Arhiva za 18 svibnja, 2011

Fatherland (1994)

Posted: 18 svibnja, 2011 in Ekranizacije, Ratni, Rutger Hauer, Thriler

IMDb

Trailer

Moram priznati da sam ostao malo bez inspiracije, previše posla, premalo odmora, uobičajena priča radnog čovjeka, i potrajalo je to skoro dva dana, točnije sve dok kolega Dragonrage nije izbacio novi naslov kao najavu. Iron Sky (2012) što me podsjetilo na jedan zgodni mali, televizijski, uradak kojeg sam pogledao ne tako davno. Alternativna povijest, Hitler je pobijedio, Njemačka je svjetska velesila, a u svemu tome se smjestilo jedno malo ubojstvo kojeg istražuje nitko drugi do legenda Rutger Hauer. I to u jednoj od svojih najboljih uloga, ako smijem skromno reći. Nastao je po istoimenom romanu Roberta Harrisa, što će reći da takve stvari imaju lijepu prođu na tržištu jer je bio ogromni književni hit te je film inicijalno trebao biti kino materijal. No, o tome malo kasnije. Alternativni sadržaj ide…

Netko je ubio par visokorangiranih njemačkih SS/Geštapo/what ever časnika. Policajac Xavier March započinje istragu, polako povezujući detalje u veliku sliku, a koja nije lijepa. Pomoć će mu pružiti američka novinarka, a imaju i vremenski rok pri istrazi jer uskoro se treba dogoditi mitski sastanak između predsjednika Kennedya i Adolfla Hitlera, kojeg ne smije ništa poremetiti.

Tko se barem jednom nije zapitao što-bi-bilo-da-je-bilo-ili-nije-bilo? Itko? Svi? Fatherland ima genijalnu premisu za podlogu priče, što da je Njemačka pobijedila te da su sve one jezive stvari uspješno skrivene, npr. konc-logori. Da se nikad nije doznalo za njih, da je to toliko haš-haš tajna da vrijedi ubijati za nju. Predmet istrage (oh, da, spoileri, tu su nužni, pa oprez) predstavljaju ljudi koji su taj plan smislili i uspješno sproveli u djelo. Pretvoriti jednu od najvećih javnih stvari u jednu od najvećih preokreta predstavlja genijalnost, priznali vi to ili ne, ali to govorim malo i o romanu (jer sam njega prvog pročitao) jer film je neke sitnice izmjenio. Ništa drastično, da odmah naglasim, likovi su malo stariji, i par sitnica je drugačijeg kroja. Film kao takav je krimić stare škole, skoro pa Agatha Christie štih (samo bez iritantnih baba koje znaju sve) i odvija se u Berlinu “budućnosti” (negdje oko šezdesetih godina prošlog stoljeća) koji je prepun Naci ikonografije, arhitekture i dizajna.

Kako rekoh, bio je namjenjen za velika platna, no nitko ga nije želio otkupiti i ekranizirati, te je malo prerađen i smješten u televizijske vode (HBO produkcija, molim lijepo, ne tamo neki fuš maheri) – ne očekujte nešto ekstra od efekata, ali očekujte dobru atmosferu. Kako je to krimić, krimić ćete i gledati, ono malo eksterijera koji označavaju drugačiju Njemačku odrađeni su fino, bez neke napadnosti, uvjerljivo. Rutger je posve dobar u netipičnoj ulozi smirenog i prgmatičnog istražitelja koji uz posao muki muči s uobičajenim stvarima (klinac, bivša žena, sumnja u vlas za koju radi) a cijeli plot ili će vam biti zanimljiv radi obrnute slike svijeta ili neće, tu nema nekih sivih zona. Mislim, ja pušim dobar krimić, ugodnog, sporijeg i nenametljivog tempa, ali ako se ne prepoznajete u toj grupi, znači da će vam biti prespor i bez atrakcija. Druge stvari se i ne mogu reći o njemu, uradak koji je tehnički bez mane, što je prava rijetkost za pronaći. Šteta što se nikad nije pronašao netko odvažan tko bi ga prebacio u kino verziju, materijal bi to opravdao.