Arhiva za 25 kolovoza, 2011


IMDb

Trailer

Naslov govori sve kojeg  naslova je ovo remake, zar ne? Enivej, mali podsjetnik, radi se o kultnom filmiću Bloody Sama (Peckinpaha) gdje su bračni par McCoyevih glumili Steve McQueen i Ali McGraw. Bračni par kriminalaca koji bježi preko Amerike. Nova verzija ne izmišlja toplu vodu, priča je ostala identična, uz mali makeover cijelog uratka. Možda zato film i nešto vrijedi? Mislim na onaj dio što se temeljna priča nije mijenjala. Nije samo to u pitanju, film ima par svojih aduta kojima se može pohvaliti kako je sasvim korektan uradak, uz koji se nećete dosađivati, a jednako tako nije napravio ništa nažao originalu. Cool što se mene tiče, treba i to izvesti kad je općepoznato da remakovi klasika obično budu zakurac. Kako je u ovom slučaju i original imao par gijeha na duši, ne treba biti previše kritičan ni što ga obrada ima (već kad sve spominje sve, ne), a ono što je zanimljivo… oba filma kiksaju na identičnim stvarima (već kad govorimo o doslovnim detaljima) što je slučaj koji se događa… nikad.

Izmjena u odnosu na original jeste uvod, poslić koji Doca McCoya dovede iza rešetaka, ovaj put Mehiko zatvora. I tamo je loše, vjerujte mu na riječ, pa ga žena izvlači sklapajući pogodbu s mutnim poslovnim tipom, Benyonom. Taj uvod je nešto bez čega se i moglo preživjeti, nije bitno zašto je on u buksi, ali, eto, autori su htjeli dodati nešto svoje. Nakon toga, stvar je identična. Ovaj, nije. Akcijske scene su zamjenjene. U originalu se car chase događa po mraku, ovdje je po danu, i skromno priznajem, nova verzija djeluje bolje, s akcijom koja ima onaj okus kad se akcija radila ručno, trikovima i s puno baruta, a ne kompjuterom. I pljačka je drugačija (s nekim stvarima koje su iste kao i u originalu) te su to one glavne kozmetičke izvedbe koje vrsni poznavaoci odmah prepoznaju. Kozmetika ne djeluje napadno, odmah valja naglasiti, iako izostaje ona prepoznatljiva Peckinpahova poezija pokreta, akcija je pregledna, režirana čvrsto i uvjerljiva te ima pristojnu dinamičnost.

Alec Baldwin i Kim Basinger u tim su danima bili sretni bračni par, što se itekako očituje na velikom ekranu te njihov odnos ne djeluje nakaradno. Kim je svoj dio odigala i bolje nego Alec, ali njegova uloga i ne treba biti dramska već cool, što je, voljeli vi tipa ili ne, odigrao sasvim pristojno. Zanimljivo je da nijedan od glumaca, bilo iz originala, bilo odavde, nije nešto posebno glumački izražen i podjednaki su u svojim izvedbama (s tim da su Alec i Kim zgodniji) te se to može nazvati i mrtvom utrkom. Zanimljiva stvar, James Woods je glumački kalibar u istom rangu kao i Ben Johnson u originalu, te se opet postigla mrtva utrka u izvedbi. Michael Madsen je ovdje neiskorišten, pa čak i potrošen bez veze. Hodajući uokolo, mašući podužom kosom kao da je na grunge koncertu, stječe se dojam da je lik imao nekih financijskih briga koje je pokrpao nastupom bez angažiranosti. Tu je i par faca koje će tek u godinama što dolaze postati netko i nešto (Hoffman i Morse) što bi pronicljivijem oku moglo reći kako je ovdje glumački cast nevjerojatno šaren, ali i relativno kvalitetan. Stvari u kojem oba filma kiksaju…

McCoyevi su u oba naslova izraženi, najrazrađeniji likovi dok su negativci takva jednostavna i nerazrađena gomila…khm, klišeja? da oni pokraj njih ispadaju kao mali ministranti. U originalu je vestern/outlaw đir bio naglašen, što je imalo velike veze i s Peckinpahom, što je ovdje malo prigušeno jer ta su vremena bila već stvar prošlosti, no teško da se ne može zamjetiti utjecaj Bonnie & Clayde šeme, što je u osnovi isti vrag, samo što je zrno novije doba. Također, film se pojavio u zgodno vrijeme jer takva je priča mogla proći samo u doba koje se ne može nazvati “modernim”. Danas bi, pokraj mobitela, satelita i GPS sranja izgledao smiješno, ali tamo početkom devedesetih, dok su mobiteli dolazili uz oružani list, cijela ta outlaw priča ima neki svoj šarm za kojeg još nisam siguran jeli produkt slučajnosti ili namjernosti. A iako ima poštene akcije u njemu (sačmarice i coltovi čuda rade na tankim gipsanim zidovima) ne može ga se nazvati ni uobičajenim akcijskim filmom koji su harali u to vrijeme (zato je zarada bila skromna) ali to nikad nije minus. Raznolikost je dobra, kao i remake koji ne govori ništa novo, ali je opet samostalan film isto tako. Ja inače imam jezivo loše mišljenje o remakovima, no ovom naslovu uvijek progledam kroz prste jer mu se nema što zamjerati. Pošteni film, poštene priče, poštene izvedbe i s poštenim glumačkim ansanblom. Jednostavnije od toga ne ide.