Arhiva za 30 studenoga, 2011

Twilight (1998)

Posted: 30 studenoga, 2011 in Gene Hackman, Neo-Noir, Paul Newman, Thriler

IMDb

Trailer

Za sve oni koji velikom pogreškom kliknu na ovaj tekst misleći kako će ovdje pronaći poznato društvo sastavljeno od Belle, Jacoba i Eddy-boya imam jednu važnu vijest – you’re shit out of luck! Osim tog nesretnog imena, dva filma nemaju baš ništa zajedničko, a da je to nesretno ime stvarno nesretno govori i podatak da ovaj naslov nećete samo tako pronaći, o prijevodu da ne govorim, no upornost se isplati jer, nakon što prođete kroz sve šljokica/sjaj nastavke, nekako će iz gomile izroniti ovaj mali naslov, a da ga vrijedi tražiti mogu potvrditi i tri glavna glumačka imena. Paul Newman, Susan Sarandon i Gene Hackman. Ako vam se učinilo da sam i u prošlom postu pisao o starom Gene-u, to je jako dobro zapažanje jer imam neku listu filmova za gledanje koji uključuju njegovu malenkost, no o tome kad dođe vrijeme. Ovdje je važna jedna stvar – ako ste tražili ovaj novi Twilight, onda jednostavno možete i produžiti jer ovaj Sumrak vam se neće svidjeti, već to znam, imam šesto čulo za takve stvari. Ovo je jedan fini, mali, klasični, stara škola noir triler kakvi su faktički izumrli, skoro ko i dinosauri, ali uvijek je lijepo sijetiti ih se.

Kako ja još uvijek nisam posve odustao od nekih nazovimo ih spisateljskim ambicijama, tako u srcu imam posebno mjesto za privatne dekstere koji rješavaju slučajeve kompliciranije od raspodijele državnog proračuna, a ovdje imamo baš to – ostarijelog detektiva koji na prijateljevu zamolbu ide obaviti mali poslić i, kako to već, stvari krenu južno od dobrog. Netko je mrtav, netko zna o nekome nešto, a naš dekster kreće u pravu malu avanturu koja uključuje njegove prijatelje, zločin star dvadeset godina i nekoliko potencionalnih sumnjivaca. Za sve one koji su ikad čitali neki krimić stare škole već bi trebali znati kako to ide, junak, zgodna djeva, malo udaranja po glavi i pokoji revolveraški obračun. Također, ono što me znalo iritirati kod nekih starijih naslova, jesu drveni dijalozi, što je ovdje…stvar koja ne postoji. Dijalozi su odlični, životni, vrckavi, duhoviti i u svrhu radnje. Sam film ima smireni tempo i već vidim kako će nekim naviklima na bum-tras Hollywood proizvode biti prespor, čak i statičan (na nekim scenema djeluje kao da se radnja odvija na kazališnim daskama) ali to ima svoju svrhu – da se glumcima omogući što bolja interakcija kako bi dali svoje the best izvedbe.

Već kad sam kod toga, Newmanu ovo nije prvi izlet u detektivske vode, već je igrao sličan lik u Harperu i The Drownnig Pool-u, koji su ekranizacije tvrdih krimića Rossa McDonalda, a Twilight nekako zaokružuje cjelinu, iako službeno nije nastavak tih filmova. Kako je on ovdje the man of the show, tako je dobio i najbolje stvari: biti ciničan, biti cool i čovjek je stvarno lafčina, iako nikad nisam bio neki posebno jaki fan njegovih filmova. Hackman je podrška, ali ne baš izražena jer je sporedna uloga, i to poprilična, a Sarandonka jednako tako, samo s boljom minutažom. Ona i Hackman su par koji ima svoje tajne i misterije te su i dobili takvu minutažu, u nedostatku boljeg opisa, dok se priča više koncentrira na Newmana i njegovu istragu. Ovdje je zalutala i jedna mlada Reese Whiterspoon, koja se nije libila izbaciti sise u prvi plan kako bi privukla pažnju na sebe (već kad je glumački tako ograničena je’l) a uletio je i mlađahni Liev Schreiber kao jedan od likova – generacije, ujedinite se. Priča kao takva i nije nešto posebno komplicirana (premalo likova je tu da bi se mogao raširiti krug osumnjičenih) ali zanimljivo je doznati što se to ustvari dogodilo prije 20 godina. Nešto dobiješ, nešto izgubiš, tako to ide. Sporog tempa, s ležištem na likovima (ima i nešto malo akcije, da ne bude baš toliko spor) atmosferičan i s probranim dijalozima – nije za svakoga, ali tko pogleda mogao bi biti zadovoljan. Ja sam bio, ali ja sam inače slab na ovakvu vrstu filmova, pa i nisam neko objektivno mjerilo.