Dillinger (1973)

Posted: Ožujak 28, 2011 in Akcija, Kriminalistički

IMDb

Trailer

 

Michael Mann je vjerovao da može snimiti dobar film o Johnu Dillingeru. Ubacio je Johnnya Deppa i Christiana Balea, izmjenio par povijesnih činjenica, snimio pravi muški film i pritom negdje izašao iz tračnica. Film je sve samo ne dobar (iako nije jeziva katastrofa) i nikako nije pogodio bit onog klasičnog gangsterskog nadmetanja i puškaranja iz legendarnih “tommygun” strojnica. S druge strane, John Millius je također vjerovao da može snimiti dobar film o Dillingeru i isto bio djelomično u pravu. Zašto? Radi par stvari.

Ova verzija potječe iz doba kad su Bonnie and Clayde poharali svijet, želja da se napravi podjednako uspješan uradak vidljiva je iz svakog dijela radnje. Dillingerov lik (kao i njegovih pomagača)  napravljen je u maniri romaničnih grubijana kakve svi volimo gledati na velikom ekranu; on je gospodin, on je drski zgodni vrag koji slama ženska srca, on je legenda i sve što napravi vodi prema neizbježnom kraju, pri čemu se od publike očekuje da osjeća tugu i žaljenje. S jedne strane takav pristup nije ništa novo, Milliusov Dillinger ima veze s pravim Dillingerom koliko i Pennov film s pravima Bonnie & Claydom, već viđeno, ali upravo takvo nenametljivo forsiranje pobija činjenicu da film ima pravu atmosferu, poprilično točne rekonstrukcije nekih događaja (iako ni Millius nije mogao bez prekrajanja činjenica koje mu nisu odgovarale za idealiziranu sliku buntovnog lopova) i sasvim solidnu glumu. Ukratko, Dillinger i co. su odmetnici, posljednji pravi slobodni ljudi, junaci, a FBI zlo modernog doba. Pri tome je zaboravljeno kako je Dillinger bio jednostavno okrutni ubojica koji nije birao žrtve, a do običnog puka mu je bilo stalo ko do lanjskog snijega. I to forsiranje da nam se junaci svide se osjeti, kao i kod nedavnog Mannovog filma.

Ipak, Millius zna što čini dobar film o takvim junacima. Okružje u kojem se Dillinger kreće nije ni otmjeno, kao ni fansy, redneck likovi jedva da znaju pričati, svi su naružani do zuba, a kada krene puškaranje ne biraju se strane. Doduše, i u njima ima prekranja povijesnih istina, ali se osjeti da se ciljalo prema nekakvoj autentičnosti. U maniri herojstva, svaki lik ima svoj posljednji otpor, onako, junački, kao revolveraši, ne posustaju do zadnje minute, hrabro i odvažno umiru… Ne bi išlo. FBI je Dillingerove ljude poubijao ko bjesne cucke, od kojih većina nije znala ni što ih je snašlo, a u njihovu rešetanju nije bilo romantike. Čak je i Dillinger popio šest komada u leđa kad je pokušao pobjeći, a ne suprotstaviti se. Sve to ruši dojam jer likovi, koliko god da su isforsirani, imaju ono nešto što ih čini zanimljivim, lokacije su odlične, duh vremena savršeno uhvaćen u kadru i oduvijek mi je ovaj naslov bio bolji nego Bonny & Clayde. Još uvijek se čeka film koji će prikazati Johna Dillingera kakav je u stvarnosti bio.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s