Deadly Friend (1986)

Posted: 18 kolovoza, 2011 in Horor, Thriler, Wes Craven

IMDb

Trailer

Kažu, prvi/prve se pamte. Ima u tome i neke istine, još uvijek pamtim prvu djevojku, ali ne kao nešto ekstra dobro iskustvo. Više kao uvertira za drugu, koju pamtim po puno boljim stvarima. Ipak, treća se računa kako treba. Sad sam ušao u stvari koje nisam trebao ni spominjati, još manje ulaziti u nekakva sjećanja jer ću uskoro početi tražiti odabrane hitove Simple Mindsa, koje ću morati prebijati s odabranim hitovima AC/DC-a i tako u zatvoreni krug. Ali, ima razlog zašto to spominjem. Ja sam… romatičar u duši, kužim prve ljubavi, kužim sretne završetke, kužim priču dečko upozna curu, dečko izgubi curu na koju se mnogi filmaši pale. Doduše, obično ti filmovi ispadnu prosječno teen sranje (koje, srećom, ne gledam) ali Ameri će pojam prve ljubavi ugurati posvuda. Kažem Ameri jer, što je možda malo i očevidno, u njihovoj sam kinemtografiji kao doma.

Zato me malo iznenađuje što je Wes Craven, (precjenjeni horor majstor) nešto takvo ugurao u, he, horor filmić. Kažem precjenjen jer Craven, koliko mi god bio drag radi prve Strave… i Scream trilogije, uopće nije… maštovit redatelj. Lik ima problema s ponavljanjem motiva u svojim filmovima. Znači; malečki gradić, grupa klinaca, jedan killer i malo mesarenja. Pola opusa mu je postavljeno na tim nogama, ali druga polovica, ona kad se malo odmakne od stereotipa… zna biti zanimljiva. I, tako, došli smo do onog glavnog – samog filma. Sadržaj je bezazleno spooky, u najmanju ruku.

Klinac, jako pametni klinac, Paul, koji je vlastoručno spojio robota BB-a, doseli se u novo susjedstvo. Kako je Paul tipični geek, nerd, štreberko, šanse da upozna neku zgodnu djevu ravne su nuli, ali, čuda se događaju. Samantha je njegova prva susjeda, zgođušna cura koja isto tako nema nikakav društveni status jer nije elita kao i svi ostali, s ocem koji je alkos, nasilnik, a nije da nema ni nekakvih incest ideja. I njih dvoje kliknu, prva ljetna ljubav, duge šetnje, puno zajedničkog vremena i prvi poljubac. Idilu prekinu dvije stvari. Prvo stara luda ptica iz susjedstva raspali po BB-u sačmarom (učinak ne treba ni opisati) a onda Samanthin stari malo pretjera i ubije vlastitu kćer, proglasivši to nesretnim slučajem. Paul, u lošem duševnom stanju radi ta dva događaja, odluči napraviti spoj Samanthina softwarea i BB-ievog hardwera. Rezultati budu… neočekivani.

Ubojiti roboti oduvijek su bili zabavna komponenta filmova koji ih koriste, a to nije ni ovdje promašilo. BB je cool zabavan stroj koji se vuče po ulici i ima zgodan glas. Kad BB postane Samantha, to bude poprilično creepy, ali samo zato što je Kristy Swanson (jedna od onih glumica koje znate vidjeti s vremena na vrijeme, ali teško da ćete je zapamtiti) ovdje jednako tako dopadljica cura, a i onaj glas… inovativno. Maska je u najmanju ruku smiješna, Kristy hoda uokolo s ukočenim rukama i teškom šminkom oko očiju, no ono zašto je sve to nekako neugodno jeste onaj prvi dio filma, gdje se postigla iznenađujuće dobra kemija između glumaca, pa su njih dvoje sasvim dobri kao mladi par. I Craven ovdje ne radi uobičajena sranja samo da bi radio sranja (tipa ubojiti killer je samo još jedan ubojiti killer) te cijeli film ima ton ukletosti jer se od samog početka zna da će se nešto loše dogoditi te je više neugodno atmosferičan nego horor nastrojen, što je uvijek dodatni plus.

Ali, straha nema, ima tu i malo prave krvi (filmske, ljudi, filmske) jer BB/Samatha imaju neke račune za poravnati, a to ne ide bez ubojstva-dva. Kvaka je što našeg glavnog negativca ne možemo baš mrziti, ići ću toliko daleko i reći da tu ima i malo suosjećanja, pa čak i perverznog uživanja što na takav način rješava stare dugove. Craven nije mogao da ne podsjeti publiku malo na Freddya, pa Samathin stari ima skoro istu masku (kad ga spali u peći) kao naš veseli oštroprsti (što je minus), a bezbolno se moglo proći i bez posljednje scene (Craven ima boljku zvanu nastavci) jer malo kvari dojam do tada. Inače, strukturalno, scenaristički i tehnički, film je posve OK, tipične osamdesete, ni blizu klasičnog slasheraja, uz dozu prave romantike u pozadini. Takav koncept nije prošao baš dobro (prve ljubavi i horor ne prolaze kod Amera) ali s godinama mu je porastao ugled te je danas polu kultni filmić, koji, kako i priliči, stoji u redu za remake. U 3D. Glavna uloga je, po glasinama, trebala pripasti Kristen Stewart, što je cool jerbo mi je izgledom OK (ali je fakat ne mogu gledati u Twillight sranjima) i zna dvije-tri o glumi. Ako do toga ne dođe… uvijek postoji original.

Komentari
  1. Legacy kaže:

    E ovo nisam gledao i još Wes Craven koji mi je drag, ali filmovi mu variraju od smeća do odličnih. No 80-e su u pitanju tako da mora imat onu čar iz tog razdoblja 🙂

    • Deckard kaže:

      Istina, Craven se nasnimao svega, od smeća Cursed do pravih klasika, Strave. Nema straha, 80-te su ispisane preko cijelog ovog filma 🙂

  2. […] ni čudo da to ne znate. Kao redatelj, stari Wes bolje funkcionira dok radi na tuđim scenarijima (Deadly Friend & Scream) i to ako ne krene stopama izživljavanja na nastavcima (svi ostali Vrisak filmovi) […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s