Arhiva za 25 ožujka, 2011

Narrow Margin (1990)

Posted: 25 ožujka, 2011 in Akcija, Gene Hackman, Remake, Thriler

IMDb

Trailer

 

Napraviti efektan film koji će se mahom odigravati u zatvorenom prostoru nije baš lagan zadatak, posebice ako se iz jednadžbe izbaci ono po čemu su takvi filmovi popularni – akciji. U današnje vrijeme postoji nekoliko pokušaja koji su ispali sasvim dobri (Phone Both, Devil ili Buried) ali u vrijeme koje ovim tekstom posjećujemo, početak 90-ih, velikim je ekranom palio i žario jedan Die Hard. Odlučiti da se snimi klasični triler o igri mačke i miša…za to je trebalo imati cojones. Srećom, pa premisa filma nije jedini adut na kojeg se igralo. Par riječi o sadržaju…

Žena slučajno bude svjedok ubojstva nekog tipa. Državni tužitelj u njoj vidi riješenje da rasturi slučaj, ali samo je jedan problem…treba je prebaciti do sudnice. Pošto živi u nekoj vukojebini, problem se ne čini posebno težek jer dečki imaju transport…sve dok ih netko ne napadne i oni ostanu bez prijevoza. Tužitelj sad treba smisliti način kako se dokopati grada i sačuvati njihove žive glave, a jedini način jeste – putovanje vlakom. Ali, kakvo putovanje….to je tek posve nova razina radnje.

Ono što je mene ispočetka zanimalo jeste – Gene Hackman. Čovjek tamo glumi, sve ostalo je sporedna stvar. Pa sam malo ostao iznenađen jerbo se radi o sasvim pristojnom filmu koji je, pogađate ispravno, prošao ispod radara i bio, očekivano, flop u kinima. Redatelj Peter Hymes je ovdje već spomenut i to u svojstvu sasvim pristojnog redatelja, koji ujedno na svim svojim filmovima bude i direktor fotografije. Uradak zato izgleda dobro, dobri kadrovi, dobri kutevi snimanja, sasvim ugodno dočarana atmosfera skučenog prostora u kojem baš i nemaš nekog izbora za djelovanje. Ono što je možda i najveća mana – prenaglašeni dijelovi radnje.

Tako je početak fini triler, pa se tu ubaci jedna žestoka akcija koja uključuje i eksplozije i jurnjavu autom i pucnjavu, a onda naglo ulazimo u jedan hičkokovski triler dok traje igra mačke i miša u vlaku, da bi na kraju opet prešli u dobru staru fizičku akciju. Gotovo je nemoguće smjestiti ga u neku kategoriju jer ima svega (iako je trilerski dio najveći dio radnje) što nikad nije posve dobra stvar. No, zato je radnjom pregledan kako to već filmovi znaju biti, a ni ne komplicira nepotrebno, što je još ljepše. Imamo junake, imamo negativce, imamo mjesto radnje…popuni praznine s onim što ti je dostupno. Nekako cijenim pošteni pokušaj, pa makar ispadne i promašaj jer sama ideja da se zamalo u cijelosti izbace neke akcijske akrobacije tokom putovanja vlakom zvoni više na pokušaj da se gledatelju nešto i ponudi, malo, ajmo reći, i prave radnje umjesto spektakularne površnosti, Zamisao dobra, izvedba više nego solidna, gluma na razini…jednostavno se pojavio u vrijeme kad trileri staromodnijeg štiha više nisu bili tako prihvatljivi publici.

Blue Thunder (1983)

Posted: 25 ožujka, 2011 in Akcija, Roy Scheider

IMDb

Trailer

 

Svijet je postao razmažen, zar ne? Za sve komplicirano se koristi CGI, makete ili prave stvari (doduše preuređene) pripadaju prošlosti. Zamislite ideju o moćnom policijskom helikopteru, high-tech izdanje, sa svim mogućim dodacima i jednom nabrijanom akcijskom filmu. Pa zamislite da to kažete nekom producentu. On razmišlja, pogladi bradu i ispali vas van iz ureda. Ili kaže, naravno, CGI je rješenje. Ovo je mjesto na kojem stara škola ima prednost, to ste već shvatili, ne, a kako naš sljedeći naslov potiče iz 1983 godine, što se onda napravilo da se snimi film o moćnom policijskom helikopteru? Upotrijebila se prava stvar, naravno. Ne vjerujete? O, da, Plavi Grom je postojao (postoji i danas kao otpad u nečijem studiju i turistička je atrakcija) i to čudo je moglo letjeti, doduše, oprezno, ali ako leti kao helikopter, zvuči kao helikopter i izgleda kao helikopter…onda je to helikopter. Istini za volju, ušminkan kako bi se dobio high-tech izgled i napravljen na okviru običnog Gazella modela, ali tko pita. Djelovao je opako uvjerljivo. Da ovo ne bude samo priča o letećem stroju…

Frank Murphy je policajac zračne policije Los Angelesa. On je eye in the sky, prati, pronalazi i lovi kriminalce. Naš Frank ima i neke traume iz vijetnamskog rata (pretrpite, to su 80-te, svi su likovi imali probleme s vijetnamskim ratom) ali se s njima nosi onako kako treba, muški. Također, problemi s autoritetom (zvuči poznato, ne?) natezanje s nadređenima, ma cijeli paket onoga što čini lika zanimljivim likom. Također, Frank je jebački dobar pilot te ne čudi da upravo on bude izabran da testira novi model futurističkog helikoptera u urbanim uvjetima. Frank i njegov mladi, zeleni pomoćnik, to i rade, no pogreškom snime nešto što nisu trebali snimiti i Frank postaje lovina zločestih dečkiju. Predvodi ih tip imenom Cochrane, a da bude začinjeno, Frank ga poznaje od prije. I ne vole se baš. I što se događa? Frank uz pomoć Blue Thundera kreće u dokazivanje svoje nevinosti. Kakvu mu pomoć može pružiti helikopter? Vatrenu, kako i dolikuje akcijskom filmu.

Nezaobilazno štivo osamdesetih (i kultnih filmova općenito) ima sve ono što ga čini vrijednim statusa kojeg ponosno drži na svojim leđima. Jedno je vrijeme bio redovit gost na RTL televiziji, ali ga nešto nema u posljednje vrijeme, gotovo neobično jerbo je to bio jedan od boljih poteza tog šlampavog uredništva. Enivej, da nastavimo… Redatelj Badham je spomenut na ovim stranicama kao solidan redatelj B filmova i Grom ne izlazi iz tog okvira. Radnja, priča, likovi, ima sve, ali sama ideja je za svoje vrijeme bila pravo originalna te je trebalo dobro potegnuti da se napravi mašina koja neće izgledati smiješno. Uspjeh? Prokleta stvar i danas izgleda uvjerljivo. Da samo izgleda, ono što je u tom filmu prikazano kao zabavni dodaci danas su standardna oprema svakog boljeg helikoptera (da ga nazovem i proročanskim?) posebice tihi rad, audio-video oprema, a nije da nema i sličnog naoružanja. Ali, trebalo je napraviti i priču oko cijele te mašine, ne. Dan O’Bannon je naš čovjek, glavni i odgovorni za Aliena.

Grom je napravljen za vojsku (krivo se tumači kao “policijski helikopter”) i naši ga zlikovci žele iskoristiti za gušenje raznih pubuna na ulicama vrlog L.A-a. Znači, svi oni koji bi u ono doba išli protestirati protiv Jadranke Kosor imali bi bliski susret s tom zvijeri. Nije loše, mora se priznati. Iako nategnuto, no to je tek okvir za krivu informaciju koju naš junak slučajno dozna. Kao i svi glupi vladini projekti, tako je i ovaj tajan, što znači da sve koji to doznaju treba – posmicati. Opet, nategnuto, ali i u najboljoj maniri klasičnih “vlada zna odgovore” teorija zavjere. Koliko nategnuto, toliko i lijepo razrađeno. Sad možemo prijeći na akciju.

Ono što je predstavljalo očiti problem kod ovog filma jeste, kako, dovraga napraviti uvjerljiv film s uvjerljivim obračunima helikoptera? Jednsotavno, uzmeš prave helikoptere. Dan danas Grom je nedosegnuti standard tih kadrova, posebice dijela gdje Frank i Cochrane mjere koji ima dužeg (figurativno, ljudi, figurativno rečeno) i sad vi skužite da je Grom ustvari “vukao noge” pri letu koliko je nekompatibilan bio. Svi oni dodaci su stvarli muku isusovu pri letu, ali akcija je besprijekorna, da ne kažem i impresivna kad se akcija preseli u urbane dijelove gradskog područja. Ali, mora biti i pokoji ali, kadrovi gdje Grom sređuje F nešto avione jednostavno su…loši. Prevelike ambicije i preteško za izvesti doveli su do par stvarno groznih djelova koji doslovce grebu po našim očima (a znaju izazvati i smijeh) te, srećom, traju kratko. Šišaš kultni film ako nema i ponešto lošeg u njemu, ne? No, svu tu akciju je trebalo i odglumiti.

Roy Scheider, meni jako simpatična pojava u filmovima, ovdje ima svoj novi glavni trenutak nakon Jaws. Dooobro, nije se nešto i pretrgao od glume, ali treba biti pojava kojoj vjerujemo da će stvar razriješiti svojim postupcima. M. McDowell je naš glavni zlikovac. Uobičajeno dobar, čovjek ima talenta za takve uloge i ovdje je kao riba u vodi. I, što je zanimljivo, McDowell ima strah od letenja. Vjerujem da mu je bilo baš lijepo u helikopteru. Waren Otes je snimio ovaj film i umro. Šteta, legendaran glumac koji je uljepšao cast svojom glumom. Svi su oni pridonijeli da Grom postane vodeći hit tih dana, pa, iako nikada nije snimljen nastavak (hvalimtebože) ili remake (hvalimteisuse) njihovi su likovi zaživjeli u seriji jako kratkog vijeka. I bolje je tako. Kultne filmove u pravilu ne treba dirati, ne kad su ovako dobro napravljeni.