Arhiva za 9 listopada, 2011

Fear is the Key (1973)

Posted: 9 listopada, 2011 in Akcija, Avantura, Ekranizacije, Thriler

IMDb

Trailer

Već sam pisao o Alistair MaCleanu, i to u više navrata, piscu koji je s dobrim komadom avanturističkog žanra bio na TI, a još sretnije ruke s ekranizacijama, počevši od Guns Of Navarone, do Were Eagles Dare, ali također sam spomenuo i When Eight Bells Toll, te Bear Island, njegove izvanratne romane/filmove, koji su značajni po tome što ustvari otkrivaju pravu prirodu MaCleanova pisanja. Sada, neki će reći da u njima ima poprilično sličnosti s James Bond pričama i bit će u pravu, MacLean je volio odvažne junake, zgodne žene, egzotične lokacije i opasne situacije, no zar je to ikada bio problem za dobar avanturistički film? To sam i mislio. Stoga, još jedna ekranizacija izvučena iz arhive samo za vaše oči, jedna od onih koje ustvari još nešto i vrijede, no konačni je rezultat… pa, ima i boljih filmova.

Priča nas upoznaje s likom koji razgovara preko radio-stanice s nekim u avionu, pa se taj avion skrši, radimo rez i idemo malo naprijed, tri godine. Naš lik je, izgleda, nekakva hodajuća provokacije koja se u roku odmah zamjeri nekakvim žandarima nekakve američke pripizidine, a kad mu zaprijeti zatvorska kazna, otme nekakvu žensku i napravi spektakularni bijeg. Pod spektakularni mislim na auto-potjeru koja traje čak 13 minuta (dobro ste pročitali) i uopće nije loša, ako se u obzir uzme godina kad je film snimljen. Nakon toga, stvari se malo smiruju jer naš lik završi na nekakvom imanju, gdje ga par čudnih individua unajmi da im sredi nekakvu podmornicu jer oni traže nešto u moru. Sjećate se onog aviona s početka priče? Ima veze s cijelom pričom. A naš lik? Pa, cijela radnja je ne sudi knjigu prema koricama jer kod McLeana ništa nije onako kako izgleda na prvi pogled.

Iako sve to djeluje kao rasni materijal za poslovično dobar avanturistički film, to i nije tako. Prvi dio je nabijen dinamikom, posebice što centralni dio zauzima jurnjava autima, ali manjak pojašnjenja izaziva WTF efekt. Iako nisam pobornik toga da se gledateljima sve živo nacrta, neke su smjernice dobrodošle. Također, u drugom dijelu dinamika postaje jako usporena jer sad smo na Bondovskom području, špijuniranje, šuljanje i sve slične vesele stvari, a kad se stvari dobrano razviju, tj. podignu zanimanje publike, dolazi do vrhunca koji djeluje u najmanju ruku zbrzano, gotovo naprasno prekinuto.  Za razliku od drugih ekranizacija, ova pati i od ograničenog budžeta te su izostale jake pirotehničke stvari (ali, ruku na srce, nema ih ni u romanu) a razina dinamike dovodi do toga da film jako brzo postane neuravnotežen, a ako niste skloni predugoj radnji koja ne nudi pojašnjenja, mogao bi vam biti i zrno naporan, posebice kad se makne noga s papučice gasa.

Glumački je posve korektno odrađen, s time da je Barry Newman (aka Kowalski iz originalnog Vanishing Pointa) dobar izbor za markantnog lika kojemu akcija dobro pristaje (i volan u rukama, već kad smo kod toga) no da je nešto glumio, i nije. John Vernon je ime koje se provuklo kroz sedamdesete, nezapaženo, ali radi se o liku kojeg ste vidjeli u hrpi popularnih filmova, koji je najbolje surađivao s Clintom Eastwoodom (Dirty Harry & The Outlaw Josey Wales) i, khm, Ben Kingsley u svojem prvom kino nastupu (i, da, čovjek je nekad davno imao kosu). Znači, par poznatijih glumačkih imena, priča koja ne otkriva karte na prvu loptu, malo turiranja gasa… nećete baš izgubiti vrijeme, ali ni postati bogatiji za neko novo iskustvo.