Arhiva za 6 svibnja, 2011

Flashback (1990)

Posted: 6 svibnja, 2011 in Kiefer Sutherland, Komedija

IMDb

Trailer

 

Mislim kako je red da i jedna komedija završi na ovim stranicama, jer, znate, gledam i njih. No, ako očekujete tekstove o komedijama tipa Kuća Debele Mame ili Američke Pite, ovo je kriva adresa za to. Ovdje su u igri one komedije koje u sebi imaju trunke pravog humora, fora koje ne udaraju na prvu loptu i koje su, ono najbitinije, smiješne. OK, pojmovi smiješno se razlikuju, kužim to, no kad film ima jednu pozitivnu energiju radi koje se dobro osjećaš, glasan smijeh na nečiji prdac i nije nešto od neke posebne važnosti. Skrenuh s teme. Komedija. Kiefer Sutherland (opet, ali čist slučajno) i zaigrani Dennis Hopper. I, da, ono što amerikanci nazivaju “a trip to a memory lane” – mi toga nemamo, kad se govori o našoj prošlosti to su onda jad i muke napaćenog naroda, državne urote i zlikovački planovi. Illlliiiiii, hrabri podvizi još hrabrijih partizana. Ipak, griješim, imamo “Tko pjeva zlo ne misli”, fer ga je spomenuti kao svijetli primjer onoga što bi trebali imati više.

Dakle, tamo negdje u sedamdesetima Huey Wallker napravio je nešto radi čega je završio na FBI listi traženih domestik terorista. A napravio je to da je otkačio vagon tadašnjeg predsjednika – hoćeš napuhanu birokracijsku glupost tipa da baka od 75 godina treba u zatvor jer nije platila 100 kuna za mjesto na placu, ovo je ono što se traži. Svejedno, mlad, prav i ravan kao strijela FBI agent John Buckner je taj koji ga mora prevesti do zatvora. No, čovječe, to je put koji će obojica zapamtiti jer Huey je sve samo ne uzoran zatvorenik, dapače, on tripuje još tamo od Woodstocka te je red da i pratnja tripuje s njim. Buckner će tako postati bjegunac od zakona, Huey čuvar zakona, pa opet malo obratno, a obojica će se prisjetiti svojih mladih dana. I doznati da Huey nije takav radikal kakvim se prikazuje, a da ni Buckner nije tako prav kakvim se prikazuje. Uz puno dobre mjuze, man, i dobrog starog tripa, man.

Jedini ozbiljni problem koji film ima jeste – ono o čemu se radi. Hipiji, komune, protesti protiv vijetnamskog rata…sve je to američka povijest, o tome prosječni čovjek iz daljnjih krajeva zna samo ono što je čitao u novinama ili vidio na televiziji, tako da… ako ste upoznati s ikonografijom, neće biti problema. Ako pak niste, štošta bi vam moglo djelovati… bez voznog reda. Ono što je s vozinim redom, Hopper i Sutherland. Njih su dvojica pronašli pravu kemiju koja funkcionira i obojicu ih vidimo u netipičnom izdanju (iako Kiefer nije mogao bez izgužvanog izgleda). Dečki imaju takt za komediju, a situacije su zabavne, neke jako blizu toga da budu urnebesne, ali to ovisi o čitanju njihovog konteksta. Tako će Hopper napraviti internu šalu na račun vlastitog Easy Ridera (i toga da svatko tko želi biti buntovnik prvo gleda taj film) a neće nedostajati fora ni na račun glupih zakona, uštogljenih službenika, pa čak i referenci na vlastite karijere (Hopper droge, Sutherland cuge). Ako vam je dosta zahodskog humora, postoji lijek za to. Samo ga treba pronaći u nekim drugim vremenima.