Arhiva za 28 travnja, 2011

The Negotiator (1998)

Posted: 28 travnja, 2011 in Akcija, David Morse, Thriler

IMDb

Trailer

 

Spojiti dvije takve face kakve su Kevin Spacey i Samuel L. Jackson djeluje kao dovoljna preporuka za gledanje, što je više potrebno od toga. Još ih postaviš u takve uloge da je nemoguće odrediti koji ima većeg (glumačkog talenta, jel’te) te možeš mirne duše čekirati radnu karticu i otići doma, misleći kako si napravio dobar film. Važno je zadržati se na ovom “misliti” jer ono se razlikuje od “napraviti” dobar film s njima dvojicom. Da ne bude zabune, “Pregovarač” je meni osobno jedan od najboljih akcijskih trilera 90-ih, koji je prošao debelo ispod radara, ali ima jednu temeljnu manu do koje ću doći. Također, nemoguće je prepričati sve, od pozitive do negative bez da se otkriju važniji dijelovi radnje, pa, ako netko slučajno naleti na ovaj tekst, neka se smatra upozorenim. A sadržaj je prava peach poslastica…

Danny Roman je vrhunski pregovarač u talačkim krizama, čovjek zna znanje i zna s riječima. Poštovan i cijenjen među kolegama, Danny će se naći u nezavidnoj situaciji kad mu prijatelj povjeri neke važne informacije koje nijedan nisu smjeli doznati. Dannyjev život u roku odmah postaje zbrka, pri čemu će završiti i kao opruženik za ubojstvo prijatelja. Jedini izlaz – dokazati nevinost. Način? Uzeti taoce. Kako, dovraga, zeznuti tipa koji zna sve što se treba znati o talačkim krizama? Uzeti drugog pregovarača. Chris Sabien jeste drugi stručnjak za istu stvar, a on i Danny će u satima koji slijede podijeliti i dobro i zlo takvog posla.

Ako već misliš raditi film koji dobrim komadom radnje počiva na dijalogu između dvije face, onda trebaš i uzeti dvije face da glume dvije face.  Spacey je za koplje bolji u svojem nastupu, ima taj stav, izgled i govor nekog tko bi bez muke mogao steći nečije povjerenje u takvoj situaciji, ali ni Jackson ne kasni previše (iako ovo i nije njegov prime motherfucking time) dok im društvo pravi ergela provjerenih karakternih glumaca tipa David Morse, Paul Giamatti i pokojni J.T Walsh . Postaviti sve njih u jedan komorni prostor i ubaciti hrpu scena gdje mogu dokazati talent i nije tako loša zamisao, samo što film više pažnje posvećuje akciji nego dijalozima (barem što se tiče sporednih glumaca) čime je napravljen dobar omjer u onom akcijski triler, no šteta nekih od tih imena jer su ostala neiskorištena. 

Teško da mu se može prigovoriti i na tempo, iliti, nema praznog hoda, što će reći da u svemu tome možete vidjeti kako se dva glumca bez muke nose s materijalom, ali i naučiti stvar-dvije ako ikad uzmete taoce, kao i to da će reakcija policije biti malo nerealna jer stav upadni-pa-tko-preživi prije će dovesti do toga da taoci budu mrtvi nego spašeni. Sve je to u duhu radnje, i oko nekih 90 posto sve to zajedno ne izgleda loše. Desetak posto ruši dojam za jednu do dvije ocjene.

Jer, na kraju film želi biti i jeben i pošten. Gledatelji znaju kako Danny nije ništa napravio, a znaju i to da će uspjeti dokazati svoju nevinost, no rasplet je zbanaliziran s nekim nadasve očajnim scenarističkim rješenjima da je to strašno. Realno, bilo bi bolje da je Danny popio metak (i dokazao da nije kriv) jer jedna takva akcija mora imati svoje posljedice. To govorim samo zato što je redatelj F. Gary Gray dvije godine ranije režirao Set It Off, nabrijanu akcijsku dramu o ženama koje kreću u pljačku banaka, gdje je pokazao kako se odvažnost u pravom prikazivanju stvari višestruko isplati. Strah producenata ili nešto drugo, ista je stvar mogla biti napravljena i u Pregovaraču. Ostao bi gorak ukus u ustima, no bio bi to još bolji film. Anyway, ako se izuzme zbrzana završnica, imamo komad solidnog redateljskog uratka, iznadstandardnih glumačkih ostvarenja, finu dozu akcije i nekako je čudno što je film prošao tako nisko ispod radara javnosti. Možda ne vole svi happy endove, ali svakako nije gubitak vremena.


Death Sentence (2007)

Posted: 28 travnja, 2011 in Akcija, Kevin Bacon, Osveta, Thriler

IMDb

Trailer

 

Tko bi rekao da će klinac iz originalnog Petka 13 (koji ne završi dobro, naravno) dogurati tako daleko, zar ne? Takvi horori zasigurno nisu pokazatelj nečije buduće karijere, no Kevin Bacon se pokazao kao žilav glumac, a ni raznovrsnost mu nije strana. Lik je prošao kroz sve žanrove, pa, iako nikad nije postao nekakav službeni glumac s A liste, naglumio se u istima, uglavnom pružajući pouzdanu podršku glumački slabijem ansamblu (ili sebi jednakim, ovisi kakav mu je horoskop bio za taj dan) što me dovodi do onog dijela kad on sam postane mešter ceremonije. Jer “Smrtna Kazna” leži na njegovim leđima, on je jedini na kojeg je redatelj James Wan uopće mogao i računati da projekt koji izgleda, miriši i zvuči kao nešto već X puta viđeno na nešto sliči. Jer kad imate ovakav sadržaj…

Nick Hume je običan, malo bolje stojeći obiteljski čovjek, lijepa žena, dvoje djece, sin uspješan sportaš, život pun meda i mlijeka. Sve dok jedne večeri tata i sin ne skrenu da uzmu goriva…i par minuta kasnije grupa maskrianih tipova zaleti ondje te ubiju juniora kao dio inicijacije u bandu. Tata prepozna jednog od njih, ali na suđenju shvati kako sud uopće nije briga za pravdu već brzo zaključivanje kazne radi bolje statistike…nakon čega tata odustane od identifikacije i uzima pravdu u svoje ruke. Traljavo, ako ćemo iskreno, no rokne tipa, samo što onda ostatak bande baci oko na njega i ostatak njegove obitelji. Samo je korak od toga da postanemo obične zvijeri, a tata je i više nego voljan napraviti taj korak kako bi osvetio sina i zaštitio obitelj.

Filmovi osvete u kojima glavni lik, nakon osobne tragedije, krene ispravljati krive drine, nisu ništa novo u filmskom svijetu, a od te je činjenice doslovce nemoguće pobijeći. Ono što je glavna mana materijala jeste – predvidljivost. Ne toliko sadržajno koliko redoslijed onoga što možemo očekivati. Tako je uvod idičan život glavnih junaka, pa tragedija, pa razočarenje u sustav, pa puštanje prve krvi, pa dobivanje šire slike kako se stvari neće smiriti samo tako do kraja, gdje je naš junak jako blizak po okrutnosti onima koji su mu nepravdu i nanijeli. Wan kao redatelj iza sebe broji prvi dio Saw serijala (onaj koji je i najbolji, već kad smo iskreni) no ovdje igra na sigurno – negativci su baš prava ljudska gamad koja nema ni jednu jedinu pozitivnu stranu, crno bijeli karakteri, jednostran govor i prenaglašena okrutnost koja je sama sebi svrha. Jadan Kevin je ovdje imao pune ruke posla kako bi odradio posao što bolje.

Važna stvar za napomenuti, na plakatima se pravi poveznica s klasikom Charlesa Bronsona (Death Wish) no u stvarnosti, Kazna… više sliči na nekakav derivat Punishera (što nije loša stvar, vjerujte mi na riječ) pogotovo kad naš junak na kraju krene u zadnji napad naoružan pištoljima, puškama, kožnom jaknom i nabrijanim autom. Već kad je materijal očekivano predvidljiv, Wan dodatne karte polaže na okrutnost u izvedbi. Sirovi izgled filma jeste osvježenje, kao i akcija, a ne nedostaje i prave fizičke brutalnosti. Ono gdje je Bacon napravio najbolji posao jeste transformacija običnog čovjeka u sirovu životinju kojoj je samo sređivanje računa na pameti, a potpomognut brutalom i litrama krvi, može se reći da je projekt i uspio. Doduše, ništa originalno po temi ili što bi trebalo osvojiti Oscara, ali ne predastavlja ni napor za gledanje. Likovi koji uzimaju pravdu u svoje ruke uvijek imaju svoju publiku, kao i nešto privlačno u sebi.