Arhiva za 4 prosinca, 2011


IMDb

Trailer

Uhvatilo me neko noir raspoloženje, stvarno, jednostavno sam odlutao u taj svijet zgodnih dama, muškaraca koji nose šešire, priča koje intrigiraju i privatnih detektiva čija je glava tvđa od slavonskog hrasta, pa sad otkrivam neke nove stvari i skidam prašinu s nekih starih stvari. Vrag u Plavoj Haljini nije nešto posebno nepoznat film, ali ako ćemo ga postaviti u noir žanr, baš ni ne kotira nešto posebno visoko na ljestvici popularnosti. Malo bez razloga, malo s razlogom, kako to već ide, a pošto je riječ o ekranizaciji prvog romana iz serije o istražitelju Ezekielu “Easy” Rawlinsu, koji privatni dekster postaje iz nužde, ne zato što ima znanje, djeluje mi kao zgodan materijal za napisati par riječi o njemu. Knjiga je, kako to već ide, odlična, a posebno mi je drago što je smještena u taj crnački okoliš i koloritet te je Easy, uz, naravno, Shafta, jedini black motherfucker private investigator koji podjedanko ljudi, puca i rješava slučajeve. Ali, tu sličnosti prestaju, Shaft je produkt modernijeg vremena (ili starijeg, ovisi kako im gledate kronologiju) dok je Easy dio problematične američke prošlosti dok je Crnac bio “boy” ili “niger” te zamisliti jednog u ulozi tvrdkornog istražitelja jeste jako dobra spisateljska mašta. Očekivano, filmski svijet je morao malo posegnuti za pisanom riječi i rezultat je ispred vas.

Easy na početku priče brine brigu kako platiti hipoteku za kuću pošto je dobio otkaz iz tvornice i posve slučajno prihvati ponudu mutnog tipa da mu locira neku bijelu žensku na koju se, očito, pali određeni broj ljudi. Easy to odradi, ali ljudi koji se zanimaju za damu u plavoj haljini samo iskaču iza svakog ugla, a priča nije ni izbliza tako jednostavna kako bi mogli pomisliti na prvi pogled. Imamo ljigave političare, imamo pokvarene policajce, imamo misterioznu ženu i zločin koji treba riješiti, sve u jednom paketu smještenom u kasne 40-te godine prošlog stoljeća. Vremensko je razdoblje prikazano na pravi način, no ne može se osjetiti kako su napravljeni i neki ustupci po pitanju crnačke prvlasti u nekim stvarima, kao i plošnosti u prikazu njihovih likova (Easy ispada jedini malo obrazovaniji tip koji kuži svijet oko sebe) ali lijepo je vidjeti kako je nastalo poznato predgrađe Watts u Los Angelesu, koje je jednom prilikom i gorjelo radi pobune njegovih građana. Ne zadržavamo se puno tamo već pratimo Easya kako upoznaje hrpu različitih karaktera (već spomenuti) s neizbježnom off naracijom.

Ali, tu je i mali problem. Ne toliko u samoj konstrukciji priče već u izvedbi. U knjizi naš je junak malo više običan tip, a naša misteriozna dama puno lakša roba te njih dvoje imaju par sočnih krevetskih susreta između bježanja i istrage. Denzel Washington je Denzel Washington, teško da će vas u njegovoj izvedbi nešto posebno iznenaditi, Tom Sizemore i Don Cheadle su uspjeli pokrasti cijeli film (kad su i bolji glumci) ali Jennifer Beals je potpuni miss cast (ili su samo tražili nekoga kome dobro stoji plava haljina) jer njezina pojava nikako ne odgovara nekakvoj fatalnoj ženi radi koje se sranje događa. Svi ti glumci su izvan onoga što se piše u knjizi (to tako ispadne kad prvo pročitate knjigu) jer je otpalo dosta toga zanimljivog pošto njihove reputacije baš i ne rade s zanimljivim stvarima (čitaj: onima koje uključuju krevetske akrobacije – iako Denzel ima jedan mali susret u filmu s određenom damom najboljeg prijatelja) te se ne može oteti dojmu da je poprilično prigušen siroviji ton pisanog predloška. Na stranu to, film prolazi bezbolno, ako ste skloni noiru, i priča je takva da vam neće vrijeđati inteligenciju, no ne očekujte neki dramatični vrhunac jer vas, usprkos određenoj kvaliteti, ne zaintrigira previše za likove. Ovo je film koji najbolje odgovara za jedno lijeno nedjeljno poslijepodne, drži pažnju, a ne opterećuje eksplozivnim besmislicama, a kako usput i uspješno dočarava neko drugo vrijeme, ispada boljim nego što u stvarnosti jest. Easy je nastavio svoj život u knjigama, no ne i na filmu, pa ako je jedan Alex Cross (lik kojeg je igrao Morgan Freeman u Kiss The Girls i Along Came Spider) uspio dobiti zeleno svjetlo za novi uradak, možda i Easy ponovo zaigra na velikom platnu. Ne bi to bila ni tako loša ideja.


IMDb

Trailer

Ugodno filmsko veče je prošlo, stvarno sam se nakon podužeg radnog dana (i još kažu da je vikend za odmor, bullshit) poželio izvaliti, neki vrag pustiti i pustiti mozak na pašu. Doduše, nisam baš odabrao najbolje filmove za to jer Chinatown (1974) do sada uopće nisam gledao (sram me to i priznati) tako da sam ga morao pažljivo pratiti, pa da odmah zaokružim cjelinu – njegov nastavak. Vjerujem da velika većina zna da kultni noir krimić ima nastavak, ali ako ste kojim slučajem to propustili, yup, postoji i, naravno, nije u ravnini s originalom, ali pruža sasvim dovoljno da ga se ne može proglasiti niti promašajem niti nečim što vrijeđa izvornik. Funkcionira  kao nastavak, ali i kao svojevrsna posveta žanru koji je izumro (jedino što priznam jest L.A Confidential kao iznimku)  i već sam znao kraj jer sam ga posve slučajno uhvatio jednom na TV-u (ostatak filma sam uspio propustiti). E, sad, mogao bih reći i koju o Kineskoj Četvrti, no ne da mi se gubiti vrijeme, mislim da je o tom filmu rečeno ama sve, od ideje, glume, napisani su eseji, sastavci i recenzije, a bila je i pokoja rasprava o Polanskom kao, vrijedi li vam on kao redatelja ako je kao čovjek kukavička silovateljska pichica? – tako da, jednostavno se ne isplati zamarati s time. S druge strane, stari Jack i njegova Dva Jakea zaslužuju malo medijskog prostora, barem onog amaterskog.

Kao prvo, Jack je režirao ovaj film, jedan od rijetkih gdje je bio ispred i iza kamere. Da je napravio sjajan posao, nije, da je napravio loš posao, nije ni to, snašao se nekako u sredini. Iako je Robet Towne napisao oba scenarija (Chinatown, jel) ovdje je Gittes malo bliže ciničnijem, sarkastičnijem obliku detektiva kojeg znamo iz filmova o Philipu Marloweu nego onom malkoc ljigavijem tipu iz originala. I to je posve OK, ništa drastično mjenjano nije, čak su se pojavili glumci iz originala koji su popunili praznine, sporedni glumci, da se razumijemo. Priča je slična originalu, globalna, samo što je ovdje riječ o nafti, a ne provođenju vode i moram reći da oba filma gadno kiksaju o malo boljim pojašnjenjima slučaja o kojima se radi. Tako uopće nisam shvatio zašto su ispuštali vodu iz rezervoara u originalu (tko je gledao zna o čemu se radi) kao ni ovdje kako drugi tipovi ustvari hoće maznut naftu iz zemlje. Priča povezuje neke likove iz originala (samo imenom i drugom glumicom) i stjećče se dojam da se htjelo napraviti puno više, no da je sve to ostalo poprilično nedorečeno. Ipak, zanimljivost u svemu je što glumci imaju govorne interakcije, nema eksplozija koje bi vam skratile dosadu i ako volite Keitela i Jacka mogli bi biti zadovoljni. Ništa više od toga, ako ćemo iskreno, polovica likova ostala je debelo neiskorištena.

Pitate što uopće vrijedi ovdje? Iskreno, to je čisti noir krimić; imamo junaka koji je uporan, tvrdoglav, ciničan i u borbi protiv svih. Imamo ljigave biznismane, odvjetnike i umišljene policajce. Imamo i zgodne dame u kadru (Madeline Stowe je top of ten na mojoj listi) a imamo i priču koja uspijeva probuditi zanimanje te ne uspavljuje dok je gledate. Jack je ponudio sasvim korektnu izvedbu, iako je to već postala njegova prepoznatljiva izvedba, ali je svejedno milina gledati ga. Za većinu će biti dosadnjikav (generaliziram, ali tako to već ide) jer nema vizualnih atrakcija i pronaći će se par nesretnih duša koja će mu zamjeriti postojanje jerbo ima veze s originalom na kojeg se razno razni “filmofili” vole referirati kad se govori o krimiću ili noiru ili Polanskom ili Jacku… shvatili ste. Dobro uloženo vrijeme u svakom slučaju. Barem za mene.