The Rock (1996)

Posted: Ožujak 23, 2011 in Akcija, David Morse, Michael Biehn, Nicolas Cage, Sean Connery

IMDb

Trailer

Welcome to the Rock!, dame i gospodo, jedan od prime time akcijskih filmova devedesetih. Ne vjerujete? Pažljivo pročitajte ovaj tekst jer u njemu se kriju odgovori zašto je to tako. Posebne okolnosti su na snazi. Pitate se zašto je uopće ovdje jer nije ni zaboravljen, kao ni podcjenjen? Odgovor je jednostavan. Film je misterija sam po sebi, nešto kao Da Vinci kod skriven u činjenici da je film tipični blockbuster, pun jako veselih stvari kao što su eksplozivna akcija, hrpetina muških likovi koji se prepišavaju tko ima većeg, a u pozadini je i zloglasni Michael Bay. I znate što se dogodilo? Kritičari su svršavali od zadovoljstva. Kažem vam, čisti misterij. A film? Rolercoster, jednom riječju rečeno, pravi Big Mac hamburger za sve ljubitelje dobre (što dobre, odlične) filmske akcije. Da to bude malo pregledno…

Tim američkih vojnika zauzme bivši zatvor Alcatraz i zadrži grupu turista  za taoce. Razlog? Žele da USA vlada isplati nešto kešovine za one ljude koji su poginuli na dužnosti, ali su zaboravljeni. General Hummel je tip kojeg bi svaki ročnik poželio da mu bude nadređeni časnik, I shit you not. FBI, po običaju, ima plan. Ali, ima i problem. Kako, dovraga ući u zatvor u kojem se pola stoljeća nešto gradilo i nadograđivalo. Nema problema, jedna zaboravljena tajna iz prošlosti se odaziva na ime John Mason i lik je pobjegao iz Alcatraza, ali da to nitko nije nikada doznao. Problem ulaza rješen, ali drugi problem je što vojnici imaju i rakete s jako nezgodnim otrovnim plinom. Nema problema ni za to. Stanley Goodspeed je naš čovjek, uredski tip, ne baš vičan akciji, a kamoli izletima na teren. Slučajno je stručnjak za otrovne plinove. I ekipa upada u zatvor uz malo muke, ali završi doslovce masakrirana, čime Mason i Goodspeed postaju jedini preživjeli članovi. Masonu nije ni na kraj pameti zajebavati se s stvarima koje ga se ne tiču, ali Goodspeed je ona vrsta junaka koja voli istaknuti očito – ka-bum, otrovni plin, nema Masonove kćeri i Goodspeedove žene – te njih dvojica kreću u osvajanje Alcatraza. A kako čudan par oni jesu, to je priča za sebe.

Malo o filmskoj priči…Alcatraz je poprilična inspiracija filmašima, a kako je mjesto ruševina prepuna raznih atrakcija, trebalo je to iskoristiti. Zato priča ulazi u podzemlju, a završava na vrhu, kako bi se dobila jedna filmska tura kroz sve najpoznatije djelove građevine. Također, u motivima naših negativaca ima nijansi sivog, Hummel nije uobičajeni psiho tip kojeg možemo samo tako mrziti. Motivi za otmicu i preuzimanje zatvora su neočekivano ljudski, koga od nas nije raspizdila neka vrsta birokracije koja gazi male ljude bez da ih dva puta pogleda. I Hummel je tip koji ne ubija rado, dapače, on uopće ne želi ubijanje, što je još jedna anomalija sličnih filmova. No, da se odmah zadržim i na mani, njegovi su vojnici gomila nestabilnih pojedinaca koja je jako brza na okidaču, što je kontradiktorno s onim kako su to sve uvježbani i disciplinirani ljudi. Da su takvi, ne bi ni bilo pucnajve, ali važno je spomenuti. Naš čudni par junaka jeste jednako tako zanimljiv. Sean Connery kao Mason je SAS, uvježbani tip, no već u godinama, pomalo kao da parodira Đejmš Bond ulogu. Goodspeed je skoro pa komični side kick. Nicholas Cage u svojem komercionalnom uzletu. I ne leži mu baš previše ta opuštenost (ali nije ni previše isforsiran) ali je zato tata-mata kad krene akcija (kao i Connery) tako da, dečki su prolazna ocjena.

A cijela ta priča oko otkupnine jeste i zanimljiva, ne vidiš baš motiv koji kritizira američku vladu u ovako visokobudžetnom filmu. Uz sve što je moglo ispasti, ovo je djelovalo osvježavajuće. Ne možeš mrziti lika jer radi nešto dobro, ne? Iako je metoda nasilna, ispravnost konačnog cilja gotovo da opravdava uloženi rizik. Koliko smo vijesti već pročitali o obespravljenim braniteljima i sličnim stvarima? Ne bi nikoga posebno iznenadilo da se jedan Hummel dogodi i u stvarnosti. No, sve to ne bi bilo ni blizu tako zanimljivo da nije casta koji nam predočava priču. Film je doslovce nabijen glumačkim kvalitetom (Harris, David Morse, Michael Biehn, Stewart Willson) koji nas zabavlja između intervala pucnjave i jurnjave. Teško da bi bilo koji kritičar mogao iste smjestiti u kategoriju “nezanimljivi”. Iako, mogli su dobiti i koju minutu više, ne bi naškodilo nikome. I što je umjeće, Michael Bay ih sve ima pod kontrolom. Njegov prepoznatljivi stil (tipa kružni kadrovi) ovdje čak i ne izgleda isforsirano, dodaje na dinamici ionako dinamičnim događajima koje pratimo. Kako je ovo transfer teksta sa starog bloga, da iskoristim heads up od kolege Dragoragea i nadodam kako je filmski score radio Hans Zimmer. Jedna od onih nevjerojatno uspješnih  kombinacija epskih dijelova, pomiješanih s dinamičnim ritmovima koji prate radnju na način da je dodatno nadopunjavaju. Zanimljivo je da taj score ne ulazi u top pet (možda top deset) Zimmerovih djela, iako je jedan od najoriginalnijih.

Stoga, o čemu govorimo ovdje? O 140 minuta čistog adrenalina, pucnjave, jurnjave, opasno dobro iskorištene pozadine slavnog zatvora, o glumačkom odabiru (brojčano i kvalitetno) kojeg do sada i niste gledali u sličnim projektima… kažem vam, film je čista anomalija u odnosu na druge uratke. Usuđujem se reći i staromodnog štiha gdje su oružani obračuni…jednostavno oružani obračuni, stara škola, prljavo, bez CGI-ja. Plus eksplozije. Bez ograničavanja, žestoko…vizualna poslastica iz nekih drugih, malo manje kompliciranih vremena. Što nas dovodi na početak priče. Film je bio financijski uspjeh, pomalo i neočekivano, a kritike su bila jezivo iznenađujuće dobre. Zašto jezivo? Kad ste posljednji put čuli da kritičari na sav glas hvale pucnjavu i eksplozije? Misterija. Anomalija. Ili, riječima Johna Patrika Masona – Welcome to the Rock!

Oglasi
Komentari
  1. Jacob Jake Harper kaže:

    Odlican tekst Deckard !

  2. thegreatduck kaže:

    Fali ti Nicolas Cage kategorija (Cage nema h u imenu, btw). 🙂

    • Deckard kaže:

      Ispravljeno 😀 Snalziš se bolje po blogu nego ja. Jedva više da se točno sjećam koji sam film već obradio 😀

  3. […] svi toliko loši). Jerry i Nick su u devedesetima pokazali kako se radi jako dobar akcijski film (The Rock – ako kažete nešto protiv njega, prebit ću vas na mrtvo ime) i kad se spomene dotični, […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s