Under Siege 2: Dark Territory (1995)

Posted: Ožujak 30, 2011 in Akcija, Kurtwood Smith, Steven Seagal, Thriler

IMDb

Trailer

Neki dan slučajno upalim televizor da vidim malo što se događa u svijetu kako me ljudi ne nazivali neinformiranim i, posve slučajno, (ili se radilo o karmi) naletim na uvodnu špicu Pod Opsadom 2. Rekoh sam sebi, sjest ću i pogledati minutu-dvije jerbo sam slab na starog Seagala iz mlađih dana, tek toliko da pogledam jer film, ruku na srce, nisam pogledao ima već pet godina. Čak ću pregmiti i to što ga pušta RTL, izdržat ću taman do prvih reklama, a onda idem dalje… Da skratim priču, pogledao sam ga cijelog. Opet. Pa, rekoh sam sebi, već kad sam ga pogledao, u neko dogledno vrijeme ću nešto i napisati o njemu jerbo… naslov je kao stvoren za ove stranice. Bivša zvijezda, podcijenjeni nastavak… predivno. Kako to već kod mene ide…

Casey Rybeck, ex navy seal, i povremeni kuhar, ovaj put na putovanju je vlakom, a društvo mu pravi nećakinja, odlaze sa sprovoda Caseyeva brata i, iako su si oni jedina obitelj, nekako nisu povezani. Bilo kuda, nevolja svuda, teroristi s high tech zaleđem odluče oteti vlak za svoje zle planove i na našem kuharu je da im ih poremeti.A usput i sredi odnose s nećakinjom.

Tri godine ranije, kad se pojavio prvi Under Siege, dogodilo se nekoliko zanimljivih stvari. Prva je ona da je Seagal dobio prvi pravi punokrvi hit, zarada od oko 160 milja, druga je da se radilo o filmu koji reciklira Die Hard recept, teorirsti+zatvoreni prostor+zajebani pojedinac = ispao je posve dobar film kojeg su i kritičari znali pohvaliti. Treće, Casey Ryback nam je bio zgodan lik, posebice one fore oko toga što je kuhar (istina, i SEAL specijalac, ali je primarno bio kuhar) a za Seagala je postao ono što je za Willisa John McLeane. Netko uopće sumnjao da će to dobiti nastavak? Što dovodi do određenog problema. Kako, dovraga, snimiti nastavak, pronaći ponovo zatvoreni prostor i napraviti da to na nešto sliči? Bile su dvije opcije u igri: avion i vlak. Zašto je prva otpala? Zato što je Seagal već snimio Executive Decision (1996) i prpustio priliku da polomi koju ruku teroristima koji su zauzeli putnički avion tako da je vlak ostao – jedini izbor. I nije to tako loša premisa, ima nešto u tim dugačkim linijama vožnje, komforno opremljenim vlakovima, krajoliku koji je uistinu spektakularan. Problem jedan riješen. Problem dva. Priča.

Ono što je i najlošija stvar u Opsadi 2 jeste priča. OK, mogu progutati teroriste, mogu progutati i to im je vlak bio potreban kako ih ne bi otkrili (vrijeme kad GPS nije bio dio svakog električnog aparata) – ali ne mogu baš provariti kako to – djetinjasto – igleda. Opak satelit koji izaziva potrese, a sami opaki stroj izgleda ko da ga je slagao Grunf iz grupe TNT. Također, toliko su se bojali odvojiti od originala da su cijele sekvence doslovce kopirane – konfederacijska soba gdje đenerali i ostali ini sjede za okruglim stolom i mudruju. Nedopustivo za jedan nastavak čiji je budget 60 milja (25 više od originala). Ono što vrijedi spomenuti ovdje jeste – akcijske scene. Osobno, najdraži dio, onaj kad our man Casey napada lokomotivu. Vanjski kadrovi, balansiranje po krovovima pokretne kompozicije, dobra staromodna pucnjava na sve strane – takve stvari izvlače nastavak na razinu podnošljivosti. Ali, hej, ja volim vlakove i radnju na njima tako da, ne shvaćajte me zaozbiljno. To ono zaigrano dijete progovara iz mene. Vrijedi spomenuti i cijeli niz efektinih eksplozija napravljenih preko minijatura, jako dobar materijal za akcijski film. Prava je šteta što se nije malo više uložilo u razradu bolje priče. Ako ste pomislili da je sve to bilo iscipelarito na smrt od strane kritičara i publike… pomislite tu pomisao ponovo. Film je u konačnici okrenuo 110 milja zarade, a nisu ni kritičari bili nešto previše strogi, čime je Seagal okrenuo još jedan posve pristojan hit u karijeri (i gotovo posljednji) i nekako mi je sablasno slušati njegove ideje kako bi napravio i treći dio. Ruku na srce, treći dio je zvučao i zanimljivo kad se u priči nalazio i redatelj originala, Andrew Davis (The Fugitive) kvalitetan redatelj (mora biti kad je uspio napraviti dva najbolje Seagalova filma), no stvari su postale bizarne kad je Seagal počeo kominjati nešto o nekakvim alienima i tome da naš omiljeni Karapanđa Ryback ode u – svemir.  Čovjek se sigurno šalio. Morao je. Ili je bio napušen. Nema drugog pojašnjenja. Znači, “dvojka” jeste slabija od “jedinice” ali još uvijek nekoliko svjetlosnih godina od smeća kakvo Seagal snima danas. Dovoljna preporuka.

Oglasi
Komentari
  1. […] stranice. Niste jedini, pitao sam se i ja. Ipak, u svoju obranu mogu reći samo jedno; draži mi je nastavak. Znam, znam, radi se o inferiornijem filmu, slabijem i ne tako dobro dočekanom (iako je razlika u […]

  2. […] Ovako je doslovce bum-tras projekt. Hej, ja volim bum-tras projekte, ja sam lik kojemu se sviđa Under Siege 2: The Dark Theritory, pa ovo gledam s lakoćom, ali Con Air je savršeni primjer zašto je akcijski film kao takav […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s