Arhiva za 10 srpnja, 2011

Death Wish 3 (1985)

Posted: 10 srpnja, 2011 in Akcija, Charles Bronson, Osveta

IMDb

Trailer

 

Poznato je pravilo da ako je ideja dobra, iscrpljuj je dok ne postane apsurdna. Samo što su osamdesete godine bila pravi rasadnik dobrih ideja i serijala koji su išli do apsurda i natrag, ostvarujući uvijek zanimljive rezultate, ponajviše financijske. Tako je stari Chuck Norris imao svoj Missing in Action, Stallone se igrao Rockyja i Ramba, Clint Eastwood je pravdu istjerivao kroz Callahan serijal. Nije ni Charlie Bronson spavao dok su dečki okretali zaradu, dapače, snimao je sve u šesnaest, no nije ni njega izbjegao trend štancanja nastavaka najpopularnijih naslova. Tako je i on uzeo strojnicu u ruke te krenuo praviti reda po ulicama New Yorka. Što nas dovodi do trećeg dijela, o kojem se općenito piše još manje nego o drugom dijelu. A ovaj je naslov gotovo i najzahvalniji za jedan osvrt. Zašto? Jer je drugačiji, ali opet nije.

Najvažnija stvar po kojoj se treći dio popularnog serijala razlikuje od ostatka jeste da prestaje imati veze s originalnom pričom kao takvom. I dok je “dvojka” bila derivat jedinice te kao takva uključivala ono najvažnije od uvoda, “trojka” više ne koristi Kersya kao osvetnika koji stvari radi sebe već postaje globalni djelatnik. Za razliku od “jedinice” i “dvojke” gdje je prekidač za akciju bila osobna tragedija, ovdje je to tako sporedan detalj da ga ne vrijedi ni spominjati (u samom uvodu se spominje nekakav frend koji je ubijen u nasilnom kvartu) te Kersey postaje unajmljeni revolveraš. U duhu modernizacije, on se više neće šmucati po mračnim prolazima i vrebati zločeste dečke te ih rješavati metkom u čelo već će u novoj metodi rada planuti i pokoja zgrada, eksplodirati koji auto… malo urbanističkog mjenjanja gradskog kvarta na one poznate, eksplozivne načine, koji su procvijetali u osadesetima. A nije izbjegnuta ni vestern ikonografija; grad u strahu od bande, usamljeni zaštitnik i na kraju sveopći obračun na gradskim ulicama.

Gledajući konkretno, Death Wish 3 je možda i najzabavniji dio serijala, ali samo ako ga gledate izvan konteksta drugih naslova. Radi se o filmu koji radi generalna pretjerivanja u akciji, oslikavanju likova i čija priča služi samo da bi se pokrenula lavina eksplozija i ispucanih metaka. To nije nikakva autorska odluka, to mjenjanje smjera serijala, jer u tim danima izašli su Commando, kao i First Blood: Part 2, koji su možda i najzabavniji akcići osamdesetih, čiji je zaštitni znak generalno pretjerivanje u svemu. Tu se jednostavno ne može ništa reći o nekakvoj glumi jer ona ne postoji, radnja priče je, kao što sam rekao, stripovska i namjenjena zabavi i Bronsonov lik je ovdje da uratku pruži kakvu-takvu reputaciju (da je u glavnoj ulozi bio neki no name glumac sve ovo bi bilo dvije stepenice niže po kvaliteti). Pomaže što je iza kamere bio i Michael Winner, redatelj prva dva dijela, a jednu od uloga odigrao je i Ed Lauter (jedno od onih poznatih, ali opet nepoznatih filmskih lica) koji je bio Bronsonov dobar frend, pa su odradili čak četiri zajedničke suradnje, uglavnom imajući isti odnos – malo se ne vole, ali onda postanu saveznici u frkovitoj situaciji.

Nevezano uz sami film (ali opet vezano) za sve one koji vole dokumentarne stvari, knjiga Bronson’s Loose (zadnji cover na vrhu) dokumentirano govori o snimanju cijelog serijala, pa ako ste ikad dobili želju saznati sve od A do Ž o tome kako je nastajao poznati serijal, a ne libite se dobrog staromodnog čitanja, preporučavam da je nabavite. Što se tiče filma; kokice u ruke, zamračena i rashlađena soba i mozak na pašu, vrijeme i film su kao stvoreni za to.


IMDb

Trailer

 

Subotnje filmsko veče. Ponovo je ovislo o nasumičnom pregledavanju kolekcije i čiščenju noga što se više neće gledati. Slučajno iskopam jedan stariji dvd, ali mislim stvarno stariji, skoro da je nakupio 10 godina skromnog postojanja i na njemu pronađem par starijih naslova na koje sam potpuno zaboravio da ih imam. A dobro je i došao, od bolje polovice sam već dobio kritiku da je smaram s filmovima koji su ili A) naporni, B) smiješni ili C) nimalo napeti. Rekoh da The Big Easy i nije nešto posebno napet, ali, molim, moje je da poštujem nečiji izbor. Sretna okolnost; film nisam pogledao već oho-ho godina, pa je dobro došlo podsjećanje. Sadržaj? Samo opušteno, nedjelja je…

Detektiv Remy McSwain se može opisati kao jako zgodni zgubidan koji ne zazire ni od primanja dobrog starog mita, dobrog provoda i dobrih odijela. U moru problema, ali ne baš pravih, više općenitih, naći će se i serija ubojstava za koja se sumnjaju da ih rade ulične bande, čopit će ga unutrašnja kontrola radi primanja mita, a bacit će oko i na novu gradsku tužiteljicu, koja, posve slučajno, želi njegovu glavu. Remy, u maniri sve prisutnog i posve sposobnog tipa, prvo će se malo igrati uokolo i naokolo, zezajući se sa svime i svačime, no kad se ubojstva presele bliže njegovom domu, doći će vrijeme da se malo uozbilji jer u svemu tome postoji možda nešto i što ne bi smio otkriti.

Posve slučajno, još jedan film koji dio svoje privlačnosti temelji na lokalnom koloritetu mjesta na kojem se odigrava. New Orleans, The Big Easy, grad je koji nikad ne spava, gdje se stvari rade drugačije i opušteno te je posve prirodno da se naš junak u istom snalazi kao riba u vodi. A tko će bolje odglumiti zgodnog i sveprisutnog muljaroša od Dennisa Quaida. Za mene, tip je ono što bi se moglo nazvati filmskom zvijezdom, lik se nasminao filmova i, nevjerojatno, skoro svi su podnošljivi za gledanje, dobri za gledanje ili odlični za gledanje. Pametnom dosta. I u osamdesetima, Quaid je bio zvijezda samo takva, ne baš cijenjen kao glumac, ali je zato bio jako simpa ljudima (nešto kao njegov lik Remy) te mu je ovakva uloga, zgodnog kicoša došla kao naručena. No, tu je zalutala i jedna Ellen Barkin.

Zašto zalutala? Zato što je ovdje komad, a ona i Quaid imaju par sočnih scena koje su film dovele samo tako do mogućeg naziva erotski triler. A i ona je bila sastavni dio inventara osamdesetih, nešto malo bolje cijenjena nego on, pa su činili savršeni par. I što je važno, oboje su odradili takav simpa nastup u kojem ima obostrane kemije da se može i posumnjati kako su se neke stvari nastavile odvijati i nakon što su se kamere ugasile. Da baš ne bude kako su se samo oni hvatali pred kamerama, pojačanje su im radili stari profesionalci tipa Ned Beatty i John Goodman, tek toliko da barem netko od sastava ima poštenog glumačkog kredibiliteta.

Što se tiče radnje i preglednosti iste; podložno interpretaciji. Ako niste baš nešto ufurani u svu tu easy spiku, moglo bi vam biti naporno sve ono što izgrađuje Remyja kao lika te i okružje u kojem se kreće. Kriminalistički dio je korektan, lijepo i sadržajno, ne puca se baš na prvu loptu, no ne može se reći da izvedbeno malo ne krivuda. Krimi dio, likovi, okružje… sve to ima smisla, dapače, ali vjerojatno će se pronaći par dijelova koji bi vas mogli živcirati (što u radnji, što kod karakterizacije) ali, preživjet ćete… radi se o naslovu koji nudi sadržaja za najmanje dva filma, čime mu ocijena odmah ide gore. Barem za jednu stepenicu.