Arhiva za 18 travnja, 2011


IMDb

Trailer

Sjećate se kako je to bilo prije interneta preko kojeg smo mogli zapaziti naslov koji obećava prije nego uopće postane službeno da će biti nešto od njega? Dobra stara vremena, za film se nije znalo sve dok ne bi došao u kina i razvalio bilo pozitivno, bilo negativno. A imali smo i emisiju-dvije o filmu koje su znali dosta toga reći. Tako sam negdje i zapazio naslov koji je ispred vas. Onako, moćno ime, Cliffhanger (za koji nikad nije pronađen adekvatan prijevod) a još kad sam vidio da je tu i stari dobri Sly – Božić prije reda. Samo, nije me ime oduševilo, pa ni Sly, već premisa filma. Man versus man u divljoj prirodi – hebota, dva Božića prije reda. Jer ja sam takav tip. Zabavit ću se uz Nakatomi toranj, ali kad se dobra stara akcija preseli prema sedam gora i planina, vaš sam čovjek. A kako imam poseban fetiš na radnju koja uključuje helikoptere… lavovi i tigrovi. Prije nego počnem sipati hvalospjeve o svemu na što imam fetiše…malo sadržaja.

Grupa high-tech pljačkaša napravi polovično uspješnu pljačku u – zraku. Tri kovčega punih s lovom završe negdje na području planinskog masiva Stjenjak, a njihov avion doživi prisilno spuštanje na istom području (zato je samo polovično uspješna). Kako ekipa treba pomoć u traženju love, otmu dva člana gorske spasilačke službe koji se ni međusobno baš ne vole, a kamoli ekipu koja ih je otela. Uspješno se odvojivši od ostatka, naš junak Gabe kreće osloboditi frenda koristeći se svim prirodnim resursima.

Sama premisa je odlična, kao i mjesto radnje. Fizička akcija, planinarenje, visenje s oštrih litica – sve je to nešto što bez pardona pumpa adrenalin u svakog tko imali voli sirovi avanturistički materijal. Zato je film doslovce spektakularan što se tiče lokacija (malo su i talijanske Alpe glumile Stjenjak) i prizora divlje prirode, nešto što stvarno otvara zov divljine. Adrenalinska akcija pak uključuje nekoliko žestokih eksplozija, hrpetinu ispucanih metaka, ali i one klasične akrobacije tipa visenje na užetu koje puca (klišej, znam, ali tko pita) čime je simbioza priroda vs tehnologija (uvjetno rečeno) izvedena pravo dobro (posebice dio kad Gabe spička helikopter o stijene) što i nije tako čest slučaj. Priča je pak korektna, ne predstavlja poligon za nizanje akcije, a postoje i neki dramski elementi jer dva frenda, oni koji se ne vole, dijele smrt djevojke jednog od njega. Uvodna scena, posebice zgodno za amatere koji vjeruju da je petranje uz takve stvari zabavna stvar za raditi vikendom. Stvar koja pak nije tako bajna – drveni dijalozi. Sly baš i ne zna glumiti emocije, Michael Rooker je bolji od njega po tom pitanju, a John Lithgow je još jedan zločinac kojeg volimo mrziti. Kvaka je što se on već naglumio takvih, ali, čovječe ovo mu je prime time i gušt ga je gledati jer se vidi da i on – gušta. Ostatak ekipe je bezlična (sve neki macho frajeri) ekipa koja je ovdje da bude opaka, da ispuca par stotina metaka i da umre na grozne načine. Dvije ženske uloge, Janine Turner i Caroline Goodall uopće nisu dobile neki prostor za pokazivanje talenta, ali ih je barem lijepo vidjeti.

Trebam li uopće reći da je film bio ogromni hit? Sly je prije njega imao malo sušno razdoblje, pa ga je ovo malo razbudilo, a i kritičari su bili darežljivi (iako, više za tehničke strane filma nego samu glumu) naglašavajući napetost. Ostavština? Još u 90-ima Sly je napomenuo kako bi radio nastavak pod nazivom The Dam (Hooverova brana, jel’te) pa je to palo u vodu. Kako je uskrsnuo hrpu svojih poznatih likova, projekt je opet zaživio – samo kao glasina. Nisam sklon toj ideji, Cliffhanger je ona vrsta naslova koja još uvijek oduševljava, čije vizualne atrakcije nisu ni dana ostarijele, a ni kaskaderske vratolomije nisu za odbaciti (iako je malo smiješan trenutak kad Gabe đipi skoro 50-ak metara u dalja, preko ponora) – sve to jeste radi toga što je film – originalan. Nastavak bi sve to malo srozao, da ne govorim kako je Sly ipak malo prestar za veranje po planinama (ili branama). Stoga, preporuka za sve oni koji vjeruju da su novi Stipe Božić, a ako ste ga gledali, lekcije se trebaju ponavljati.

Black Rain (1989)

Posted: 18 travnja, 2011 in Akcija, Kriminalistički, Thriler

IMDb

Trailer

Koliki ste fan filmova u kojima se pojavljuje jedan loose canon od policajca/tajnog agenta/specijalca? Pitanje je na mjestu jer odgovor vam može odrediti koliko bi vam neki naslov mogao biti zanimljiv. Crna Kiša je teška artiljerija, vrhunski glumci, vrhunski redatelj, priča koja spaja Istok i Zapad, poprilično dobre akcije, ali opet, film je imao tek skromni odjek u kinima te tako-tako mišljenje publike/kritike. Gdje se napravilo pogrešno skretanje? Iako na prvi pogled djeluje kako je konačni učinak filma nepravedni pobačaj, malo dublji pogled na stvari otkriva da to i nije posve bez razloga. Pratite me na putovanju u zemlju izlazećeg sunca…. moglo bi vam čak biti i zanimljivo.

Nick i Charlie su dva njujorška policajca, pravi dečki, tvrdi i sposobni, koji igrom slučaja svjedoče ubojstvu lokalnog yakuza tipa od strane drugog tipa. Tipa ulove, ali samo da bi shvatili kako ga moraju izručiti u Tokyo. Gdje im pobjegne. Kako naši dečki nisu ona vrsta koja se podvijena repa vraća kući, tako će i ovdje, na nepoznatom području krenuti u malo samostalnog istraživanja ne bi li popravili početni dojam.

Mala škola klišeja – Nick je tip policajca koji je A) razveden, B) bez love, C) pod istragom da prima mito, D) opaki igrač koji ne šmeka pravila…- jedina sretna okolnost što ga glumi Michael Douglas, koji zna dvije-tri o glumi inače bi to bilo jako blizu negledljivog. No, sad ga kritičare jako hvale, posebice taj njegov nastup u ovom filmu, no sve je to malo pretjerivanje, njegov nastup nije toliko kvalitetan koliko je poletan i energičan, što je opet dobro, treba vjerovati materijalu u kojem se nalaziš iako nemaš što posebno napraviti s njim. Andy Garcia je imao još manje toga za napraviti sa svojim likom, ali jednako tako ima poletan nastup te njegov Charlie bez muke postaje simpatičan lik, dobra protuteža macho pojavi Douglasa. USA dečke bez muke u svemu pretječe Ken Takakura, njegov lik em je kompleksniji, em je njegova izvedba donijela potrebne finese pri portretiranju nekoga tko je odrastao na tradiciji, ali se mora prikloniti i novijim metodama rada. Dečkima društvo pravi gospođa Spielberg, Kate Capshaw, koja je i najslabiji dio međunarodnog tima, iako joj u obranu ide i to što joj je lik sporedni, te u cijelosti nerazrađen. Iza kamere je stajao Ridley Scott, čiji je vizualni stil filma uvelike prepoznatljiv, no već viđen – Blade Runner (inspiracija je bio Japan, Azija i te stvari) a tek pri kraju se malo odvaja od neona i prikazuje malo oriđiđi japanske arhitekture. Sljedeća stvar. Sjećate se pitanja s početka teksta? Dolazimo do njega. Ono što je posebno iritantno u ovom filmu jeste toliko banaliziranje japanskog policijskog sustava i stvaranje kartonske slike kako bi oni radije da slučaj ostane nerazriješen nego napravili nešto kontra tradicije. OK, to je jebeno iritirajuće jer tako stvari vide holivudski scenaristi. Posebice je loš dio gdje je potreban odmetnuti američki policajac da bi se stvari pokrenule s mrtve točke. Kad vidim natpis gdje se govori kako je ovo film koji govori o japanskoj kulturi zapitam se jel itko uopće zna kako izgleda japanska kultura. Ne shvatite to krivo, akcija je besprijekorna, no preporučljivo je stvari na ekranu gledati izvan kulturološkog konteksta jer on – ne postoji. Japanci su jednako tako mogli biti zamjenjeni bilo kojim narodom i gledali bi isti film. Likovi koji su klišej do klišeja (izuzmite dobre glumačke izvedbe iz toga) pojednostavljeno gledanje na ne drugačiju kulturu, naivno forsiranje da američki lik spasi dan – još uvijek mislite da je film bez razloga podcijenjen? Nećete promašiti ako ga pogledate (i to ne jedanput) jer ima u njemu stvari koje su dobre, poletne glumačke izvedbe, malo macho frajerstva (to je stari Mick i dobro mu leži biti loose canon) stimulirajući soundtrack (by Hans Zimmer) – dobro je to uloženo vrijeme, ali ne očekujte prosvijetljenje ili da naučite stvar dvije o Japanu. Zapad upoznaje Istok po pravilima i gledištu Zapada.