Arhiva za 25 listopada, 2011


IMDb

Trailer

Kažu da hrabrost ne poznaje boju kože. To je i istina… pod uslovom da se radi o bijeloj koži. Problema nikakvih na vidiku ako ste white man in the white country, ali ako ste Crnac, i to još u području gdje bi vas naradije upucali (ipak je rat, sranja se događaju, čak i u službeno prijateljskom teritoriju)… problema ko u priči. Sviđaju vam se ratni filmovi koji imaju neke istine u sebi? Mislim i ne mislim na filmove tipa Windtalkers (istina, Indijanci su izumili kod koji nikad nije probijen, istina je i da je to jako loš film gdje je njihova priča ispričana kroz oči bijelaca) gdje doznate neke stvarno zanimljive stvari, zaboravljene stvari u vezi WW II? Taj ste tip publike? Odlično, nešto specijalno za vas iz arhive naslova koji su vrijeme nastanka prošli debelo ispod radara, ali koji su ovih dana, kao malo izvučeni iz zaborava jer se radi ustvari ista priča, samo što će nova verzija ići u kina i radi ju George Lucas (redatelj je tu posve nebitan, ionako ga nitko ne spominje) inače bi i tu bilo svega (sve me čudi što netko već nije povukao paralelu s Pearl Harborom radi glumaznih akcijskih scena, ali Lucas nije Bay, pa je to OK). N-da, malo o filmu, bio bi red.

Tuskegee je neka pripizdina gdje dolazi grupa mladih, pravih i odvažnih Crnaca koji bi trebali postati prvi piloti, službeni, u drugom svjetskom ratu. Oni to tako vide, svi ostali baš i ne (čast izuzetcima) i dok sanjaju kako će sjediti za moćnim ratnim strojevima, stvari idu svojim ne tako sjajnim tokom. Kako govorimo o ljetu gospodnjem 194- i nekoj, uvjerenje kako su Crnci u ravnini čimpanzi nije bilo ništa strano, dapače, neki vrhovni političari su to svako izvlačili kao argument, te se tako i s njima i postupalo. Srećom, iako je i među osobljem bilo zadrtih rasista, dečki su mic po mic dokazivali da ipak nekog vraga znaju raditi s tima avionima te su, na kraju balade i puno teškog rada, dobili priliku za malo akcije. Pozadinske, napadanje tamo nekih kolodvora, vlakova i stvari koje baš i ne uzvraćaju udarac. Ipak, malo upornosti, puno rada i naši dečki će osjetiti pravu akciju, pratit će bombardere na njihovim misijama te ih čuvati kao oko u glavi. Rečeno, učinjeno, a kako nisu izgubili nijedan avion odkako su preuzeli posao, malo je reći da su ušli u legendu. Barem onu usmenu jer nakon svega trebalo je proći još koje desetljeće da se netko sjeti priznati da su i postojali.

Piloti iz Tuskegeea televizijski su film, ograničena budgeta (očekivano) koji neće privući publiku svojim jakim akcijskim scenama. Ima ih, ali očekivano su skromne, a korištene su i stvarne dokumentarne snimke njihovih ratnih uspjeha. Ono na čemu leži težište jesu likovi, kao i atmosfera u kojoj su radili te ljudima koji su ih okruživali. Kritika rasizma je očekivano izravna (bolje ikad nego nikad) i ne štedi nikoga, s razlogom i bez razloga. Zastupljene su i individue koje su podržavale pristup Crnaca u zračni judinicu, ali oni su ipak ostali postrani. Također, film se više fokusira na povijst kao takvu, približavanje tih ljudi običnim gledateljima, no malo zapostavljajući njihov karakter, naglašavajući jedino kako su svi bili odlučni. Glumački je sasvim solidan, čak i zanimljiv jer ima par glumačkih faca koje svi poznaju; Laurence Fishburne, Cuba Gooding Jr. i John Lithgow. Intrigantan, ali malo šabloniziran u prikazu junaka, dramski nabijen, s ponešto klasične ratne priče. Za one koji nisu previše probirljivi, trebalo bi biti dovoljno za jedno ugodno poslijepodne.