Arhiva za 24 ožujka, 2011


IMDb

Trailer

 

Već kad je kolega Dragonrage spomenuo Rutgera Hauera na svojem blogu, nekako nisam odolio da iskoristim priliku da se ne nadovežem s sličnim nastavkom. Malo raniji dio Hauerove karijere, onaj, recimo, bolji dio, kad je bio vruća uvozna roba, svjež nakon Blade Runnera (ali mu taj film u tim godinama i nije donio nekog posebnog dobra, to je došlo kasnije) i u nekoliko uloga gdje je glumio – pozitivce te surađivao s provjerenim redateljskim figurama. Opet, koliko mu je to dobra donijelo… Pazi vamo, ovo je nešto što se ne viđa svaki dan u nečijoj karijeri. Predložak – književni bestseller, redatelj – otporna mrcina koja ima naramak kultnih filmova u karijeri i koga krive da je donio nasilje u Hollywood, podrška – par provjerenih karakternih glumaca i poneka glumačka legenda. Netko bi rekao da su mladom Haueru tada udjeljene karte kakve svi kockari žele imati u rukama. Ili možda ne?

John Tanner je nešto kao Aleksandar Stanković, ima talk-show u kojem jede velike političare kao mačka miševe. Ima divnu obitelj i provjereni krug prijatelja s kojima radi godišnja okupljanja, poznatija kao “Ostermanov vikend” gdje se kupa, roštilja, gledaju filmovi i općenito zabavljaju. Ali, jednog dana ga ustranu povuče CIA-in agent Fassett, koji ga po kratkom postupku informira da su njegovi frendovi ustvari špijuni koji rade protiv američkog načina života te ih Tanner, kao dobri patriota, treba uhvatiti na dijelu. Približava se novi vikend, frendovi su tu i počinje napetica čiji je kraj…zanimljiv.

Nisam sklon otkrivanju važnih dijelova radnje dok pišem ovakve stvari, ali u ovom slučaju to se mora dogoditi, pa, preporuča se oprez. Cijela ta ideja oko nadzora, paranoje i svega što ide uz to jednostavno nije loša. Ako se izvede kako treba. Film drži vodu do same završnice, no kad se karte polože na stol, tu nastaju problemi. Radnja je – scenaristička zbrka (ali se drži romana, pa, neznam ni koliko bi pomogla neka promjena) te sve što smo vidjeli na ekranu pada u vodu kad se otkriju motivi glavnog negativca. Jer, smušenije od toga ne ide. Fassett je tip kojem su ubili ženu, neke druge špije, i on da zezne svog šefa, predlaže haš-haš operaciju nadgledanja ljudi koji su krivi za nešto, ali i za ono za što ih on optužuje. Nebitno, ideja je da se napravi lažna operacija koja ne bi donijela nikakve rezultate kako bi se on osvetio za svoju ženu jer način osvete je da osramoti CIA-u. (?) N-da, tako to ide u političkim/špijunskim trilerima iz tog razdoblja, nerazumljivi motivi i radnja koja nema previše smisla (pogledajte samo Three Days Of Condor). Ali, do točke razotkrivanja, film drži vodu, no opterećuje ga nezainteresirana režija Sama Peckinpaha (to mu je zadnji film u karijeri) koja samo u nekim fragmentima podsjeća na one slavne dane kad je žario i palio (što će reći, kad krene akcija, Bloody Sam je u svojem elementu). Iako zbrka, glumački je film žestok, pravo. Tako ekipa sačinjava John Hurt (Alien), Craig T. Nelson (Poltergaist), Burt Lancaster (Airport) i Dennis Hopper (Speed). A ako vam žena s zanimljivim očima bude poznata, ime joj je Meg Foster i jedan od najvažnijih uloga joj je u Carpenterovom They Live. Cast je nadasve impresivan, što ga izvlači iz potpunog rasula. Dobar intrigantni uvod, priča koja jeste zanimljiva, ali čije razotkrivanje poziva da kažete WTF, glumački odabir, zrno paranoje i malo akcije… Meni bilo dovoljno (da ne govorim kako je film, neočekivano, izašao u nekom jadnom paketu na kioscima za šaku kuna – bagatela, ali vrijedna) no onima koji traže malo više…možda i ne bude.


IMDb

Trailer

 

Već kad su se ratni filmovi po romanima Alistara McLeana pokazali kao loša investicija (hint=Force 10 From Navarone) došlo je doba da se nešto drugo proba. A čovjek je toga napisao, ima se robe i materijala za još par solidnih ekranizacija. Srećom, Bear Island ide pod one bolje, kako ekranizacije, tako i filmove koje je snimio Donald Sutherland (malo je reći da je i on nakupio negledljivog smeća kroz karijeru), ali nije ni on posve bez mane. O njima kasnije, sad prvo o radnji…

…što je malo kompliciranija priča. Uvod je kako netko ubije nekog negdje na Arktičkom području. Rez na istraživački brod i veselu družinu koja putuje prema Medvjeđem otoku da…malo istražuje. Iako su motivi ekspedicije pomalo nejasni, tamo je za vrijeme WWII bila postaja za njemačke U-podmornice, pa, nacisti, tajne = nešto zanimljivo. Još uvijek vitalni Donald je Frank, čudan tip, mutne prošlosti koji, pogađate, baš i nije netko tko bi se trebao nalaziti među članovima ekspedicije, ali Frank je i naš glavni junak, pomalo James Bond tip junaka, samo s bradom. I on je prvi koji počne povezivati da misteriozne nesreće, par ubojstava i ona napuštena njemačka postaja imaju nekakve zajedničke veze. I to kakve, tamo je cijela zaboravljena podmornica, a kako je tu riječ o nacistima, zna se da će u nekom trenutku iskočiti i izgubljeno zlato.

Dakle, nema čega nema. Od tajnih agenata, do puškaranja, od nacista do setova koji izgledaju pravo realistično (posebice onaj gdje je zaboravljeno pristanište) a ima i predivnih prirodnih lokacija. Snijeg, led i stijene…a između svega toga raspoložena ekipa glumaca. Uz Donalda, tu je i legenda Richard Widmark, neobično za vidjeti i Christopher Lee te, stvarno čudan izbor, Lloyd Bridges. A sad dolazimo i do mana. To je Alistar McLeane, ako ste imalo upoznati s njegovim radom onda znate da je čovjek tata-mata od avanturističkog žanra, no jednako tako i od banalnih predvidljivosti. Iako je film promjenjen u odnosu na roman, opet imamo frajera od glavnog junaka, hrpu ljudi za koje znamo da su nekog vraga krivi (samo je pitanje koji od njih) jednu priču, koja u pola radnje postaje druga priča…Mane su možda ipak malo prejaka riječ, ali pošto sam poprilično dobro upoznat s radovima dotičnog pisca, već znam koja nota slijedi. Narativno, film je mogao biti zrno bolje pojašnjen na nekim dijelovima (ipak je tu riječ o avanturističkom dragulju koji traje dva sata) pa neke stvari djeluju ko s neba u rebra, ali to mu neću uzeti kao nešto pogrešno. Radnja nema praznog hoda, a što dovoljno govori za naslov koji kombinira akciju, avanturu, špijunski film, a ima tu zrnce romatične vatre između likova. Pun paket, reklo bi se.

McQ (1974)

Posted: 24 ožujka, 2011 in Akcija, John Wayne, Kriminalistički

IMDb

Trailer

 

John Wayne je trebao glumiti Dirty Harrya. Aha, to sigurno niste znali. Ja nisam, kao ni to da je Wayne ovaj film pristao napraviti zato što je požalio što je odbio ulogu cool inspektora koji probleme rješava Magnumom 44. Dobro, i zato što su tradicionalni vesterni polako odumirali i što njegovi posljednji fimovi prije ovog nisu imali baš nekakvu prođu u kinima, ali nećemo to čovjeku zamjeriti. Došlo je vrijeme novih junaka, a Wayne se poželio naći u redu s pobjednicima. Što ovaj film čini jednim jako zanimljivim uratkom za pogledati (pri čemu moram zahvaliti i jednom filmskom kolegi i znalcu što me uopće podsjetio na njega) jer ga je režirao John Struges, još jedan veteran vestern filmova. Kad spojite te dvije institucije u novi žanr…hmmmmm.

Wayne je Lon McQ, čvrsti detektiv,sklon kršenju pravila, rješavanju problema na svoj način i općenitoj svojeglavosti. Što bi se reklo, još jedan tip kakve volimo gledati i kakvih se Wayne naglumio u karijeri. Netko ubije njegova prijatelja i partnera te McQ kreće u samostalno u istragu, a u nju će se uključiti i nadzor jednog poznatog kriminalca, urota koja potječe iz policijskih redova, par plaćenih ubojica, jedna zgodna krađa droge i par automobilskih potjera. I naš će junak popiti otkaz, naravno, kako bi njegova samostalnost i odlučnost došla do još većeg izražaja.

Prvo treba naglasiti, ovo je krimić stare škole, traje dva sata i zna odlutati u nepreglednost baš radi prenatrpanosti priče, ali to je ujedno i razlika izmežu Dirty Harrya i njega. Waynov lik nije moderna osoba, njegovo kretanje među policijskim osobljem djeluje baš nazgrapno, kao da mu ondje uopće nije mjesto i to ga čini uvjerljivim kao nepouzdanom jedinkom koja ide protiv sustava u kojemu je dugi niza radio. Gluma je…pa, tipični Wayne, ne očekujte neke promjene, kako je moj filmski kolega rekao, Wayne je preriju zamjenio betonom, a konja Green Hornetom, no ne možeš samo tako vestern izbiti iz njega. Da bi još više napravili razliku između njega i Dirty Harrya (ali i Franka Bullitta) Waynov lik ima i bivšu ženu, doznajemo da ima i klinku, no, koliko god te scene bilo zgodne, nisu baš u nekakvoj funkciji radnje i djeluju drveno. Wayne je samotnjak i kao takav je najbolji. Ima i par scena gdje se upušta u avanturu za jednu noć – isto baš ne funkcionira, a ni smisao radnje se time ne pojšanjava. Ipak, koliko god da su ti detalji usporavali tijek priče, ona je zanimljiva. Tipično jedna-stvar-vodi-do-druge pristup je zbrčkan, no urote među žandarima su uvijek zanimljive,a kad se tome pridoda oku ugodna akcija, nije uopće teško pretrjeti vrludanje radnje. Wayne se sa svojim McQ-om priključio povijesti (iliti tadašnjem novom trendu) i vidi se da je inspiraciju povukao iz sličnih uradaka tipa Dirty Harry i Bullitt, a sad koliko je samostalan (kao što su dva srodnjaka mu) ostaje ipak na gledatelju da odluči. Ja? Ja sam uživao. Wayne, Green Hornet, prva upotreba MAC-10 automata, par dobrih jurnjava, Wayne koji mlati sve redom, ubojiti jazz soundtrack….

Love and Bullets (1979)

Posted: 24 ožujka, 2011 in Akcija, Charles Bronson, Thriler

IMDb

Trailer (clip)

 

Ovaj film jednostavno zove na kratko proputovanje kroz vrijeme i prisjećanje na mladiedana i stvari koje sam pokušao izvesti nakon što sam ga pogledao. Tuljak papira, mali čavli…i gađanje upaljene žarulje na noćnoj lampi. Nije dobro završilo. Ni po lampu, ni po mene Što mi ovaj film čini jednim od boljih u Charlievom opusu. Ima određenu sentimentalna vrijednost, reklo bi se.

Charlie je Charlie (tako se lik stvarno zove u filmu) policijski poručnik koji nikako da stane na rep poznatom kriminalcu Bomposi. Tj, sve dok ne dobije priliku ugrabiti Bomposinu ljubavnicu i koja bi svojim svjedočenjem mogla dotičnog strpati u zatvor na dugo, dugo godina. Sve pet, ali ljubavnica Jackie je u Švicarskoj i jedna je od najpraznoglavnijih ženskih viđenih na filmu, da se ne govori o tome kako nema pojma o poslovima svojeg dobročinitelja. Sve to nimalo ne dira odred plaćenih ubojica koji naše junake počinju loviti uzduž i popreko snijegom obavijene zemlje dobrih satova.

Sve tu ima svoje zašto i zato, ali je manje bitno. Cijeli plot o premještanju jedne ljubavnice od strane jednog murjaka koji se u stranoj zemlji snalazi kao u svojoj nategnut je preko svake granice dobrog ukusa, što bi se reklo. Ali, film ima dinamičan tempo, gotovo da nema sekunde praznog hoda, likovi su nam šarmantni i vidi se da postoji gomila kemije između njih (Charlie i Jill Ireland su u stvarnom svijetu bili vjenčani) a kada se u sve to ubroji dobra količina akcije, famozno iskakanje auta iz jurećeg vlaka, puškaranje na sve strane, mrgudna Charlieva faca i razigrani Rod Steiger kao mucavi mafijaš Bomposa…nema što se tu ne može voljeti. I, da, krajolik. Snijeg, planine, šume…čisti svježi planinski zrak. A i nadasve zanimljiv izbor oružja govori dovoljno. Charlie negativce rješava s improviziranom puhaljkom, strelicama od papira i malim čavlima. Sad je jasnije zašto je jedna noća lampa platila ceh dječije znatiželje. Ako uspijete progutati sve nelogičnosti priče, glupast dijalog na nekim mjestima, pretjeranost u nekim stvarima (kao spomenuto ubijanje negativaca puhaljkom) postoji velika mogućnost da bi se mogli i zabaviti. Nije čak nužno ni da budete fan poznatog mrguda.