Arhiva za 31 ožujka, 2011


IMDb

Trailer

 

Sjećate se Rolliea i Lea, zabavnog dvojca koji se našao u problemima zato što je jedan stručnjak za specijalne efekte povjerovao mutnom vladinom tipu da radi dobru stvar ako iscenira nečije smaknuće? Pa, taj je dvojac zaintrigirao publiku, pokupio simpatije te od malog B filma napravio ugodan hit koji danas ima kultni status, a čiji sadašnji status čeka zeleno svjetlo za remake. U ono vrijeme, sljedeći logični korak bio je – nastavak. Iako samo zrno manje uspješan nego prethodnik, film i nije dočekan s oduševljenjem. Zašto? Jeste čuli za onu poznatu narodnu da nastavci nikada nisu kao originali? Pa, ima nešto u tome.

Rollie je u mirovini, povukao se iz filmskog svijeta i sad mlati tešku lovu izrađujući sofisticirane igračke. Tip uživa u tome što radi, ima novu djevojku i posvjenog sina. Što može krenuti loše? Još jedna nema-nikakvih-problema policijska akcija. Ovaj put bivši muž od njegove bolje polovice traži njegovu pomoć pri hvatanju jako zločestog manijaka. Stvar djeluje jednostavno, no onda ne bi gledali ovaj film. Jer, sve krene naopako i bivši stvarno postane bivši, kao mrtav. Ubojica, nepoznat. Razlog, napoznat. Ali, velika je urota (opet) u igri. Tko će popiti sve negativno. Rollie, naravno. I već kad se čini da će i on postati bivši, dolazi Leo kao konjica i spašava dan. Leo ima bar, uživa u mirovini, ali još uvijek je žandar i pol te ne treba puno da njih dvojica krenu otpetljavati klupko zavjere koja uključuje jednog starog lopova na samrti, njegovog pomoćnika i kolekciju jako, jako (jako) vrijednih zlatnika.

Ako vam je sadržaj malo mutan, on to doslovce i jest. Priča počinje kao klasični copy-paste originala, ali radi jedan gadni zaokret prema drugom smjeru. Nategnutom smjeru, da budem iskren i sve što spašava radnju jeste odlična kemija glavnog dvojca. Brown, kao tipični ausie (batalite Gibsona i Crowea, ovo je lik kod kojeg su išli na nastavu) i Leo kao tipični boli-me-uho-za-sve amerikanac sasvim su dovoljni da pokriju preočite rupe. A one su…pa, ne toliko velike koliko očite. Prva (i ona najveća) jeste što se radnja vuče na izvornik, gotovo identičan scenarij početka i nije tako dobra stvar. Drugo, kako je publika fino reagirala na efekte kojima Rollie zeza zločeste ljude, ovdje su još pojačani. Dio u supermarketu, gdje Rollie složi home made bombu od svega jestivog zove u sjećanje Stevu Segala, ali onaj dio gdje se Rollie mlati s negativcem koristeći električnog lutka koji duplira njegove pokrete su…apsolutno neočekivani vrhunac kreativnog uzleta. Šteta samo što ostatak nije tako inspirativan jer da bude različit (već kad je početak isti) autori su zaokretom u radnji napravili i dobru i lošu stvar. Dobra je što ostatak nema veze s originalom, ali loše je što nema veze s prvim, više trilerskim dijelom filma. Nestali Vatikanski zlatnici, urota u crkvi, stari lopov koji skriva tajnu…Dan Brown je negdje zapisivao crtice za svoje romane.

Ipak, koliko god da je slabiji od prethodnika, film je miljama (šta miljama, nekoliko svjetlosnih godina) udaljen od smeća kakvo se danas sklepava i prodaje pod nešto dobro. Iako je doživio uspjeh na blagajnama, pa čak se susreo i s nekim dobrim kritikama (uglavnom su sve bile više-manje pozitivne, ali bez oduševljenja) nerazrađeni materijal ”dvojke” je zaustavio daljnji razvoj priče. Ali, Rollie i Leo nisu u cijelosti nestali. Prebacili su se na područje telelvizije (Brown i Dennehy nisu glumili svoje originale) te živjeli kroz dvije sezone zanimljive (iako ne baš i nešto posebne) serije. Dobra ideja, zanimljivi likovi…dva filma koji se bez muke mogu pogledati u bilo koje vrijeme.

A View To a Kill (1985)

Posted: 31 ožujka, 2011 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

Roger Moore mi nikad nije bio posebno zanimljiv materijal kao James Bond. Eto, rekao sam to na glas, spreman sam za linčovanje. Nije da ga ne volim, ima ono nešto simpatično na njemu što je uvijek bilo zabavno, komičarski talent mu je neosporan, ali kad se radi o ulozi ubojitog tajnog agenta…ne prolazi. Njegovi Bondovi su mi prolazni, dapače, oni koji su malo bolje napravljeni (For Your Eyes Only) su mi vrh avanturističkog opusa serijala, i gotovo šteta što ga nisu napravili malo ozbiljnijim, izbacili onaj humoristični štih jer osobno mislim da bi to bilo puno bolji filmovi. Ali, ja volim old stuff materijal, pa da nabacim koju riječ i o ovom naslovu jerbo sam nekako krenuo sve to nanovo pregledavati. Bez voznog reda, kako mi koji dođe pod ruku.

Bond ovaj put ima inteligentnog neprijatelja, Max Zorin, bilgejtovski tip negativca, čipovi, kompjuteri, i glavni zli plan jeste potopiti silikonsku dolinu te zavladati tržištem mikročipova.

Zašto je ovaj naslov zanimljiv? Ima tu više stvari, a dogodilo se i nekoliko oproštaja radi kojih film, iako slabiji od ostatka serijala, ima neku kvalitetu. Barem sentimentalnu, ako ništa drugo, no nećemo biti izbirljivi. Ono očito, ovo je zadnji Mooreov Bond. I dogodio se malo prekasno. Timothy Dalton je trebao uskočiti u njegove cipele (uskočio je film kasnije) ali su producenti odlučili igrati na sigurno i još jednom surađivati s Mooreom. Problem je što se na njemu vidi nakupljeni staž, godine su već bile u igri te umjesto poletnog, ubojitog i zavodljivog agenta, Moore prečesto djeluje kao da je izašao iz mirovine da odradi ekipi uslugu. Preočita upotreba kaskadera poništava onaj magični učinak uvjerljivosti na ekranu (Dalton je osobno zajahao krov đipa i odradio muški scenu na Gibraltaru) a i kad vidimo Moorea…vidi se i studio. Koliko će vas to iritirati…ovisi o vama. Dalje.

Chris Walken je ovdje glavni zločko i nije loš. Ništa ni posebno, ako ćemo iskreno, genijalan, ima čoek i boljih uloga, ali nije ni najgora karika krda poznatih koji su odigrali negativce u serijalu. Također, s njegovim Zorinom smo se oprostili i od megalomanskih negativaca koji žele vladati svijetom. Doduše, to ovdje baš i nije slučaj, ali plan je dovoljno doktor evilovski da se može mjeriti s velikim dečkima. A danas je to stvarno smiješna stvar, prvi čipovi su bili….pa prvi čipovi, zavladati tim tržištem iz današnje perspektive djeluje kao komedija. Ili ćemo biti blaži, pa reći dvadesetogodišnji plan unaprijed. Zorin je, kad se sve zbroji, zabavan negativac, plus prirodna karizma Chrisa Walkena… ma, prolazi, za dobra stara vremena. Ali, koliko god da su producenti bili vješti kreatori cijelog serijala, tu su pravi eksperti za pronalaženje onih koji ne znaju glumiti, toliko dobri da bi im RTL pozavidio na tome. Dakle, Grace Jones, znate je, ne? Visoka, crna, amazonski tip žene. I pojma nema o glumi, a da bude bolje, ima par scena gdje se to zahtjeva. Ima bodove zato što je jedan od onih klasično prepoznatljivih hanchmana i bilo bi bolje da nije ni progovorila. Ista stvar ide na jednog od Charlies Angels cura, Tanya Roberts. Čisti, sirovi antitalent, a scenarij je u tim danima bio inovativan…oko 70 puta kaže “Oh, James…” – i od toga smo se oprostili s ovim filmom, ženski su likovi počeli sazrijevati te dobivati na zanimljivosti. Također, brzo oko se traži, dvije scene ima i jako mlađahni Dolph Lundgren kao KGB agent. Cast je, kad se sve zbroji, šaren.

Ono što Bond film čini Bond filmom pokraj glumaca…akcija. Neobično, ali ovdje je gotovo suzdržana. Možda radi Mooreovih godina, možda radi same priče, možda radi malog budgeta (cijeli Bond serijal nije oko 15 godina mjenjao uloženu lovu – pametna odluka, svi su bili poprilični hitovi s obzirom na uloženo) ali uglavnom je izostala neka veća pirotehnika. Ima akrobacija na snijegu, ima tu i malo vatre, čak i jedna potjera vatrogasnim vozilom, ali ne izmiče se dojam da su malo… spušteni kriteriji. Ali, ono što iskupljuje neke stvari jeste završnica na Golden Gate mostu. Jednom davno sam pročitao da se Moore tom scenom dostojastveno oprostio od serijala i to stvarno drži vodu.  Biti toliko dugo na vrhu nije mala stvar, a svođenja obračuna na neku osobnu razinu postaje sastavni dio daljnjih nastavaka. Inovacija za koju nisu ni mislili da bi mogla biti uspješna.

U konačnici…zabavan film. Malo zbrkan radnjom, glumački loš i dotrajan, pun stvari koje su rekle zbogom odmah nakon njegove premijere…ali ne može se poreći da nema nekog šarma. To je i dalje James Bond, a on, što već i vrabci na grani znaju, može sve. Pa čak preživjeti i osrednji komad filmske povijesti.

Freejack (1992)

Posted: 31 ožujka, 2011 in Uncategorized

IMDb

Trailer

 

Jednostavno obožavam čudne SF recepte i filmove koji ispadnu od toga. Pazi vamo, Mick Jagger, Anthony Hopkins, Rene Russo, Emilio Estevez, budućnost, bjegunac od zakona, putovanje kroz vrijeme, virtualna stvarnost…može li bizarnije od toga. I opet se zahtjeva brzo oko jer u jednom dijelu glumi i tadašnja Jaggerova bolja polovica hot supermodel Jerry Hall. Mislim, može li uvrnutije od toga? Ili, da budem onako muški iskren, zgodnije od toga. Kronološkim rasporedom pričano…

Alex je mlad i prav vozač formule kojega čeka blistava budućnost. Ovo shvatite doslovno, blistava znači baš to, čeka ga bliski susret s zidom i ka-bum iskustvo velike plamene lopte. Ali, Alex, nije mrtav jer smo u budućnosti. Ovdje je, očito, najbolji posao krađa tik pred smrt mladih i zgodnih tijela kako bi stara i ružna tijela mogla živjeti vječno. Oh, da, downlouda se um u novo tijelo i live long and prosper. Vođa ekipe koja to radi jeste Vacnedek, tip koji baš i ne trpi zezanciju, ali kojeg i ne možemo mrziti previše jerbo njegov mutan karakter sugerira na svašta. Ali, Alex uspije pobjeći i postaje neka vrsta Richarda Kimblea iz budućnosti, bjegunac. Kojeg ama baš svi love. Jedni da dovrše ono što je započeo zid, a drugi da ga iskoriste za novi um. Jerbo, the big kahuna Hopkins jeste taj koji treba njegovo tijelo. Tu je i Rene kao djevojka od našeg junaka, sad malo starije izdanje, ali, što se kaže, godine nose iskustvo, a naš Alex još uvijek trza na nju. Virtualni techno bable, puno ispaljenih metaka, jedna dobra potjera…kao veliki praznik za sve filmoljubce čudnih mješavina.

Dobro ili loše, pitanje je sad. Pogledah ovaj naslov davno i ostao mi u sjećanju kao nešto posve solidno za razbibrigu. Pogledao ga sinoć ponovo i nastavlja živjeti u sjećanju kao solidan naslov za razbibrigu. Zašto? Dobro pitanje. Film ima stvarno inspirativan izbor glumaca (iako je Estevez poprilično promašen izbor za glav. junaka jer djeluje bebasto) i po njihovoj se izvedbi doslovce vidi da su imali opušteni dan na poslu. Hopkins je sporedni lik, da to odmah raščistimo, i samo njegova šarmantost je dovoljna da vam bude prihvatljiv. Jagger se doslovce zahebava u svim scenama, ali čoek ima nešto glumačkog talenta. Ništa vrijedno Oscara, ali daleko je da nam bude muka od njegova nastupa. Rene…je Rene, zgodna ženska glavnog junaka i njezin je nastup isti kao i u svim ostalim filmovima. Znači, cast nam ne para oči i uši. Priča, pitate. Evo par stvari i o njoj.

Priča je toliko…spaljena da je i dobra. Ono što nije tako sjajno jeste što vuče poprilične sličnosti s Fordovim hitom The Fugitive (i to nije slučajno). Ali sve ostalo toliko graniči s trashom da se može opisati i kao entuzijastični kreativni polet, ovdje je to granični slučaj i ovisi u kakvom ste odnosu s SF-ovima koji prikazuju nekakvo društvo budućnosti. Tu ima i jedan mali LOL trenutak jer radnja budućnosti se odigrava u — 2009! Iako su oni gradski slamovi sasvim realna stvar, oni autići koji izgledaju kao bubamare su malo…previše. I virtualna skretnica, glavni future objekt u filmu… fora, ali ja se qurtza/palca razumijem u virtualni SF pa je moguće da to nekome bude i pusti-me-da-vrisnem-od-muke detalj. Ono u što se razumijem jeste puškaranje. Ono staromodno, pištolj, automat, hrpa metaka. Prolazno, ništa inovativno, ali ni zadnje smeće. Čak i filmska potjera djeluje sasvim ugodno (ipak je u film slupano 40 milja dolara) tako da, postoje sve vrste vizualnih poslastica koje služe svrsi i radi radnje. Zaključak, ništa što će vam promjeniti životna uvjerenja, ali nećete ni požaliti 100 minuta čiste razbibirge. Treba li tražiti više?