IMDb
Trailer
Serijski ubojice u filmovima? To već zvuči kao loš vic, ne, skoro svaki krimić koji bi se nečim volio istaknuti ubaci jednog u radnju. Nije nužno ni da se radi o krimiću, može biti i akcija, mjesta za jednog serial killera će se uvijek pronaći. No, zahvalan je to materijal, pogotovo ako se razradi, ubaci nešto što nije vezano uz grafiku klanja i krvi, pa nije ni čudo što svatko misli da može napraviti gledljiv film. Gledljiv možda, dobar je već kategorija više, a odličan je rezervirano za neke posebne redateljske jedinke koje znaju što rade. Stvar koju treba naglasiti, Jennifer 8 (ili Eight) NIJE film o serijskom ubojici. Reklamira se kao takav, može ga se pronaći na važnijim listama koje pokrivaju to područje, ima čak i neke poveznice s klasičnim serijskim ubojicama (višestruka ubojstva koja koriste isti modus operandi) ali on to nije. Više ide pod kategoriju tko-je-to-napravio filmova, misterija i trilera koji također imaju svojih boljih i lošijih predstavnika. U koju grupu ide ovaj naslov? U obje. Zašto? Pa…
Pajkan, velika faca, John Berlin, dobiva premještaj u neki mali, zabačeni gradić. Tip ima nekih svojih problema, ali ovdje mu je obitelj, posao koji ne bi trebao biti stresan tako da i je sretan što je otišao i vreve Los Angelesa, ali i nije baš. U roku odmah lokalci pronađu nečiju odsjčenu ruku na smetlištu i to našeg junaka baca u istragu koja će povezati institut za slijepe osobe, jednu slijepu djevojku, par neriješenih ubojstava, a tko je ubojica? Može biti svatko, pa čak i on sam.
Andy Garcia mi je simpa tip, ne bježim od njegovih filmova, a, srećom, zna ponešto i glumiti tako da, kad se sve spoji, nije ništa ni lošiji ni bolji od nekih drugih u ulozi murjaka koji radi na ovakvom slučaju. Druga je stvar što mu je lik ostao neistražen, bilo je tu materijala za malo jaču karakterizaciju te pojašnjenja zašto je tako zagrizao da razriješi slučaj, pa čak i da se pojasni zašto mu je tako draga slijepa djevojka. Pojačanje mu je Lance Henriksen, meni osobno još bolja pojava, a lik jednog jednostavnog, grubog, opuštenog i zabavnog žandara iz pripizdine sjela mu je kao budali šamar, da ne govorim kako se nasmimao negledljivog smeća da ga je lijepo gledati u nečemu što sliči na pravi autorski uradak. Između dečkiju stoji Uma Thurman, kojoj je nastup u ovom filmu bio neka vrsta ulaznice među velike igrače te Pulp Fiction. Ovdje je u nekom normalnijem izdanju, a nije se loše ni snašla s materijalom slijepe djevojke, iako, njezina je razrada isto tako ostala u nekom drugom planu. Baz mahanja katanom, molim lijepo. Jednu malu, sporednu i očekivano efektnu ulogu odradio je i John Malkovich.
OK, mane, ima i toga. Veliki gradski žandar dolazi u pripizdinu i odmah natrapa na veliki slučaj…ma, daj, moglo je i bolje od toga. Iako, dodatak kao prednost, ne poveže stvari odmah, ima tu pravog istražiteljskog posla, finih scenarističkih rješenja na koja ću se još vratiti. Druga stvar – liku nitko ne vjeruje. Mislim, OK, popušit ću da su mu teorije nategnute u uvodnom dijelu, ali kad se doslovce SVI okrenu protiv njega, a i ona slijepa djevojka vidi da je nešto trulo u državi Nigdjezemskoj, to postane malo naporno. Istina da žandari ponekad znaju biti glupi, ali ovakvo ponašanje je u rangu s onima kakve imaju Keystone policajci (to su vam oni iz filmova Charlie Chaplina). Ako nekako pregrmite te…osjetljivije stvari radnje, ostatak bi vas mogao iznenaditi.
Jer, scenarij je iznenađujuće originalan, tip se nameračio na slijepe djevojke, a kad se na kraju ispostavi zašto je to tako, bude jasno da je riječ o jednom “blago” poremećenom tipu, no da se ne radi samo o još jednom manijaku u dugom nizu manijaka već da to ima zanimljivo uporište u karakterizaciji. Također, atmosfera filma je pravo jeziva, kiša,snijeg,otvoreni prirodni ambijenti, izolirane građevine – sve u duhu radnje. Nema ni klanja, krvi, komadanja – sve one vesele stvari koje vole natrpati u takve naslove – već se radnja temelji na – istraživanju, čime dolazi do izražaja upotreba onih detalja vezanih uz svijet slijepih. Da su likovi malo bolje pojašnjeni, da nema ponekog krivudanja radnje (počne kao CSI triler, pa ode malo u ljubavne vode, pa se opet vrati na istragu) bio bi pravi mali dragulj u moru sličnih. Nije gubitak vremena, ako tražite nešto drugačije. Ako ne tražite i skloni ste Hannibalu Lecteru…onda je ovo izvan lige.
I sretan Uskrs svima!