Deckard
IMDb
Trailer
Otkako je John McLean imao jako loš dan u zatvorenom Nakatomi tornju, genijalci u Hollywoodu kao da su se natjecali koji će smisliti originalnije mjesto za radnju u koju bi mogli utrpati čovjeka koji je tamo u krivo vrijeme, grupu jako zločestih negativaca i ujedno biti kreativni pri šorama, pucnjavama i eksplozijama. OK, bilo je tu svega i svačega, ali se par derivata izdvojilo kao…zanimljivi uratci. Putnik 57 ide pod ove malo uspješnije, da ne kažem kreativnije jer to baš i nije (prije 9/11 oteti putnički avion mogla je svaka šuša) i to je ono najzanimljivije što se njega tiče. Ostatak je već viđeno jer…
John Cutter je stručnjak za zračni terorizam, otmice zrakoplova i spriječavanje istih, koji se, igrom slučaja pronađe u istom avionu kao i Charles Rane, naš negativac dana. Rane je, pazi vamo, stručnjak za otmice. Što ste mislili? Da će tip mirno sjediti u lisicama? Njegovi kompanjoni bez pol muke otmu avion i sve se čini picikato dok…Cutter ne počne raditi svoju stvar, tj. mlatiti teroriste i preuzimati natrag avion.
Kako nedavno rekoh, Wesley Snipes mi je zanimljiv koliko i okružje u kojem se nalazi. Teško da se može pogriješiti kad se ima recpet koji sačinjava putnički avion, ubercool negativac ( Bruce Payne – šteta što ga nije bilo više u boljim filmovima) naramak njemu sličnih ( sexy Elizabeth Hurley je jedna od pomagača) puno šore u malim i skučenim prostorima te nekoliko dobro režiranih kaskaderskih akrobacija (Cutter se vraća natrag u avion tako što visi na prednjim kotačima aviona koji uzlijeće, fuck yeah). Ono gdje se može pogriješiti jeste napraviti film predvidljivim. Pazi vamo, kratka povijest likova. Rane je tip koji je zlogalsni hijacker putničkih aviona i oni ga sprovode u zatvor – putničkim avionom. Cutter je stručnjak za zračni terorizam i spriječavanje istog – posve slučajno se pronađe u situaciji gdje je njegova ekspertiza – jedino što može spasiti dan. Netko je zaboravio prvo pravilo Die Hard filmova – junak mora biti average Joe tip junaka, koji se jednostavno pronađe na krivom mjestu u krivom vremenu, a zlikovce raspižđuje time što – improvizira. Koliko je Rane dobar u otimanju aviona jer ih poznaje, toliko je Cutter dobar u sjebavanju situacije radi istog razloga – tu se malo ubija suspens.
Ono što je ustvari dobro ovdje…film ne komplicira, što je bila jedna od mana Under Siege. “Mi ćemo sad otići do palube E kako bi zatvorili ventil b35, pa ćemo se vratiti natrag do palube, ŽNJ, jer kad teroristi krenu palubom D, doći će…” kužite što želim reći, ne. Kad se dogodi sranje, Cutter nalema prvog tipa i onda radi najlogičniju stvar, spušta avion na tlo izbacivanjem goriva. Kratko, jasno i slatko. To ga čini jako pitkim materijalom za gledanje. Na tlu imamo malo naganjanja s tipovima, a onda se stvari vraćaju natrag u avion, gdje nema ničega posebnog osim što Cutter nalema sve koji mu stanu na put. Shvaćajući da ni nemaju nekog materijala za mudrovanje, autori su sve to napravili preglednim, jednostavnim i time (vjerujem, slučajno) napravili posve gledljiv fim. I to ne samo gledljiv već je u svojim danima bio hit i te kakav (15 milja uloženo, oko 50 ostvareno) što će reći da je publika također bila posve zadovoljna Die Hard premisom, a Snipes si je obezbijedio jedan naslov po kojem će ga se svaki gledatelj s naglaskom na akciju rado sjećati (kvragu, čak ga i ja tamo volim gledati, a nije mi nešto posebno kao pojava). Sat i pol (i to s odjavnom špicom te glazbom koja je X puta korištena i u našim političkim emisijama) neobavezne zabave. Trebalo je i to znati napraviti.
Deckardov Kutak 