Straw Dogs (2011) & Straw Dogs (1971)

Posted: 25 rujna, 2011 in Akcija, James Woods, Osveta, Remake, Thriler

IMDb

Trailer

Inače, kolega Dragonrage je zadužen za informiranje svih nas koji smo lijeni upotrijebiti internet za pronalaženje novih naslova, no ovaj put ću napraviti malu iznimku te vas obavijestiti kako se pojavio još jedan remake kultnog filma, nastavljajući već podužu tradiciju eksploatacije filmskog naslijeđa. Došao je, iznenađujuće, poprilično tiho, snimanje je najavljeno još prije oho-ho vremena, nije bilo nikakvih obavijesti, slika ni sličnih stvari, no kako sad stvari stoje, teško da će ući u legendu kao original. Barem ako je suditi po prvim kritikama koje govore o tek osrednjem djelcetu, a izostao je i značajniji box office rezultat (svega pet milja u prvom vikendu) koji bi ga malo izdigao iz prosjeka. Ali, mora se pohvaliti jedna stvar (nešto slično kao i nadolazećem The Thing) nije se puno odstupalo od originala. Tako opet imamo bračni par Sumner koji odlazi negdje bogu iza nogu na kreativni odmor (u ovoj verziji, David je scenarist, a ne matematičar) te ne treba dugo da se susretnu s lokalnom redneck scenom. Uz uobičajeno muško natezanje oko ženke glavnog lika, dolazi do velikog obračuna na imanju Sumnerovih, gdje se David, inače papučar po zanimanju, pretvara u gadnog osvetnika koji ne bira sredstva da uzvrati na nasilje istom mjerom. Na papiru ništa novo, već viđeno u originalu, s time da je ovdje, ako je vjerovati informacijama i traileru, David puno manji njonjo nego je to bio Dustin Hoffman u originalu.

Englesku su retardiranu družinu tako ovdje zamijenili retardirani južnjački idioti (hilly billy itd,itd) a predvodi ih Aleksander Skarsgard, minus vampirski zubi. Ni ostatak glumačkog ansambla nije posve nepoznat, tu je i James Marsden, a ako vam ime ne govori apsolutno ništa, onda ga zamislite s velikim plastičnim očalama na glavi i dobijete Cyclopsa iz X-Men franšize, dok njegovu zgodnu družicu (ovo shvatite uvjetno, ženska mi je smućkaj i prolij zgodna) igra Kate Bosworth. Zanaimljiva stvar, Bosworthova i Marsden su već igrali bračni par i to u Superman Returns, a kako je netko mislio da imaju kemiju, onda ih je opet spojio. Ovaj put minus Supes jer će David biti junak dana. Mladim licima, što je tako proziran pokušaj da se film svidi mlađoj generaciji, ona koja znači i kešovinu na blagajkni, pridružio se i jedan stari morski vuk, James Woods, što je tako dobra stvar da bih najradije poljubio onog koji je radio cast jer Woods se već duže vrijeme nije pojavio u nekoj boljoj ulozi. Redatelj Rod Lurie većem broju gledatelja možda i nije tako poznat, ali to je ionako s razlogom, lik i nema nekakvu bajnu filmografiju, no jedan mu naslov strši u karijeri. The Last Castle, gdje su snage odmjeravali Robert Redford i James Gandolfini (Sundence Kid i Tony Soprano biju ljutu bitku oko prevlasti u vojnom zatvoru) i ne radi se o lošem filmu, dapače, a kako su novi Psi od slame akcijski više orijentirani nego original, moglo bi tu i biti nešto. Doduše, ja sam optimist, pa bi moglo biti i suprotno, no što je tu je… još jedan remake je pokucao na filmska vrata, prvo ga treba pogledati, a onda suditi knjigu po koricama.

Straw Dogs (1971)

IMDb

Trailer

Raditi remake kultnih filmova radi se love, naravno, svi to znaju, ali u nekim slučajevima originalni materijal može se nadograditi. Original mi je bio na repertoaru za gledanje prije nekog vremena, ali jednostavno nikad nisam dobio poriv da nešto i zapišem o njemu. Sjećam se nekih rasprava po forumima i uvijek bi se našlo par likovi koji bi ga branili preko svake mjere, što bi uvijek ubilo u pojam svaku izmjenu mišljenja, ali kad bih morao biti iskren, rekao bih da je film popustio pred težinom nakupljenih godina, ne previše, ali osnovna konstrukcija u konačnici ispada malo bezveze. Peckinpah u svim svojim filmovima voli naglašavati kako voli likove jer su preslika njegove osobnosti, no ovdje se taj osjećaj pojavi tek u samoj završnici, kad David uzme stvari u svoje ruke i ide se osvećivati likovima koji ga maltretiraju. Do tada, radnja je kao u praznom hodu. Slažu se scene koje bi trebale bildati atmosferu, no njihov je efekt tek djelomičan, statičan. Dijalozi su drveni, rastegnuti i znaju biti besmisleni, potezi koje likove rade također, a njegova najveća kontroverza jeste ona famozna scena silovanja za koju se ni danas točno ne zna predstavlja li silovanje ili ne. Kritičari obično vole naglašavati kako je sve to jedna velika harmonija koja dovodi do vrhunca napetost, no u mom slučaju osjetio sam neugodu više nego napetost, što je dobar stvar, ali kad imate jednog samog štrebera ispred gomile robusnih gorštaka naravno da će vam biti neugodno.

Filmu nedostaje ozbiljne interakcije među likovima da bi ih mogli bolje razumjeti, a time i prihvatiti stvari koje rade. Završnica, u većem dijelu svijeta osuđivana kao nešto što glorificira nasilje, djeluje neodređeno jer likovi primitivnih gorštaka djeluju kao gomila retardiranih idiota koja jedva da zna s koje strane puške izlazi metak, a kamoli kako da uspješno naprave upad u kuću. David, doveden do krajnje granice, uzvraća nasiljem na nasilje, ali ni to baš ne drži vodu u konstrukciji priče. David uzvraća udarac radi inata, ne osjećaja pravde, pošto im se u kući skriva punokrvi ubojica a njegovi moralni principi jednostavno nemaju svoje uporište. I, Englezi su još uvijek nadrkani na Peckinpaha što ih je prikazao tako kako ih prikazao, što je zabavan i toliko nevjerojatan podatak da je ustvari jezivo kako je film još uvijek zabranjen u UK. Ali, ne može mu se poreći određena preciznost u oslikavanju lokalnog koloriteta, kao ni predstavljanju lokalne gorštak scene koji su ovdje da bi pili, jebali i maltretirali (stipovski negativci je pojam koji mi prvi dolazi u misli) a ima i dobrih poteza u oslikvanju bračnog para Sumner, koji su ustvari otuđeni jedan od drugoga, no zaglavljeni na mjestu koje je protiv njih i na kojem oni pokušavaju pronaći nekakvu povezanost. Teško je ne uočiti da Peckinpah i ženski likovi nikako ne idu zajedno jer Amy je prikazana kao obična droljica koja voli grube i znojave likove, malo grublji odnos, radi čega je njezin odnos s Davidom na jako klimavim nogama (čitaj: nemaju ništa zajedničko) te time i neuvjerljiv. Dustin Hoffman je kao štreber s očalama najuvjerljiviji u cjelini, što je stvar koju inače svi vole naglašavati (hej, i ja sam među njima) dok je sve ostalo ostalo u pozadini. Možda najkotroverzniji film kultnog redatelja, no nikako i najbolji, a onom tko ga nije gledao, prvi put će biti odličan, drugo gledanje će već biti upitno, a na trećem će već shvatiti koliko je u njemu propusta. Ostaje nada da je remake uočio te slabe stvari iz originala (loše ocrtani likovi i nategnuti dijalozi među njima, kao i opravdanost postupaka) te ih malo ispolirao. Pošto se već zna kako remake neće nigdje biti zabranjen, time mu odmah otpada i kultni status. Ali, dobro, original ga ima. Zasluženo ili ne, na vama je da odlučite.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s