Arhiva za Svibanj 9, 2011


IMDb

Trailer

 

Pravim policajcima treba dati dobar auto, par stvarno negativnih likova, pištolj i jedno skladište – problem kriminala riješen. Nije ni čudo što su stari kriminalistički filmovi bolji od novijih, zakon se onda provodio kako se treba provoditi – nasiljem, brzom pravdom i žestokim jurnjavama. Odavno imam ovaj film na oku za gledanje, ali se nikako sastati s vremenom da to i napravim. A kad sam ga i odgledao… nekako sam ostao podvojenih osjećaja. Inače su mi ovakvi filmovi prva klasa, pogotovo kad na kreditima stoji da je ista ekipa radila The French Connection i Bullitta, što nije mala stvar ako se želite pohvaliti. U igri je i dobri stari Roy Scheider, a imamo i još jednu velebnu auto-potjeru (koja jede one iz ova dva filma za doručak). Nekako mi se sve to činilo kao siguran pogodak. Samo činilo…

Posebna policijska jedinica The Seven-Ups radi tajno, gadne poslove, bez nadzora, i efikasno, ne poštivajući baš pravila. Paralelno s njihovim poslovima, netko otima najveće mafijaše po gradu i kupi otkupninu za njih. Putovi dvije grupe se kad tad moraju ukrstiti, a to znači jurnjava, pucnjava i nekoliko mrtvih tipova.

Kad se uzme sve zajedno u obzir, ideja je originalna, otimati mafijaše te ih ucjenjivati. Ne mogu ići na policiju, ne mogu napraviti ništa jer naši negativci imaju dobro razvijen sistem preuzimanja love, a identitet im ostaje nepoznat. Ideja, da, ali razrade i nije tako vrhunska. Dijalozi su poprilično ukočeni, nimalo inspirativni, radnja je usporena, predetaljna (posebice kad dva puta gledate istu primopredaju love) i film jedino živne kad je dobra akcija u pitanju. Zato je auto-potjera najbolji dio radnje, kao i završnica jer tamo stvari imaju neki normalni tijek događanja.

Također, Scheider je okružen ekipom koja nije tako upečatljiva, između njega i njegove ekipe nema nikakve kemije, a negativci su preslabi da bi im mogli parirati po karizmi, pa čak i time da predstavljaju nekakvu prijetnju. Nije baš bez razloga ovaj naslov nekoliko stepenica niže od srodnika mu. Nedostaje jedan Fernando Ray da to bude ono nešto. Likovi u takvom okružju ne mogu ni ponuditi ono najbolje što materijal zahtjeva. To je i šteta, Scheiderova ekipa je dobro zamišljena, policajci koji ne jebu pravila su uvijek bili zanimljiv materijal za ovakvu vrstu filmova (Popay Doyle, enybody?) i to ako ih se postavi u pravo okružje, u ovom slučaju su to neki jadni kvartovi, skladišta i slični interijeri koji odišu starinom. Konačni bi zaključak bio da se vrijeme uloženo u gledanje neće baš toliko isplatiti, ali, ako spustite kriterije i zanemarite na čemu je ova ekipa radila prije, postoje neki pravi ulomci koji će ispuniti očekivanja. Materijal koji je pri montaži trebao malo dorade, dinamike i malo jače dijaloge koji bi izvukli i bolje glumačke izvedbe. Prolazno, ali ništa više od toga.