Arhiva za Listopad 18, 2011


IMDb

Trailer

Znate, mogu popušiti Titanic, stvarno mogu, ne smeta mi ni patetika, ne smeta mi ni melodrama, film sve to opravdava onim famoznim potonućem, efektnim scenama slavnog brodoloma, a nisu mi mrske ni one podvodne stvari, snimke prave olupine koje je James Cameron ukomponirao u film. Nikad ne bi rekli da je jedan dio toga sniman u studiju, na maketi koja je velika jedno dva metra i kroz dim koji je je u konačnici tako dobro zamjenio vodu. Gledao sam ga valjda sedam-osam puta, od čega svojedobno tri puta u tri različita kina. S druge strane, Avatar ne pušim čak ni pod razno. Takve se stvari dogode kad se čovjeku svidi miris novca, pa ide raditi nešto što je skup svega što se inače dobro prodaje (freedom fighteri i slične pizdarije) a sve to prilagođeno Twilight generaciji (nisu bez veze glavni likovi u tim zabranjena ljubav godinama) kako bi odaziv bio što veći. I pogledao sam ga, čak dva puta, drugi put je već bila prisila, ali radio sam i gluplje stvari da udobrovoljim boljoj polovici tako da mogu reći sa stavom, to nema šanse da pogledam još jednom. I što je najbolje, Cameron je postao money bitch, hoće nastavak, hoće dva nastavka (svi znamo kako je ta ideja završila s Matrix sagom). I što je najbolje, ja ga još uvijek respektiram kao jednog od najjačih SF redatelja, ne mogu si pomoći, nadam se da će čovjek doći k sebi i reći “jebote, pa ja sam radio neke stvarno cool filmove, valjalo bi se vratiti malo korijenima i biti opet faca”. I dok to čekam, treba se malo podsjetiti kako je to Iron Jim radio prije, u dobrim starim danima. E, a i Sigourney je tu (kvragu, da je zaposlio Michaela Bihna kako je prvobitno planirao ne bih ni zucnuo protiv Avatara samo radi toga) prva žena koja je dobila nominaciju za Oscara u akcijskoj ulozi. Što? To vam nije dovoljno, malo ste teža publika? To se traži. Zato je cijeli ovaj tekst (koji bi mogao otići malo i u dužinu) posvećen onoj drugoj verziji Aliensa (iliti po naški Osmi Putnik 2) zato što se o prvoj zna sve. OK, OK, naletio sam i na neke likove koji ne gledaju filmove starije od 2000, ali svakom njegovo. Doduše, zna se i ovoj drugoj sve, no možda se pronađe pokoja individua koja ne zna, pa pokupi koju zlata vrijednu informaciju. Povod pisanju? Nemam pojma. Još uvijek se premišljam ko Hamlet koji mi je film broj jedan; Bladerunner ili Aliensi. I možda zato što sam Aliense po prvi put gledao u kinu. Otišao neinformiran, imao sam tek devet godina, zaveo me plakat, mislio sam da će to biti nešto tipa Rambo, ali ispala je to jedna od onih pogrešaka koje imaju sretan završetak.

Priča glasi; Ellen Ripley, the sole survivor prvog dijela, budi se nakon 57 godina, dolazi k sebi, pomalo sređuje vlastita sranja, ali vrag ne da mira da se opet ne zakači s opakim alienima. Naime, izgubljen je kontak s kolonijom koja se nalazi, prigodno, na planeti gdje je bio brod s jajima. U pratnji bad ass marinaca, ona se vraća natrag i, očekivano, stvari iz lošeg jako brzo pređu u gore. Što vam to pričam, znate to sigurno bolje nego ja. Razlika u svemu – 17 minuta koje niste gledali u prvoj verziji. Ono što mi ustvari nikako nije jasno – zašto se svi Cameronovi filmovi u pravilu skraćuju? 17 minuta ipak nije 170 minuta, nije to neki posebno teški materijal za izdržati prilikom gledanja, ali, kao i u slučaju The Abyssa, morao je malo pod cenzorske škarice (s time da je Bezdan pretrpio najveću štetu, izbaciti onu scenu kad se more podiže može samo idiot). Razloga su dva, jedan Cameronov, jedan… od nekoga iz mase. Komad filma nije bio dovršen (prvi napad aliena i obrana s onim cool mini-gunovima) pa je to otpalo radi odlaska u kinu. Druge su stvari otpale radi dobivanja dinamike? Što god to značilo. U novoj verziji postoji cijeli mali intro gdje roditelji od djevočice Newt natrapaju na ona jaja, to je otpalo jer, kao, otkriva što će biti (kao da je publika mogla pomisliti da će Freddy Krueger iskočiti odnekud), a neke su scene stvarno malo potkresane da se dobije na dinamici – prvo što mi pada na pamet je putovanje kamerom kroz interijer broda Sulaco prije nego se svi dignu iz hibernacije. Male stvari, ako ćemo iskreno, ali spojene u cjelinu dodaju zrno atmosfere da se snimalo jerbo se htjelo pravo sve snimiti (perfekcionist kakav već je, Cameron, drugačije nije ni moglo). 17 minuta materijala koje dodatno pojašnjavaju neke stvari… awsome. Ili možda ne?

Pronašao sam jednu zanimljivu recenziju nekog tipa iz USA kako tvrdi da je dodatni materijal uništio originalni film. Da podijelim mudrost jer sam izgubio link, ukratko, taj prvi napad aliena poništava horor atmosferu onom dijelu kad se alieni pojave na tavanu (ili što već) Osobno, meni je to bilo malo too much, svi prolazi zatvoreni, a ovima horda njih hoda nad glavom? Efektna scena, dobra napetost, ali da je baš horor? Pozadina svega potječe još od prvog Aliena, koji je, bubnjeve, molim, proglašen najutjecajnijim horor/SF filmom do tada. Svaka čast, neću se tome protiviti, ali da je originalan…i nije. To je storija o ukletoj kući samo prebačena u svemir (riječi samog Ridley Scotta) a malo poznata fakta jeste da je ekipa imala i malu sudsku bitku oko plagiranja filma It! The Terror from Beyond Space (1958) – tako da… nije baš sve originalno (iako je besprijekorno izvedeno). Cameron je odmah izjavio da radi ratni film u svemiru. Hej, zar to ikad može zvučati loše? Zadržao je komponente prvog filma i sve nanovo izgradio, postavio drugačije okružje i rezultati su pred nama. Zato je malo smiješno kad netko ide reći da je poništio horor učinak kad mu sami horor (napetost da) nije bio ni u planu rada. 17 dodatnih minuta ne mjenjaju bitno tijek radnje, kao ni karakterizaciju likova, ne mjenjaju ustvari ništa, samo što se sukob alieni vs ljudi čini dužim, što je odlično, ipak je tu ležište na sukobu, a ne istraživanju, a nije narušena ni dinamika filma.

Ono što vam je ostalo poznato u prvom filmu, pronaći ćete i ovdje; upečatljivi likovi koji su svoje odradili kako treba (posebice Cameronov kućni trojac – Bill Paxton, Lance Henriksen i Michael Biehn) a Sigourney Weaver je ovdje možda i najuvjerljivija ka9 Ripley (nije baš bezveze pala ta oskarovska nominacija) gdje je spretno izmješana njezina nježnija strana s onom svemirske bad ass kučke (a Cameronu su jaki ženski likovi u krvi, pa drugačije nije ni moglo) što se sve stopilo u jednu cjelinu. Koju? Onu da se i dan danas lome koplja oko toga koji je nastavak bolji. Uno ili Due, pitanje je sad. A i financijski je uspjeh bio impresivan – 85 milja (danas je to ono 150) – čime su postali najgledaniji dio franšize. Svi sretni. Kud ćeš bolje od toga.