Blackjack (1998)

Posted: 15 svibnja, 2011 in Akcija, John Woo, TV

IMDb

Trailer

Kada veliki redatelj uzme raditi televizijski film to odmah zna biti znak za uzbunu. OK, danas je to popularno, raditi poneku epizodu neke kultne/cijenjene/hvaljene serije, ono, malo se približiti svjetskim masama, ali u 90-ima to je bilo ne baš poželjna stvar. Zamislite jednog Spielberga da ide raditi epizodu Beverly Hillsa ili nečeg sličnog, prije će se pakao zalediti. Donekle je i razumljivo da se cijenjeni redatelj John Woo bacio u televizijsku produkciju, veliki igrači su mu odmah pri transferu preko velike bare podkresali krila i stišali ono po čemu je bio poznat, a manja, nezavisna produkcija takvih ograničenja nema. Također, Blackjack nije njegov prvi televizijski uradak, iz nekog je čudnog razloga napravio remake vlastitog Once A Thief (1991), iz kojeg se izrodila serija kratkog trajanja, što je poanta i ove priče – Blackjack je trebao biti serija, no kao projekt, nikad nije prihvaćena. No, ostao nam je film. Dobar ili loš…tu se moraju uključiti neka druga pravila, ona koja povezuju televiziju.

Jack Devlin je bivši US Marshal, stručnjak za osiguranje i zaštitu. Kad supermodel Cinder James upadne u nevolju, Jack je naš čovjek. On i Cinder moraju riješiti njezin problem – jako nezgodnog obožavatelja koji našu junakinju samo želi vidjeti mrtvu, ništa više.

N-da, odmah da naglasim, nisam baš ni neki fan Dolpha Lundgrena, nije da ne volim čovjeka, ali pored nekoliko drugih snagatora, on mi je uvijek bio u drugom planu. I nasminao se svega, od par dobrih stvari do potpunih besmislica koje je stvarno teško probaviti (Jill Rips (2000) mi dolazi u sjećanje). To spominjem zato jer ovdje lik nije snagator, što funkcionira iznenađujuće dobro, a Dolph izgleda dobro u odijelu, baš i kako treba izgledati tip koji je dio boljeg i elitnijeg svijeta. No, neću ići tako daleko i reći da zna glumiti jer muku muči s onim dijelovima radnje gdje bi se trebalo ponešto i odglumiti, ali, sve u svemu, ispao je neobičan, no zanimljiv izbor. Društvo mu pravi Saul Rubinek, puno bolji glumac kojeg ćete pronaći posvuda (i kladim se da nećete zapamtiti ime). Da je zamišljena serija zaživjela, njih bi dvojica bili par na tragu Dylana Doga i Groucha Marxa. A lik Jacka Devlina ima štofa za razradu, on ima tajanstvenu prošlost, traume iz djetinjstva, fobiju bijele boje koja ga zna onemogućiti u akciji, stvari koje bi dušu dale za razradu, čime je ispao i najbolje razređeni lik u filmu. Da je ostatak takav…

Radnja je, očekivano, prizemljena za televizijsko područje, pa ne treba očekivati nešto ekstra od lokacija, interijera ili eksterijera. Glavni negativac je televizijski, kartonski, kao i većina likova koja se pojavljuje. Neki su trebali dobiti svoj život u nastavku, tj. seriji, no što je tu je. Akcija je pak očekivano dobra, dapače, odlična za jedan naslov ograničen pravilima i tijesnim budgetom. Vrhunsko puškaranje a’la John Woo nije izostalo, slow-motion kadrovi, dva pištolja, jako lijepa koreografija koja ovaj naslov, ako već po ničemu drugom, izdvaja od ostalih. Funkcionira i odvojeno od planova za seriju, pa tu ne bi trebao biti nitko posebno razočaran. Još da su malo poradili na scenarističkim stvarima…

Naš glavni negativac je usamljeni luđak, stalker, manijak, you named, koji prati slavnu zvijezdu. Bilo takvih slučajeva, bit će i dalje. Ono što će svima biti baš pravo WTF trenutak jeste što uvijek kad dođe do pucnjave, društvo mu pravi tucet motorista naoružanih do zuba. Čak i murja govori da je lik sam, te su ovi statisti ovdje samo radi akcije koja, gledano s logičke strane, ne služi baš pravo ničemu. Također, lik ima vrhunsko oružje, tešku opremu, a živi u skladištu, nema prebijene kinte, pa je malo kao bogat…skužili ste, ne… svatko je dodavao svoje. A ni fobija našeg junaka nije zlato što sja. Načelno, ideja je dobra, ali što se koristi u krivo vrijeme. Lik gleda pozadinu karata i umire od glavobolje. Minut kasnije, gleda u big ass bijeli monitor i ništa. Da je to dotjerano u red, bio bi to još bolji slatkiš od filma.

Ali, iskreno, baš me pravo čudi da to nije dobilo svoju seriju jer gledano iz današnje perspektive, serija Human Target ima toliko sličnosti s Blacjackom da je to strašno (a i Mark Valley dijeli popriličnu fizičku sličnost s Lundgrenom). Netko drugi prepoznao potencijal? Možda. Zaključak? Stotinjak minuta umjerene zabave, ništa posebno, ali daleko od negledljivog. Ugodna suradnja Wooa i Lundgrena, ako ništa drugo.

Komentari
  1. dragonheart kaže:

    Meni je film precool.Ali da 100-tinjak minuta…I ja sam imao na VHS-u verziju od 100-tinjak minuta,no pred par godina sam nabavio verziju od ravno 120 minuta,a nigdje ne nađem informacija da postoji director’s cut Blackjacka…

  2. Deckard kaže:

    Imam i ja original VHS od Blackjacka, negdje je skriven na tavanu, mislim da na njemu ima čak i ona najava gdje Woo poziva ljude u Hrvatskoj da gledaju Blackjack, fora. Nisam ni znao da postoji duža verzija (to nešto kao i Hard Target directors cut), prvi glas.

  3. Deckard kaže:

    Dark Angel mi stoji već par mjeseci na hardu i nikako ga uhvatiti na red (gledao ga jako davno) pa će i to doći na red. Izgleda da bi i Dolph mogao dobiti svoj tag ovdje 🙂 Inače, ovaj Showdown in Little Tokyo…gledao ga baš nedavno i nekako mi film nije bio tako zabavan kao prvi put. Prvi mi put bio urnebesan, ali vibra je izostala ovaj put. Red Scorpion…to sam gledao tako davno da se ni ne sjećam jesam li ga gledao 🙂

  4. dragonheart kaže:

    Ako misliš na kvalitetu Director’s cuta po pitanju slike slika je dvd kvalitete,ne workprint poput Hard Targeta,ako uopće je director’s cut,možda je i neki producer’s cut ili unrated edition.

    Red Scorpion meni opet nije bio neš toliko wow,dok sam Showdown gledo mali milijun puta i uvijek mi je prejeben.Dark Angel mi je isto very cool film…

    Dolph je car.

  5. Dragonrage kaže:

    Stari Dolph, od 85. pa do 93. je izvrstan (izuzev recimo He Man hehe). Ja sam Dark Angel gledao prije nekih godinu, godinu i pol, i to po prvi puta nakon skoro 15-godišnje pauze, i bio mi je izvrstan! Čak do te mjere da ga smatram Dolphovim najboljim filmom (u kojem on igra gl. ulogu). Izvrsna kombinacija Terminatora i Predatora (koncepcijski jel te), sa pregršt izvrsne akcije…
    Showdown in Little Tokyo je također jako dobra i jedna od boljih Dolphovih uradaka, te naravno, Red Scorpion koji neki nazivaju i njegovim Rambom. iako, zanimljivo, film i nije toliko krcat akcijom, tek na kraju ima taj pokolj kad Dolph uljeće u Rusku “vojarnu” baš ko Rambo u trojci ja mislim kad spašava generala…
    I naravno, moram opet preporučiti Joshua Tree aka Army od One…genijalan komad akcije. Ako ti se svidio Black Jack koji je BTW meni tak tak (iako akcija štima), oda bi svakako trebao uživati i u tom naslovu…

  6. Deckard kaže:

    Izgleda da će Dolph nakon svega dobiti barem jedan naslov za vikend, vjerujem ovaj Joshue Three, koji mi isto tako stoji na hadru i čeka da ga pogledam (i što je najbolje, do sada ga nisam ni gledao) – ima i on materijala za pisanje 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s