The Thing (1982) & The Thing (2011)

Posted: Srpanj 25, 2011 in Ekranizacije, John Carpenter, Kurt Russell, Remake, Science Fiction

IMDb

Trailer

 

Prvi put kad sam pogledao Bladerunnera bilo je; “Koji bi quratz taj film trebao predstavljati?” Kiša, mrak, neki likovi koji nemaju smisla, beznađe… baš ništa osim glazbe koja mi je djelovala zanimljivo. Danas je populrano reći kako su svi shvatili ono što film želi reći, kako su prokužili sve njegove dubinske slojeve i slične gluposti kojima se “pravi” filmofili žele pohvaliti kako su drugačiji od nas običnih smrtnika koji gledamo filmove radi filmova, a ne radi filmskog prenemaganja. Par godina kasnije, kad sam već bio stariji, ozbiljniji i sve to, naletjeh ponovo na Bladerunnera i ovaj sam put ostao oduševljen. Što oduševljan, film mi je broj jedan na svim listama, ali još uvijek svima znam reći kako mi je taj film na prvo gledanje bio potpuni – promašaj. Aha, trebao bih reći i neku o kultnom Stvoru. Isti priča, s time da je gledanje ovog naslova bila ljubav na prvi pogled. Dotične sam pogledao u isto vrijeme, ali sam tek koju godinicu kasnije doznao kako su oba podijelila sličnu sudbinu kraha na svim važnijim osnovama te je tek VHS uspio od njih napraviti ono što su danas. Ali, kod Stvora nije bilo nerazumjevanja, jasna radnja, jasni cool likovi i kraj koji je motherfucking odličan. Tek sam kasnije doznao neke dodatne stvari, tipa tko je uopće redatelj, da je to remake itd, itd, itd.

Za one koji su se tek sad probudili, priča je poznata i vrapcima na grani. Izolirana postaja na Antartiku, grupa ljudi, jedan gadan stvor iz dalekog svemira, puno dobre stare paranoje, napetosti i zgodnih scena kojih se nijedan pošteni horor ne bi smio sramiti. Gledano iz današnje perspektive, nije nikakvo čudo što je The Thing imao krah u kinima. Nakon što je Spielberg uspio raspekmeziti cijelu generaciju svojim E.T.-jem, jedan ovako posve drugačiji uradak nije imao šanse pokraj njega. A ni likovi nisu milo sunce što sja (Kurt Russell je rasturio kao bradati McReady) jerbo su to sve neke jedinke kojima fali i više od jedne daske u glavi – nisu nimalo simpatični kako to već ide. I, naravno, kraj. Dobro pobjeđuje zlo i svi žive sretno? Bullshit. Istina je ta da ako hoćeš sjebati opaku živinu… digneš cijeli kompleks u zrak. Jednostavnije od toga ne ide. A na kraju? Popiješ jednu i ostaneš malo odmarati, tek toliko da vidiš što će se sljedeće dogoditi.

Uzevši u obzir da je redatelj John Carpenter veliki obožavatelj rada Howarda Hawkesa, bilo je pitanje kad će na red doći remake njegova filma. Tehnički, Carpenter je uzeo njegov Rio Bravo za osnovu svojeg Assault On Precinct 13, no ovo je ono što se piše službeno. The Thing From Another World i nije službeno Hawkesov, no on ga je režirao (nepotpisan) jerbo mu se Christian Nyby, čije ime stoji na kreditu filma, zamjerio kao psu ljetne vrućine. Također, radi se o ekraniziaciji kratke novele naslova “Who goes there” od  John W. Campbell Jr, nastale, pogađate, u slavnim paranoičnim danima Hladnog Rata te onaj opaki ejlijen u filmu nije ustvari ejlijen već Ruska opasnost po američki živalj. Carpenter se ipak držao malo bliže pisanom originalu nego prethodnik te je i bolja ekranizacija (i samostalan uradak već kad smo kod toga), ali film se savršeno uklopio u motive koje Carpenter koristi u skoro cijeloj svojoj filmografiji. Izolirana grupa ljudi, mal prostor za uzvraćanje udarca, ne baš pojašnjena opasnost… Osim što se pojavio u posve krivo vrijeme, filmu se baš i nema što zamjeriti. Likovi su možda malo plošni, više skice nego razrađeni karakteri, ali ovdje je ionako bitna napetost koja izlazi iz radnje nego dramski sukob među likovima. Dobra stara paranoja je doćčarana lijepo (iako ne baš genijalni pojedinci u roku keks shvate tko je Stvor i što želi) a samo beznađe doprinosi jezi pojačanoj specijalnim efektima, koji, budima iskreni, danas imaju blaži efekt nego u vrijeme kad su nastali. Vrhunac Carpenterova opusa za kojeg se morao malo načekati da dobije priznanje. Nastavak priče? Slijedi.

The Thing (2011)

IMDb

Trailer

Trailer 2

 

Prva pomisao kad sam čuo da planiraju napraviti nešto s Carpenterovim The Thing bila je; OK, bila je to dobra vožnja, potrajala je skoro 30 godina, vrijeme je da netko nešto zajebe. Priznajem, volim osuđivati, pa čak i pljucnuti prije nego ustvari vidim konačni proizvod, što i nije lijepa stvar. Kad vožnja traje toliko dugo bez nastavaka ili remakova onda je to stvarno dobra stvar, ali predstavlja li nešto lošu stvar? Za sve one koji nisu upućeni, nastavak Stvora nije jučerašnja vijest, već se radilo na tome i odustajalo (jedan film i jedna tv-serija) jerbo nije bilo dovoljno dobre ideje koja bi se nadovezivala na original. U međuvremenu se pojavila i igrica za PC. Jeste pokušali igrati to čudo? Ja je nisam završio. Nije baš totalna katastrofa, ali je teška u vražju majku (i tek početak ima neke veze s filmom). Napokon, otkriće, radit će se nešto.

Nešto je trebao biti nastavak, gdje elitna jedinica vojske dolazi do ostataka Outpost 31 i ne pronalazi nikoga… osim Stvora. To je otišlo u smeće. Pa je zaključno trebao biti praguel. Hmmmm, norveška postaja, prvi susret, recimo da to zvuči dobro. Glavni je lik trebao biti MaCreadyev brat blizanac – rekao sam da će netko nešto zajebati. Srećom, od toga se odustalo (jerbo se uopće ne spominje u prvom filmu) i ostali su sami novi likovi, Norvežani. To je, priznajem ispalo jako cool. Već sam se bojao da će ubaciti hrpu emo pichica koje su tužne i depresivne i izgledaju ala Justin Bieber. Po traileru, zadržali su bradonje, neke likovi koji čak djeluju kao Skandinavci,a ni postaja se nije mjenjala, ostala je ista stara konstrukcija ala osamdesete koje smo već vidjeli u prvom filmu. Za one koji će prigovarati kako postaja ne sliči onoj iz prvog filma (a već sam naišao na takve bedaste komentare) ni ne može sličiti, rasturena norveška postaja je ustvari rasturena američka postaja jer je taj dio snimljen posljednji. Enivej, da ne budu opet sami muški, tu je zalutao i jedan ženski lik. Nisam nešto oduševljen, ženska mi ne miriši i ne izgleda baš nešto, a kako su joj u ruke uvalili plameno bacač mogu samo mislti kako je inicijalna ideja da je naprave u nekakav ellenripllyevski lik. Teško, ali nek im bude. I, da , vidjet će se unutrašnjost ejliejenskog broda. Kako fucking cool.

O glumcima, redatelju i svemu ostalom neću sad govoriti jerbo nema smisla (i svi su praktički anonimusi) što je i bolje. Što reći, meni sve to djeluje zamamno. Neće biti kao original, ali po svemu ponuđenom, neće ga ni osramotiti. Tko zna, možda ispadne i nešto jako…cool.

Oglasi
Komentari
  1. Suey kaže:

    Kao prvo, pohvala za odličan blog, tek sam ga sad otkrila (preko linka :D), a preko bloga odlični FAK:s.
    I baš mi je drago da nisam jedina koja je imala ovakve osjećaje za Blade Runner – vjerojatno to ima veze s tim što sam tada bila još balavica i nisam ni mogla shvatiti radnju, tj. u čemu je bit, jesu li humaniji u konačnici ti androidi u odnosu na Deckarda, jel možda i sam Deckard android i sl., a scena kad Zhora u onoj plastičnoj prozirnoj kabanici trči kroz stakla, Pris kao lutka s maska-make upom i njen napad na Deckarda, te zadnja scena su mi se urezale u sjećanje, kao i apokaliptična mračna atmosfera i konstantna kiša. Ne baš blistava budućnost i šok za nas klince koji smo voljeli gledati Povratak u budućnost i slične veselije filmove. Ne moram spominjati da mi je danas to jedan od najboljih filmova ikad, da Vangelisa obožavam poslušati, a nakon dugo vremena sam morala skinuti i svoj Pris-avatar jer je plašio curke :rofl:

    • Deckard kaže:

      Zahvaljujem na pohvali i komentaru, mi mali blogeri živimo od dobrote stranaca 🙂 Znači, ima nas još koji smo Istrebljivača doživjeli kontra nego je trebalo, to je tako rijetka stvar koju se može čuti, ali ja otvoreno priznam – film mi je bio ka-ta-stro-fa, no srećom, godine donose mudrost. Još da ga nisu prepravili u toliko verzija… 🙂

  2. Suey kaže:

    Nema na čemu 😀

    Nemam pojma koju sam verziju gledala tada u kinu, to je bilo negdje 1984. ili 1985. godine, ali sto posto znam, iako je jako puno godina prošlo i bila sam u nižim razredima osnovne, da nije bio isti kraj koji je u Directors Cut, a koji imam na dvd-u 😮

    • Deckard kaže:

      Onda je igrala originalna verzija, ona gdje postoji Deckardova off naracija. Director’s Cut, kažeš, hehe, moraš se malo modernizirati i nabaviti Final Cut, to je posljednja vezija 🙂

  3. Suey kaže:

    A znam :D, vidjela sam da je ta zadnja, ali nikako nabaviti.

    Moram se vratiti na Stvora jer Istrebljivač ionako nije tema :D, zanimljivo mi je kako je Carpenter uzeo zapravo najbolje dijelove iz Who Goes There i iz toga napravio odličan SF hororac. Odlično si opisao njegovu verziju, sve neki nimalo simpatični likovi, dok kad čitaš WGT već se možeš nekako povezati s Norrisom, koji sve jako lijepo tumači i opisuje – zašto ne odleđivati Stvora, koje opasnosti to sadrži i sl.; općenito je rasprava između likova vrlo živahna, nimalo blentasta, i naglasak je na toj nekakvoj analizi Stvora, fizičkoj, fiziološkoj i psihičkoj; što on želi, kakav je, je li loš ili dobar, koja mu je misija, kao i međuljudskim odnosima i paranoji nakon otkrića što Stvor radi. McReady čak i nije isti kao MacReady iz Stvora – nekako je u filmu on najbitniji, dok su ostali vrlo plošno prikazani (Norris je recimo totalni bezveznjaković i odmah “padne”).

    Campbell je u djetinjstvu znao miješati mamu i njenu sestru jer su bile identične blizanke, a teta ga kao nije baš nešto voljela – tko zna možda otud ideja za ovo “imitiranje” od strane elijena :D.

    Upravo gledam na Amazonu WGT, ima izdanje s Nolanovim scenarijem iz 1978., to bi bilo zanimljivo pročitati 🙂

  4. Deckard kaže:

    Kvragu, a ja sam mislio da sam naoružan raznim trivijalnostima 🙂 Da budem pravo i brutalno iskren, još uvijek nisam pročitao novelu, barem ne cijelu, imam je u nekom elektronskom obliku i nikako je dovršiti (obično me uhvati kad gledam Stvora, lol) ali nakon ovog uvoda vidim da ću to morati staviti na prioritetnu-listu, zaintrigiran sam koliko je to promjenjeno u filmu. Likovi su tamo stvarno ispali malo prepovršni, ali s druge strane, mislim da je Carpenter to dobro uklopio u svoje ideje koje stalno koristi pa mi je s te strane ispao dobro – paradoks. Ovaj, kakav Nolan i kakav scenarij iz 78′, prvi glas o nečemu takvom.

    Što se tiče tema i držanja istih – divna stvar ovdje je da nema pravila 🙂 – filmovi su filmovi i svaki je komentar dobro došao (pogotovo ako nešto naučim iz njih)

  5. Suey kaže:

    Ma daj, kaj ti je, pa ja sam većinu toga što ti znaš prvi puta sad pročitala tu kod tebe i tamo na temi 😀 – vidi se da si prava mala enciklopedija i filmofil, a generacijski smo tu negdje i slično smo doživjeli sve te filmove 80-ih. Da o tome priča netko 10 godina mlađi, e to već ne bi bilo to, nitko ne može to doživjeti onako kako smo mi te filmove doživjeli tada u kinima u onim nedigitalnim, tj. analognim vremenima – ono platno i krčavi zvuk, pa vrpca koja tu i tamo pukne (npr. na Flash Gordonu nam je preskočilo pol filma, ahahah, tek sam kasnije na TV-u vidjela taj dio koji su preskočili), neudobna kožna sjedala, a klinac si i sve ti je duplo strašnije :D.

    Neki dan sam gledala Aliena u onom noćnom maratonu i baš smo mm i ja komentirali koliko je film za to doba bio napredan, a i danas je još uvijek strašan, odnosno ne djeluje nimalo zastarjelo.

    WGT ti preporučam, iako, Stvor je više muški film, pravi SF hororac, dok je iskreno WGT više možda za nas žene koje seciramo, psihologiziramo i analiziramo u detalje – možda je priča malo zamorna upravo zbog toga. Naglasak je na dijalozima, dok radnje nema baš puno, Stvor se pokaže cca 3 x i stvarno nije napadalački nastrojen, pogotovo kao u Stvoru 2011. – mislim da je ovom potonjem podloga bila ponajviše igrica, vidi se po onom Stvoru/znanstveniku. Velim ti, Carpenter je znao što treba uzeti iz te priče i napravio je nekakvu svoju verziju te priče. Da je čitavu priču prenio, u onim vremenima Aliena, Blade Runnera i inih filmova posebne atmosfere, to ne bi bilo to. Imam osjećaj i da je priča puna metafora, te nekakav albatros leti kojeg na kraju upucaju da ga ne bi dohvatio Stvor i prenio se na taj način dalje, te Stvor ima 3 crvena oka, plave zmije kao ruke i sl., dok, ipak, 80-ih sve ono što je bilo bitno krajem 30`ih, više nema značenja, pa je Carpentera zanimala ta shapeshifting ideja, možda baš jer je prethodno Alien donio nešto novo u specijalnim efektima, novu dimenziju odurnosti, razvoj Aliena u prsima i njegov užasan izlazak van, i trebalo je to dostići i prestići, a meni je osobno Stvor puno ljigaviji i odurniji nego Alien. Sjetimo se i onog groznog škorpiona iz drva u Flash Gordonu, to mi je, uz crve koje su stavljali princezi za kaznu, bilo nešto najodurnije u tom filmu :D.

    William F. Nolan, autor Logan`s Run, je 1978. za Universal Studios, koji ga je pozvao, trebao napraviti scenarij koji se trebao držati WGT, odnosno ideje “imitacije”, jer je The Thing From Another World zapravo uveo nekakvo čudovište koje sliči Frankesteinu, više je bio monster movie. Nolan je na kraju stvarno napisao scenarij baš prema WGT, ali film prema tom scenariju nikad nije snimljen – stavili su ga negdje u ladicu i rekli da će možda jednom snimiti film po tome, a onda je 1982. Carpenter snimio svoju verziju. Navodno se Nolan stvarno puno više držao priče, dok su kritičari Carpentera optužili da je njegova verzija parada odurnih specijalnih efekata 😮

    • Deckard kaže:

      Vidiš, onda je quid pro quo, Clarice, ja prvi put čujem za taj scenarij iz 1978, a kad si rekla Nolan, već sam pomislio da je Chris prije Batmana pikirao Stvora. Što se tiče te igrice (i ja sam dobio dojam da je ona poslužila kao insiracija) mrzim tu vražju stvar, nikad je nisam odigrao do kraja, ali nije loša kao predložak za nastavak, iako nema nikakve veze s originalima. Već kad smo i kod originala, nekako me originalni The Thing nije previše dojmio, mislim da je koncept bio ispred svojeg vremena za svoje vrijeme, ali da je previše ušabloniziran monster filmovima koji su onda harali, da ne govorim o tome kako je kraj zbrzan. Iako, pohvale na nekim dijelovima, kao scena prvog spaljivanja Stvora, jako zabavno i poprilično spooky scena.

      Što se tiče Carpentera, više je scenarist odigrao ulogu oko toga kakav je film nego on, iako se lijepo uklapa u njegov opus (scenarij se može naći na netu, zabavan je koliko i jednostavan) i osjeti se da je Alien imao tu utjecaja, mala grupa ljudi, napadi iz tame… pa čak i u minimalnom prikazu Stvora (ali to su napravili radi efekata, ne da film bude napetiji – bili su preočajni) a zabavna stvar je što postoji nekoliko izbačenih scena u filmu koji se mogu naći na dvd izdanju (odmah mi je jasnije zašto je Carpenter oduševljen idejom da radi “redateljske verzije” svojih naslova, u svakom ima po nešto materijala.

      Ah, ta stara vremena kino-vrpci, to su bili dani 🙂 Stvora sam gledao na TV-u po prvi put, 89′, pa sam propustio taj doživljaj, ali sam Robina Hooda (onog s Costnerom) gledao u kinu… ili sam barem tako mislio, ispalo je da su preskočili oko pola sata filma. To su bili dani.

  6. Suey kaže:

    Vidiš, Thing iz 1951. nisam gledala, samo neke scene na jubitou, moram ga svakako pogledati da zaokružim cijelu priču sa Stvorom.

    Vidjela sam neke izbačene scene, između kojih je scena i kad mrtvi Norvežanin trepne :D, a ovo za Aliena se totalno slažem.

    Da, da, to su bili dani, kad smo glasno fućkali na takve stvari, a znalo se dogoditi da puste vrpcu od sredine, pa tek onda početak, to sam doživjela kad sam gledala Lov na zeleni dijamant :D:D, još sam gledala u lokalnom kinu u kvartu, vjerujem da su kina u centru (ZG-a, jel) bila ipak na nekoj malo boljoj razini, a tek kad su se tamo odvrtili filmovi, došli su u ostale kvartove:D

    • Deckard kaže:

      Moje isprike na malom kašnjenju, možda si shvatila, ali uspio sam cijeli blog napraviti nevidljivim za ostatak javnosti (pogreškom sam mu promijenio web adresu, svaka mi dala) pa sam pokušavao umanjiti štetu popravljanjem nekih linkova.

      Na stranu tehno babble, Stvor iz 51′ me razočarao, ne sad ono generalno, ali koliko je priče bilo o njemu očekivao sam više. Ima drvene glume, nespretnih rješenja i tek povremeno uspije napraviti nešto da opravda svoj status. Iskreno, klasični monster film koji ima negativca koji jako sliči Frankenštajnu i malo bolju priču od nekih sličnih uradaka. Ali, svakako zaokruži cijelu priču 🙂 da se možeš hvaliti kako si jako dobro informirana o cijeloj stvari.

  7. […] volim zimu. Kakve sve to ima veze sa Stvorom, pitate se vi, bez obzira na one (pre)očite stvari. The Thing sam po prvi put gledao u kasnu jesen ’89 ili’90 godine, kroz ciklus science fiction […]

  8. […] (iako ga je formalno režirao Christian Nyby) The Thing from Another World, nazvan jednostavno The Thing, ima čak 15 milijuna produkcijskog budžeta na raspolaganju, a Carpenter potpuno redateljsku […]

  9. […] dojam i popraviti vlastiti ugled, što ga stavlja na popis onih naslova kao što su Carpenterov The Thing ili Scottov Blade […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s