The Cassandra Crossing (1976)

Posted: 18 rujna, 2011 in Akcija, Avantura, Katastrofa, Richard Harris, Thriler

IMDb

Trailer

70-te godine prošlog stoljeća bila su pravi rasdanik filmova katastrofe i to je kao činjenica nepobitno, bilo je doslovce svega i, što je najbolje, velika većina toga ili je odlična, ili je više nego dobra ili je jednostavno solidna. Doduše, velika braća su uvijek dobivala najviše medijske pažnje, kao što su, recimo, The Towering Inferno (1974), ili The Poseidon Adventure (1972), i onim malo “manjim” (pod navodnike jer nisu imali toliko vizualnih atrakcija) prjektima preostalo je da se izbore za svoje mjesto pod filmskim suncem. Kako je ovo blog koji voli te zanemarene igrače s klupe, iskopah jedan naslov iz branše da vam malo uljepšam dan (i uljepšam buduća putovanja vlakom) jer radi se o hibridu koji je, realno gledajući, po nekim elementima daleko ispred vremena u kojem je nastao, no teško da ćete to negdje drugdje pročitati. I ima par drugih stvari po kojima je zanimljiv, doduše, sporedne su, ali, hej, sve je to jedan veliki paket, zar ne? Cassandrin Prolaz također se razlikuje od velike braće po katastrofi koja zadesi njegove putnike, točnije, ne zadesi ih, ako ste optimistična osoba i gleda čašu kao polu punu, jer koristi opasnu zarazu kao glavni problem radnje, što možda danas i nije tako originalno, ali prije cirka 40 godina je bilo. Gledajte na ovo kao na jednu malu najavu Outbreak-a (1995), koji će istim pristupom pokupiti brdo love, biti simpatičan čak i kritičarima te postati jedan od vodećih filmova katastrofe koji imaju zločesti mali vitus za nemesisa likovima.

The Crossing… započinje upadom neke fanatične grupe u zdravstveni centar u Ženevi, dečki zgradu žele dignut u zrak, ali im ne uspjeva, jedan od njih bježi, no ne bez prtljage. U pucačini, razbilo se dosta toga, te je jedan mali virus jako zarazne plućne kuge pušten s lanca. Bjegunac bježi do putničkog vlaka koji putuje preko pola Europe te se tamo pritaji… usput šireći zarazu. Brzo ga i pronalaze, ali sad kad je vijest u virusu došla do nadređenih glava, vlak se neće zaustavljati. Točnije, usmjerit će ga prema starom mostu koji nije korišten 40 godina. Putnici, predvođeni Junakom, kreću u žestoki fajt s čuvarima ne bi li preuzeli kontrolu nad vlakom prije nego završe na dnu rijeke.

Čitam tako neke kritike filma i uviđam da ga većina drži zabavnim, pomalo plitkim i korektnim uradkom, što je velikom većinom i istina. Ali, u doba izlaska film je imao tu nesreću da se pojavi kad je film katastrofe bio na svojem zalasku, pa iako je većim dijelom korektan, publici je već bilo dosta šarene galerije uobičajeno različitih likova koji se pronađu u problemima, tako da je izostao jači financijski odjek (što je, ustvari, i glavni razlog zašto su veća braća iz žanra poznatija). No, film nije loš kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled, samo je drugačije koncepiran nego ostali iz branše. Tako je uvod klasika sličnih uradaka; upoznavanje likova kroz kratke brze crtice, pa onda slijedi problem, pa suočavanje s problemom, pa moguće rješenje, a onda i završnica. Ovdje je završnica čisto die hardovski materijal, grupa putnika, predvođena mitskim Richardom Harrisom (kojem uzimanje guna u ruke svojedobno nije bilo strano) uzima oružje u ruke i kreće u oslobađanje vlaka, a ne nedostaje ni eksplozija, kaskaderskih vratolomija i sličnih fun stvari. Velikoj većini onda nije bilo baš po volji što je film izraziot negativno nastrojen prema soluciji da su nadležni raspoloženiji osuditi 1000 putnika na smrt nego pronaći nekakvo rješenje jer tako svijet nije funkcionirao (hell no, kad to), barem ne u tako izraziom fašističkom tonu. Tako da, umjesto prepreka u obliku vatre imamo naoružane soldate koji bez milosti rokaju po putnicima, ali ni ovi ne ostaju dužni. Prije svog vremena, rekoh vam. Završnici bi se mogli prigovoriti slabiji efekti, vidljive makete, ali to je draž tih starih naslova, bila su to inteligentna rješenja iz Švedske (sjećate se te reklame?) i nitko ih se nije posebice sramio.

Kao i svaki drugi film katastrofe, ni ovaj nije iznimka što se tiče glumačkog ansambla, iliti, čitaj da je nabildan zvijezdama svojeg doba. Osim Harrisa, tu je i Sophia Loren, pa mlađahni Martin Sheen, legende Burt Lancaster i Ava Grdner, poznati učitelj glume Lee Strasberg te mlađahni O. J Simpson. Teško da je ijedna karakterizacija otišla dalje od obične skice, no i to je u duhu takvih filmova. Iza kamere je stajao pokojni talijanski redatelj George P. Cosmatos, koji je svjetsku slavu stekao financijski isplativom, no kreativno upitnom suradnjom s Sly Stalloneom na filmovima Cobra (1986) i Rambo 2 (1985), i režija nije tako loša, iako je možda malo drvena, što se može primjeniti i na ostatak filma, čitaj, glumu i neka scenaristička riješenja. Zaključak nakon svega? Teško je reći, dva sata poštene zabave, ali ovisne jeste li tip za takvu vrstu filmova. Imate katastrofu, imate akcije, imate par glumačkih legendi, ponešto dobrih stvari, ponešto loših… iako su filmovi katastrofe pred kraj 70-ih otišli u bizarnost i loše vode, ovaj filmić se uspio održati na strani uradaka koji su više dobri nego loši. Tako da… navalite, ne možete ništa izgubiti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s