Arhiva za 25 svibnja, 2011


IMDb

Trailer

I, tako, uzmem ja roman Gregory McDonalda, pročitam ga praktički isti dan, a onda da nadovežem doživljaj, pogledam i film. Sljedeće što napravim, odem spavati, ali evo me natrag na digitalnim stranicama virtualnog svijeta i dijelim svoju mudrost svakome tko nesretno zaluta na ove stranice. Ali, ne radim ja to bez razloga, svaki put kad sam u prilici pogledati kakvu vintage komediju, ona gdje glumi Chavy Chase  moj je izbor. Znam, znam, lik ima naslaganih bedastoća na kvadrat, nekima je iritantan do bola, ai ja sam suprotni tabor, ne mogu smisliti Billa Murraya i Dana Aykroyda, (njega još i progutam) generaciju koja je banula u filmski svijet iz popularnog Saturday Night Showa. Chase mi je fora, lik mi je simpatičan, njegov humor mi je cool, imam slabo mjesto na lajavce i hoštaplere, a, bogami takvih se naglumio. Ipak, Fletch duologija mu je najuspjeliji rad, a ima i to i svojih razloga.

Irvin M. Fletcher novinarska je zmajčina koja ima jezičinu samo takvu, sklon prerušavanju i ulaženje u deep, deep, deep undercover kad se radi o priči, i lik je faca samo takva. I kao takvom, pristupi mu bogati tip, tražeći da ga za dobru naknadu ubije. Fletch je u tom trenutku glumio propalicu (ili nije glumio, kako si uzmete) te se odmah aktivira njegov novinarski radar, koji ga odvodi u malu istražiteljsku misiju. Stvari, naravno, nisu onakve kakvim se pretpostavljaju, no do konačne istine treba malo kopanja. domišljatog istražiteljskog rada i nešto malo brzog jezika.

To što je lik takav nije grijeh scenarista, lik je takav i u knjigama. Ja rekoh, a vi čuli točno, knjigama… postoji cijeli serijal o tom novinarskom asu i tek su dva naslova ekranizirana. Stvari postaju bolje jer se spominje nešto o ponovnoj ekranizaciji nečega iz tog serijala, a da se materijala ima, ima se. Prva ekranizacija prvog romana doslovce prati radnju iz knjige te nije ni čudo što se radi o prvoklasnom krimiću (na stranu svu komediju) ne baš jednostavne priče kad se pogleda na drugi pogled. Počevši od jednostavne stvari, neobičnog zahtjeva, film ima odlike klasičnog istražiteljskog uratka, a lik Fletcha je ovdje samo da se naglase nekonvencionalne metode kojima se koriste. Svjež pogled na stvari koje su mogle ispasti tako rutinski (zamislite samo da je tu nekakav privatni dekster u kišnom ogrtaču) a neuobičajenost lika nadograđuje i radnju, jednostavno. Chase nije ništa drugačiji od svojih ostalih nastupa, samo što ovdje nema ni traga nekakvom forsiranju, naguravanju i lažnoj komičnosti jer, koliko to čudno zvučalo, cijela priča nije ni zamišljena da bude komedija. Jednostavan, narativno bogat, s hrpetinom dobrih gegova i pokojim pravim noir preokretom, teško da je i zamisliti nekog drugog u toj ulozi osim Chasea. Kako se materijal dobro drži za svoje godine, znatiželjan sam koliko će mu pomoći nova ekranizacija. Vrijedno višekratnog gledanja, čak i ako ne šmekate Chasea previše.