Arhiva za 27 ožujka, 2011


IMDb

Trailer

 

Pravila su napravljena da bi se kršila, ne? Stoga, imamo prvog uljeza među ovim stranicama, novi film, još uvijek miriši na svježe kino platno, a ovdje je samo zato što me A) zaintrigirao i B) zato što mi se svidio. Tužite me, ipak sam samo običan gledatelj. No, to je ujedno i dobra stvar jer novi filmovi me u pravilu ne oduševljavaju nešto posebno, još manje u toj mjeri da bih sjeo i napisao ponešto o njima. Pametni komentari mi baš ne leže, volim pojednostavniti stvari.

Novi zajednički projekt tandema Tony Scott / Denzel Washington držim na oku odkako je najavljen. Njihova posljednja suradnja s rimejkanjem Pelhama 123 me i nije nešto posebno oduševila, ali Scott i Denzel kod mene imaju produženi kredit. Jedan jer je stari akcijski vuk, koji ima više dobrog nego lošeg u karijeri, a drugi jer je, pa iskoristiva persona. Doduše, malo precjenjena u posljednje vrijeme, ali još se drži. Jednostavnim riječnikom, ukrcajte se i da krenemo na malu vožnju.

Dvojica strojovođe, jedan vlak izvan kontrole i akcija zaustavljanja koja oduzima dah. Vjerujte mi, pokušao sam sadržaj malo rastegnuti, ali to je to, krajnja granica. Da ne bude zabune, to nije loša stvar, dapače. Sjećate se filma Speed? Keanu kao specijalac vs Dennis Hooper vs pomahnitali bus? Pitanje; naoružani terorist ima taoca, što ćeš napraviti? Odgovor – izbaciti teroristu. Istu stvar radi Scott, ovaj vlak kreće na brzi izlet radi glupe ljudske pogreške, a ne radi teroriste koji nema što pametnije raditi nego hebati amere. A znate što je još bolje? Naši glavni junaci su obični šljakeri koje susrećemo svakodnevno kad ulazimo u bilo koji vlak. Folk people, radnička klasa, shvatili ste osnovno, ne? I njih dvojica (drugi dio tandema je Chris “Star Trek” Pine) imaju svoje probleme, jednoga zeza što se malo razišao s boljom polovicom, a drugi broji dane do prisilnog umirovljenja. I onda protutnji kompozicija from hell i njihova šljakerska pozadina dolazi do izražaja. Jer, tko će bolje zaustaviti takvo nešto od onih koji svaki dan rade s takvim stvarima. Dečki okreću svoju lokomotivu, pedal to the medal  i, đihaaaaa, srebrenko, akcija kreće.

Stvar je inspirirana stvarnim događajem. To niste znali, zar ne? O, da, sličnu vratolomiju su napravili stvarni dečki s stvarnim vlakom. Istina, uz nešto malo manje pirotehnike, ali u osnovi su prošli kroz cijeli proces propalih planova do konačnog uspjeha. A Scott je stari i mudri vuk, zna da publika neće samo tako progutati pirotehniku ako ne ponudi i pozadinu. Zato u prvom dijelu nema ničega posebno atraktivnog (jedan sudar) već polako zida napetost i prije nego toga budemo svjesni, hopla, napeto pratimo stvari. I Scott nam onda već servira over the top stvari, vožnja vlaka na dva kotača, spremnici goriva na najgorem zavoju (yeah, right) i to jednostavno prolazi zato što gledamo kako naša dva šljakera ulaze u onu suludu bezidejnost da sve prolazi. Tako je tu i publika jer dio radnje se prenosi preko televizijskih kamera (ipak je ovo doba reallitya, molim lijepo) uplašena lica (među kojima je i lice bolje polovice našeg mladog šljakera), svi navijaju, napetost se reže nožem…ne, shvatili ste. Film postaje luđačka vožnja lunaparkom i fakat je nevjerojatna. Ako pustite koju suzu uzbuđenja, nemojte se sramiti, to je radi dobro obavljenog posla.

Sami film je pretrpio relativni neuspjeh na box officeu, jedva da je vratio uloženo na matičnom tržištu, s par desetaka zarađenih u svijetu. Doduše, oko 160 milja i nije tako loše, ali ipak je to fail. Ima čak i pozitivne kritike, sve je pohvalno dobro monirano, ona vrsta filma koja ima sve što treba da bude uspješna, ali… Ipak, pobačaj. Pojašnjenje – sjećate se izbačenog teroriste iz jednađbe? On nedostaje. Nedostaje jedna globalna prijetnja finom američkom življu da film bude uspješan. Jer, željezničarski šljakeri nisu junaci ma što god da naprave, ako nekoga ne zaustaviš metkom i tako spasiš american way of life, nisi ništa ni napravio. Radi ratova u pola svijeta, jedan odbjegli vlak djeluje kao lokalna stvar, gotovo nevažna. Doooobro, tako ja to vidim, viđenje ne mora nužno biti i točno. Ali, zanimljivo je. Kao teorija. Jer, film, koliko sam upoznat s domestičkom situacijom, nećete gledati u lokalnim kinima. Valjda i našim distributerima trebaju teroristi, globalna prijetnja, svemirci…what ever, da se prisile prikazati nešto domaćim gledateljima. Osobno gledište, obični šljakeri sasvim su dobri junaci. Hell yes!

Judgment Night (1993)

Posted: 27 ožujka, 2011 in Akcija, Emilio Estevez, Thriler

IMDb

Trailer

 

Moram otvoreno priznati…nikad nisam bio preveliki fan Hillovih “Ratnika Podzemlja”. Ne shvatite to krivo, radi se o dobrom filmu, a imam i velik respekt naspram Hilla kao redatelja (ili barem prema početnom dijelu njegove karijere) no nikako mi nije sjeo onaj šareni background uličnih bandi koje se u svojem šarenom izdanju kreću po urbanoj sredini i imaju sto problema pri povratku u svoj kvart. S druge strane, cijeli taj koncpet mi ima potencijala za još pokoju dobru priču. Što me zaobilazno dovodi do ovog teksta. Urbana sredina, izgubljena grupa, uporni progonitelji, sto muka za doći do poznatog područja – zvuči poznato, zar ne? Ali, statusi ova dva filma su kao neba i zemlja, što znači, “Noć Odluke” je materijal koji se svakako treba pojaviti na ovim stranicama. Možda nekoga i zaintrigira.

Grupa frendova šarolikih karaktera odluči otići na nogometnu utakmicu, no naprave krivu odluku i skrenu s glavnog puta. Što ih dovede u ono područje grada koje, kako to već ide, nije baš najpogodnije za bezbrižno vozikanje. Slučajno svjedočivši kako lokalni krimić ubije nekog tipa,naša grupa se pronađe u bijegu, u nepoznatom području, okružena stvarima s kojima nikad prije nisu imali posla. A dom im je tamo preko sedam dolina i sedam planina.

Nekoliko zanimljivih stvari je povezano s ovim filmom. Prva, jer treba to izvesti, jeste ona da redatelj Stephen Hopkins nikad nije prešao na službenu A listu redatelja, a ima jedan impresivni niz uglavnom bezrazložno podcjenjenih filmova. Počevši od Predatora 2, pa do jednog od najboljih sirovih avanturističkih horora The Ghost And The Darkness (između toga jednostavno upišite i Blown Away) – no Hopkins je dobar redatelj koji ima možda ne toliko naglašeni stil same režije koliko talent da ispriča zanimljivu priču. Koristeći se dijelovima grada u kojima nije pametno hodati kad padne mrak (miriši mi na Detroit) svoje junake postavlja u poziciju gdje nema nema mjesta za superjunake, a kako su likovi obični, all city folks koji se o lošim stvarima informiraju preko CNN-a, režijom dodatno radi kontrast između svega što ih okružuje. Nije to mala stvar za napraviti, a postavite li okvir radnje i junake u okvire današnjeg vremena (Luka Ritz slučaj) dobiva se neugodan osjećaj stvarnosti. Druga zanimljiva stvar je glavni cast. Emilio Estevez, Cuba Goding Jr, Denis Leary (i to kao jako uvjerljivi krimić), Stephen Dorff...cijela garnitura glumaca koji mogu, ali kao da ne žele raditi nešto zapaženije u svojim karijerama (osim Esteveza i Learya) te izvući iz njih najbolje što se može, odlično ocrtati različitosti njihovih karaktera… nije to stvar za odbaciti. Jer, ne zaboravimo, oni su obični ljudi, a ne ratnici, kao ni ulična banda, koji radi sranja doživljavaju transformaciju u ljude koji se okreću nasilju kako bi preživjeli. I u sve to postavite lokalni koloritet siromaštva, wanna be mladih ganstera, običnih ljudi koji žele normalan život…takvo što snimiti u današnje vrijeme bilo bi ne toliko nemoguće koliko nesigurno. Radnja nema pirotehnike (tek jedna scena) već obično bježanje, skrivanje i izvlačenje žive glave (no superhero shit stuff)…što me dovodi do samog filma. Nema praznog hoda, gotovo nevjerojatno, scenarij je, zahvaljujući radnji, konstantno u pokretu, bilo da se radi o akciji, bilo da se radi o trileru, bilo da se radi o uvodnoj zahebaciji među frendovima. Snimljen je efektno, iako je radnja zbijena na jednu noć, scenografija i eksterijeri su prijeteći, što samo pojačava neki osjećaj beznadnosti. Osobno, svi ukljzučeni su ovdje napravili odličan posao (to ide radi onog da film znam pogledati  s vremena na vrijeme i da mi još nije dosadio) i nekako je šteta što film nije malo bolje eksponiran (iako je ocjenjen kao kvalitetan od strane kritičara i publike) u odnosu na starijeg brata…The Warriors. Preporuka samo takva…ako ga već niste gledali.