Arhiva za Svibanj 27, 2011


IMDb

Trailer

 

Ako ste mislili da svijet snova započinje i završava s Inceptionom, onda ste mislili pogrešno. Ovaj naslov dolazi pravo iz arhive zaborava, prekriven debelim slojem prašine i nečim što se zove podcjenjenost, moj osobni favorit kad se radi o filmovima koji su podcjenjeni bez razloga. Sam koncept u vrijeme nastajanja bio je svjež kao jutarnja rosa, istina, pojavio se paralelno s Cravenovim A Nightmare on Elm Street te je izgubio bitku za svjetla pozornosti, no s mojeg stajališta radi se o boljem filmu. Za jedan mix SF-a, horora i dobrog starog trilera. Freddy je Freddy, teško da će ga neki slasher nadmašiti, pa ću spomenuti samo jednu poveznicu između njih – umreš li u snovima, crno ti se piše i u stvarnosti. Početak i kraj sličnosti, vjerojatno veliki scenaristički umovi misle jednako jer teško je pogoditi koji film je prvi upotrijebio taj koncept. Moving on… Inception. A-ha, znam što mislite. Precjenjen ili genijalan, nema sredine. Ono što su, vjerujem iskreno, neki zapazili jeste da “arhitektura snova” nije niti nova, niti neviđena, pogađate pravo, korištena je u Dreamscapeu. Istina, bez onog blještavog CGI-ja i efekata od 200 milje dolara, ali treba cijeniti i početne korake. A priča je pravo… napredna.

Alex je tip s jako naprednim mentalnim sposobnostima, čitanje misli, telepatija i ine stvari. Kad ga za suradnju zamoli jako haš-haš organizacija da im pomogne oko nečega, Alex će ući u posve novu dimenziju nepoznatog jer ekipa tamo želi da se, zahvaljujući svojim sposobnostima, počne ubacivati drugim ljudima u snove. Eksperimentalni postupak, naravno, ali kad se dokaže izvedivim, Alex će shvatiti da time može i pomoći ljudima. Problem je samo što istu stvar neki drugi, ne tako dobronamjerni igrači, žele istu stvar iskoristiti u ne tako dobre svrhe. Igra s vremenom započinje.

Dennis Quaid je naš junak, a to je dobra stvar, lik em je simpa, em zna i glumiti, em je u SF-u kao doma (Enemy Mine, Innerspace). Sve je to subjektivni doživljaj, naravno, ako ga ne volite… onda ga ne volite. Tu su još i legende tipa Max von Sydow te Christopher Plummer, a glavna junakinje jest Kate Capshaw (ako ste kojim slučajem zapazili da plakat uvelike sliči onom od Indiane Jonesa, to je pravo namjerno) i cast je dobar, zanimljiv, neuobičajen, potkovan em mladošću, em iskustvom, a ni Kate nije ružan prizor za vidjeti – za svakoga ponešto. Priča je spoj dubokoumnog, znanstvenog i jednostavno fantastičnog, sve opcije pokrivene i nisam primjetio da jedna drugoj nešto posebno smetaju. Kad se krene s akcijom to ima neku, ajmo reći, realnu podlogu. Ono što bi mogao biti problem za one koji su razmaženi savršenim efektima, ovaj filmić ih nema. Ustvari, ima, ali daleko je to od savršenog. U većini scena gdje je nekakvo stvorenje uočljiva je dobra stara stop animacija (ili tip u gumenom odijelu za close up) i cijela stvar izgleda odlično kad su efekti temeljeni na prikazu krajolika iz snova. Drugačija intonacija, filteri i način snimanja, scenografija također ne izgleda loše, tamad dovoljno da se stekne dojam autentičnosti i podsjeti kako se to nekad radilo. Sve dalje od toga ide pod subjektivne doživljaje. Stoga, ugodne snove. Nikad se ne zna tko ih gleda.