Arhiva za 12 travnja, 2011

Lone Wolf McQuade (1983)

Posted: 12 travnja, 2011 in Akcija, Chuck Norris

IMDb

Trailer

 

Što? Mislili ste da se među ovim mojim amaterskim piskaranjem neće pronaći i pokoja riječ o čovjeku koji može sve? Što da vam kažem, mislili ste krivo. Pravio sam reda u kolkeciji, vrijeme darivanja tehnološkog viška i odvajanja onog što vrijedi, te slučajno naišao na ovaj naslov. Novo gledanje, ima zanimljivih stvari za pisanje o njemu, a kako se vrijeme upravo pogoršava, rekoh da malo ubijem vrijeme. A što se tiče starog Chucka…njega volite ili ne volite, nema neke sredine i hoću-neću. Meni je čovjek simpa, jedan od filmskih štemera koji na ekran dolaze s velikim Š jer…Chuck zna znanje, pa iako je snimio oho-ho toga što je na rubu negledljivog, povremeno bi mu zaletio pokoji…hmmmm…zanimljiviji naslov (namjerno izbjegavam reći kvalitetniji) te mu karijera nije bila čisti miš-maš. Ako pak ne volite čovjeka koji može brojati do beskonačno – dvaput, zaobiđite ovaj tekst, definitivno nije za vas.

Radnja, pitate. Teksas ranger J.J McQuade kroz zemlju usamljene zvijezde (iliti Texas) širi pravdu na svoj…unikatni način. Sve dok ne naleti na malo tvrđi orah, švercera oružjem i kriminalnog masterminda. Prvi pokušaj da ga privede pravdi završi katastrofalno, no onda naš junak dobiva drugu šansu, da to napravi inkognito, s par pomoćnika, off the record. A naš krimos, da malo poveća uloge, otme rangerovu kćer te je odvede u svoje bazu negdje preko ili uz Rio Grande. Konačni obračun neizbježan.

Chuck Norris i David Carradine imaju glavnu riječ, jedan je kao lik mitskog sveameričkog junaka odličan, drugi je kao kriminalni boss tako-tako, Carradine je to odradio rutinski. Priča je zanimljiva, pretjerivanje i big time reklama za rangere, ali tko pita, važno je da ima nekakvog smisla, da je pregledna i da ima puno pirotehnike, šore, emocija…svega utrpanog. Njima dvojici društvo pravi Robert Beltran iliti za one koji poznaju Star Trek universum (među njima sam, priznajem) prvi časnik Chakotey iz Voyagera. Stvar koja će vas zasigurno iritirati (jer mene je) što glavnog lika SVI zovu Ranger, pa čak i žena (bivša, kako bi bilo drugačije) te mu ime čujete možda dva puta u cijelom filmu. Ono što bi vas moglo pozitivno iznenaditi jeste – soundtrack. Main Title bez greške u sjećanje zove Ennia Morriconea te njegov legendarni zvižduk, no i ostatak je poprilično…poticajan za ovakvu vrstu filma. Šore su režirane pristojno (trivija kaže da je Carradine dobio žuti karton od Chucka kad mu je išao nešto propovijedati o borilačkim vještinama i kad ga je počeo udarati malo jače na setu te da nije puno nedostajalo da dobije i crveni), akcija je nadasve korektna (kultna scena kad našeg junaka zakopaju živog, a on kresne par dodatnih konjskih snaga u svojem Fordu Broncu i izleti van) i po svim mjerilima akcijskog filma, ovo je jako pristojan uradak, dapače Chuckov najbolji (ja sam više tip za Code Of Silance). Ne vjerujete? Ima toga još vezano uz film.

Ovdje Chuck po prvi put pokazuje svoj “drugi” izgled. Do tada je bio califonija beach boy s plavom kosom i bez brade, a ovaj, malo žešći (i bolje mu pristaje) postati će njegov trade mark za many, many godina što dolaze. Također, film je bio box office uspješnica. Ne uznemiravajte se, na 5 milja nabacio je 13 zarade, što ga čini jezivim uspjehom za svoje vrijeme. Ono najvažnije, film je postao okosnica za Chuckovu popularnu, ili omraženu (kažem vam, nema sredine kod njega) seriju; Walker, Texas Ranger. Lik Walkera će uskrsnuti u tri dodatna TV filma, kao i ekstra pojavljivanje u dvije srodne serije, da bi se cijela ta priča oko mitskih junaka zaokružila time da Chuck i u stvarnosti postane – Ranger. Doduše, tek počasni, radi svega što je napravio za promociju dotičnih, ali, hej, tko se od nas može time pohvaliti. Kako to već ide s velikim junacima, tj. odjašu u zalazak sunca, tako je i Chuck završio svoju karijeru, no zato će zauvijek živjeti u našim sjećanjima kada se kao jako cool štemer obračunavao s jako necool kriminalcima. Ako vas uhvati nostalgija – Lone Wolf je dobro mjesto za početak prisjećanja kako se to nekad radilo.