I, The Jury (1982)

Posted: 8 travnja, 2011 in Ekranizacije, Kriminalistički, Neo-Noir

IMDb

Trailer (openinig title)

 

OK, dosta je bilo s novijim štemerima, vrijeme da se vratimo natrag malo na klasiku. Čuli kad za Mike Hammera? Hard boiled štemer numero uno što se toga tiče, nastao iz pera pisca Mickey Spillanea te postao poznat po televizijskoj seriji (koja se u 80-ima vrtila i na našoj televiziji) gdje ga je glumio Stacey Keach. Hammer je za mene poznata građa, pogotovo ona u pisanom obliku, jer ne možete pisati o privatnim deksterima i ne ukrstiti put s nekim od romana iz te njegove serije. Naši su stari znali što je dobro, pa je nekad davno edicija “Trag” krimi-romana objavila par njegovih naslova, koji su mi, eto, ostali u nasljeđe. I zabavni su, na jedan onako jednostavan način, puno muške spike, puno sisatih ljepotica, puno viskija i mnogo više mrtvih tipova. Hammerova 45-ica nikad nije zakazivala. Što se tiče filmskog svijeta, tu sam malo slabiji, bijah klinac kad je išla serija, a kad su se prije koju godinu puštali filmovi sklepani iz te serije, nisu bili nešto posebno poticajni. Ali, ovaj mali biser mi je bio stalno u sjećanju kao zabavan flick. Muka za pronaći, puuuno torenata prehodano i puno rapidshare stranica razvaljeno, no ondje je…pronađoh ga i pogledah ponovo nedavno. Dojmovi? Hammer još uvijek razvaljuje. Morao je, ovo je štemeraj s početka 80-ih, tada su štemeri znali kako se to radi.

Kada mu netko ubije dugogodišnjeg prijatelja, privatni dekster M.H neće žaliti napora da pronađe njegovog ubojicu. Klupko ucjene, ubojstava se polako razmotava dok M.H otkriva kako stvari nikad nisu onakvima kakvima se čini na prvi pogled.

“Ja, Porota” možda jeste klasični hard boiled komad stare akcije i krimića, no za Hammera je predstavljao jedan pokušaj da se stari junak integrira u novo (tadašnje) doba. Romani datiraju u 40-im godinama, Hammer je veteran WW rata, nosili su se šeširi, kaputi i tako to. Naš junak je veteran vijetnamskog rata, ne nosi šešir i ne nosi kaput, a vozi i noviji auto. Izuzev toga, ostale stvari su identične. Što je mana i prednost. S jedne strane, zna se što se može očekivati, Hammer je gubica, cool, brz na jeziku, samouvjeren preko svake mjere, nema labavo stil načina života. Ženski likovi su “baby, doll i sugar” (probajte danas baciti takvu spiku – rezultati bi trebali biti zanimljivi) i ako je to vaša furka, nema promašaja. Negativci su ravno iz romana (za neke novije klince – ko iz strpa) ovdje su da budu ubijene, namlaćeni i verbalno preveslani.

Ono što je mana – to je toliko zastarijelo (bilo čak i za 80-te) da ponekad ispada nenamjerna komedija. Hammer kao takav bi popio metak samo tako (iako, nije da u filmu nisu pokušali napraviti baš to) te bi završio svoju karijeru na prvim razvaljenim vratima. Likovi su nerazrađeni, ako držite do tih stvari, i jednodimenzionalni pa ne očekujte ništa (jer samo tako se sve to može gledati) posebno. Ono što je zanimljivo, krimi-zaplet nije loš. To je stara škola, gdje je krimić bio krimić, dosta dijaloga, dosta tragova, dosta istraživanja (onog klasičnog, obijanja pločnika) bez nekih CSI bullshit spike. Da su likovi nešto bolje integrirani u tadašnju stvarnost, bio bi još zabavniji filmić. Znači, ispod početne površnosti, očekujte zanimljivo priču – danas više nema takvih stvari, Hammer, Sam Spade i Phillip Marlowe su izumrli dinosauri kojih se sjećaju tek neki.

Kad je izašao, film je bio dočekan mlako. Što radi nabrojanih stvari, što radi samog pokušaja da se klasika malo modernizira, a ni Armand Assante nije dobio nekakve posebne hvalospjeve. Ipak, Assante je gubica, jedan od onih glumaca koji su gubice čak i da na glas čitaju telefonski imenik, a kao Hammer ima sve potrebno. Dobar tjelesni izgled, dobar hard boiled izgled (o,da, trodnevna brada i mamurluk dolaze u paketu), ima onu sirovu karizmu kakvu imaju, oh, Lance Henricksen, recimo, i akcija mu dobro leži. Danas je jednostavno genijalan u toj ulozi (iako, nemam ništa protiv ni Stacy Keacha), nešto kao priča o vinu i godinama koje prolaze. Krimić stare škole, par glumaca koji imaju neke od svjetlijih trenutaka, zaplet koji ne udara na prvu loptu… neka posve drugačija vremena. Možda vam se svidi, možda ne, ne znate dok ne probate.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s