Arhiva za 10 travnja, 2011

Faster (2010)

Posted: 10 travnja, 2011 in Uncategorized

IMDb

Trailer

 

Napraviti pošten film osvete zahtjeva pravo malo umijeće. S jedne strane većina redatelja pazi da obje strane budu zadovoljne, kako publika, tako i kritika, a ponajviše cenzori koji ne vole besmisleno nasilje. To u konačnici dovede do toga da od početne ideje bude jako malo toga. Svjetli primjer kako se neke stvari rade jeste Taken, gdje Liam Nesson lupa glave lijevo i desno, a kritičari uživaju (o publici ne treba ni govoriti, film je okrenuo 100 milja u kinima). Što me nekako dovodi do uljeza numero dva na ovim stranicama, iliti, novi film koji mi je privukao pažnju. Nije da se radi o jednom od onih uradaka koji će vam promijeniti životna uvjerenja, ali radi se o naslovu koji, na prvom, mjestu vraća Dwayna Johnsona tamo gdje bi trebao biti – na putu da nekoga pošteno nalupa.On ustvari ima sreće u filmskoj karijeri, čovjek je simpatičan, jedan od onih koji se znaju uklopiti u zamalo svaki žanr. Doduše, to je malo predoslovno shvatio te je u posljednje vrijeme snimao sranja (da to tako kažem) namjenjena obzirnijoj (obiteljskoj) publici, odlučujući prošle godine kako je više došlo vrijeme više da nekoga pošteno razbije. I film ima miris i okus nekog drugog filmskog vremena, onog kad su ekranom harali Charlie Bronson i Clint Eastwood.  A radi se i o dobrom filmu. Ne shvatite to krive, živo me zaboli tko se ne slaže s tim, ali film je pravi kick ass uradak i Dwayne se ispričao za gluposti tipa Tooth Fairy. Hilly billy Bob Thornton je opet ponudio jedan posve zanimljiv lik (čovjek zna glumiti, što drugo reći), tu je i zgodna Carla Gugino (starije je bolje i kako to već ide) ima prave šore, ima još bolje pucnjave, a ni soundtrack nije za odbaciti. Treba vam nešto više od toga? Pogledajte drugi film.

Nekim redom rečeno, Dwayne izlazi iz zatvora, hoda do neke nabrijane pile s četiri kotača, malo se vozi te ulazi u nekakav ured i KA-BUM, bljedoliki tip koji izgleda kao da se boji vlastite sjene završi mrtav, s ventiliranom glavom. Nema tu puno filozofije, ali to je početak i ne možeš da se ne priupitaš koji se kurac upravo dogodio. The Rock je postao killer srednje staleži? Morgen, priča ide dalje. Billy Bob i zgodna Carla su naš istražiteljski duo, oni nas informiraju kako je Dwayne prije deset godina sudjelovao u pljački banke, on, njegov brat i neki tip. Kvaka je da su kriminalce sjebali drugi kriminalci. Brat i tip završe mrtvi, Dwayne dobije metak u glavu, ali preživi. Deset godina kasnije, naš junak nema moralnih kočnica i payback is a bitch.

Onaj uvodni dio, da treba znati napraviti pošten film osvete…pa stvar je u tome da nijedan, ni Faster, a ni Taken, nisu htjeli riskirati s publikom te su zato vlastitim junacima dali dobar motiv za osvetu. Kad je nepravda počinjena, pravda treba biti isporučena – i samo je taj razlog jedina stvar koja malo narušava integirtet cjeline. Ono što je dobra stvar jeste – Dwayne.

Njegov je lik kao tornado, uragan, nezaustavljiva sila koja ne samo da pali mostove iza sebe već iz raznosi s prevelikom količinom C4 eksploziva (slikovito pričano) i, što je the best, on je u toj ulozi savršen. Nakon raznih prenemaganja u obiteljskim komedijama, Dwayne gušta u razbijanju i ubijanju ljudi. Naravno, stvar je u vašem senzibilitetu, ako volite tipove dva s dva, teško oružje i žestoki fajt…Faster je film za vas.  Usprkos činjenici da je razlog osvete podložan gledateljevom suosjećanju, fokus se pametno skreće na likova plaćenog hitmana koji ima problema s vlastitim poslom te Billy Boba, koji pak ima svojih emocionalnih problema. Tri strane, tri lika, zajednička radnja. Do završnice. Pitko, s jednim twistom na kraju (malo providan, ako ćemo iskreno) i dobrim starim štemerajem od kojeg moderni filmovi bježe kao vrag od svete vode. Čovjeku dođe da nakon ovoga pomisli kako za Hollywood još uvijek ima neke šanse, ne?

 

Amaterski Film – Etida (2011)

Posted: 10 travnja, 2011 in Amaterski film

IMDb
Scottish Trailer
Western Trailer
WW II Trailer
Making Off…

 

Sjećate se nedavnog pitanja može li se snimiti akcijski film za nula kuna? Što kažete da malo podignemo uloge? I na stol bacimo pitanje: može li se epski film snimiti za nula kuna? Odgovor bi trebao biti zanimljiv, i da i ne. Etida nije klasični epski film na što bi se prvo moglo pomisliti, ali ima nekoliko različitih vremenskih razdoblja u kojima se radnja odigrava te priču koja u svemu odstupa od ustaljene hr. kinematografije. Neki će reći, nije to ni posebno teška stvar, hr.kinematografija odavno sve svoje karte polaže na komorne drame koje nitko ne gleda, ali koje osvajaju nagrade na festivalima. Super. Imamo nagrade. Imamo li publiku koja bi otišla u kino pogledati domaći film? Nemamo. Nedavno naletjeh na članak o tome kako je jedan novinar doslovce razapet što se usudio javno postaviti pitanje zašto je jedan Lukas Nola dobio 4 milje i nešto sitno za film koji će se odlično uklopiti u niz kojim se do sada predstavljao – nikakva gledanost, a nije isključen ni podsmijeh. Čovjek je postavio pravo pitanje. Veza, poznanstvo ili, narodski rečeno – nekakva štela? Nije ni bitno, to je samo ilustracije radi, uvertira u ovo o čemu je naslov.

Osobno, volim dobru parodiju, a volim i dobru posvetu. Etida je miks od obje strane. Većina radnje koje se odigrava bez muke se može povezati s nekim, vjerujem, svima poznatim naslovima – od Amadeusa, pa do Spašavanje Vojnika Ryana. Posveta je dobra, doslovce prekrasno uspjela na nekim dijelovima i vjerujem da će svima koji pogledaju film na lice doći osmjeh i ono – čovječe, znam taj film. Tu svaka sličnost i prestaje, priča je drugačija. Koncipirana je kao niz poveznica kroz drugačija vremenska razdoblja, što do sada niste u našem filmu vidjeli. Slavni Mocart dobiva nalog da napiše glazbeni ep, on poseže za škotskom pričom, u podmornici se sluša glazba koju je Mocart skladao… shvatili ste kako to funkcionira, ne? Koliko uspjela zamisao, ima tu i manje uspjelih stvari. Najamnje dvije priče su nategnute u tim povezivanjima, s detaljima koji nemaju previše veze s ostatkom, a kako iskreno govorimo – fukcioniraju kao prikaz maštovitosti (western priča), napravljene u nepostojećim uvjetima, ali gledano s narativne strane, potpuno su suvišne. Pozitivna strana je što su zabavne, pa ih nije muka gledati, ali, najbolje funkcioniraju one s jakim poveznicama jedna s drugom – škoti, WW II, Mocart i podmornica (koja je i najbolji prikaz kako se stvari rade bez par milja kuna budgeta) – plus što postoji završnica koja se odigrva u ludnici, a detalji koje tamo zapazite jednostavno moraju podsjetiti na Privedite Osumnjičene i Kyser Soze spiku. To ste nekad vidjeli u našem filmu? Nisam ni mislio.

Ipak, koliko god da je scenografija, način snimanja, efekti, montaža i uvjerljivost dobro ispali, ono što je problem – gluma, ili izostanak iste u dobrim komadima radnje. OK, pretjerivanje u izgovoru zna biti zabavno, no ne uvijek. Ako ste osjetljivi na amatere koji ni ne skrivaju da su amateri, onda bi vas neke stvari mogle naživcirati, ali ako ste za dobar smijeh – onda će vas neke stvari i zabaviti. Ja sam malo osjetljiv na dijalog u svim filmovima, pa je tu bilo svega, od dobre zabave pa do poklopanja po ušima pri nekim govorima – ali nije da se ekipa nije trudila. Možda namjerno ili posve slučajno, tamo gdje je gluma najslabija, sve ostalo je puno jačeg intenziteta. Borba Škota, WW II rat i podmornica (western priča mi je najbolje sjela po svemu, prava doza italijano špageti pretjerivanja s dobrom koreografijom) čime se napravila dobra kompenzacija. Koliko uspješna, pogledajte film i donesite vlastiti sud.

Za kraj, još jedna netipična anomalija koju ne viđate svaki dan. Making Off dokumentarac. Kada bih bio malo sarkastičniji, mogao bih zapitati trebaju li naši profesionalni filmovi uopće making off dokumentarce kad u njima ima jako malo toga što može djelovati atraktivno, no ovaj mi je sjeo gotovo bolje od samog filma (to sam ja, takve stvari su mi oduvijek fascinantnije od samog uratka) jer dečki su ispali profesionalniji nego bi to bilo tko očekivao. Svaka priča ima svoje zašto, kako i zato, a najzanimljivije su mi ispale one koje u sebi imaju rekvizite, akciju i “specijalne efekte” jer, koliko su informativni o samom filmu, toliko sve to može dobro doći nekome tko želi napraviti nešto, a budget mu iznosi – nula kuna. Ambicija ne mora poznavati granice (ako nemaš tenk – izgradi ga) i kapa do poda na idejama, kao i na izvedbi istih. Što reći, dva sata i nešto dobre, kvalitetne zabave, nikako propustiti.