i Edge… (nema […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s