John Carpenter’s: Escape from New York (1981)

Posted: Prosinac 16, 2011 in John Carpenter, Kurt Russell, Science Fiction

IMDb

Trailer

Malo je komplicirano pisati o stvarima koje poznajete bolje od prosjeka, uvijek postoji mogućnost da se izgubite u vlastitim idejama, interpretacijama istih i neobjektivnosti kao takvoj. Tu je i pitanje pristupa, odakle početi i što je ustvari važno za priču koju mislite ispričati. Jer pisanje o kultnim filmovima je upravo to, pričanje priče, pošto se uvijek asociramo na određeni trenutak kad smo se po prvi put susreli s njima. Neću reći da je važan i dojam koji ostave na nas jer isti je podložan promjenama, uvijek postoji ta mogućnost da nam se ne svidi ono što vidimo, što je opcija koju uzimamo zdravo za gotovo i radi koje ponekad požalimo oštre kritičarske riječi. Nikad nisam napisao ni riječi o popularnom filmu, čak ni kao preporuku nekome, i iz nekog razloga vjerovao sam da to neću nikad ni napraviti. Glavno je to što sam film pogledao u posve krivo vrijeme, i neću reći da je to bilo loše iskustvo jer nije, ali bilo je nedorečeno. Za razliku od nekih drugih naslova iz Carpenterove filmografije, Bijeg… nije me uspio impresionirati na način da mogu otvoreno reći kako je riječ o odličnom filmu kojeg svatko mora pogledati. Uvijek sam držao da su to nedovršeni poslovi, još jedno gledanje me neće ubiti i onda ću biti posve siguran u neku svoju odluku što i kako. Par godina kasnije, naši su se putovi ponovo ukrstili i rezultati su takvi da posve razumijem zašto je The Thing u svojem premijernom izdanju potonuo na onakav način. A filmovi koji imaju takav efekt na ljude, da promjene mišljenje iz temelja iza sebe i u sebi uvijek nose dobru priču koju treba pogledati i iz šireg konteksta, izvan okvira samog filma, da bi bila dobro ispričana.

Otok Manhattan pretvoren je u zatvor za sve kriminalce kojima nema pomoći oko rehabilitacije, svi su putovi odsječeni i pod strogim nadzorom. Jednom kad uđeš unutar njega, izlaza više nema. Nakon što predsjednički avion bude oboren na njegovu području, vlasti imaju samo jedan izbor, poslati čovjeka koji će izvući predsjednika iz zarobljeništva. Čovjek za posao – Snake Plissken, materijal radi kojeg dotični zatvor i postoji, hardcore kriminalac i klasični američki outlaw pojedinac koji do predsjednika i pomaganja policiji drži koliko i do lanjskog snijega. Kako ipak voli svoju glavu na ramenima, po mogućnosti živu, Plissken će prihvatiti misiju, no tek kad mu u krvotok ubace otrov koji će ga dotući za određeni broj sati. Igra života, doslovce i u prenesenom značenju, može započeti.

Za jednu drugu, raniju generaciju, Snake Plissken bio je ono što je za neke nove gledatelje Richard B. Riddick, jedinstvena karizmatična pojava kakve se ne događaju često. Također, Plissken je utjelovljenje Carpentera osobno, koji je u originalnu priču ubacio dosta toga iz svojih iskustava. Obojica su u neku ruku unajmljeni revolveraši koji su se morali nositi s dobro uhodanim strojem birokracije kako bi nešto napravili. Loše pogodba koju je Plissken primoran prihvatiti ima eho stvarne loše pogodbe koju je Carpenter morao prihvatiti radi Halloweena (čime je izgubio ugodan komad financijskog kolača) te nije nikakvo čudo što su obojica (Russell&Carpenter) izjavili kako je Plissken njihova najbolja kreacija, kojoj će se nakon desetljeća i pol još jednom vratiti. Film je znakovit i po tome što je riječ o njihovoj drugoj suradnji, odmah nakon Elvisa iz 1979, potvrđujući njihovu dobru kemiju na setu i izvan njega. Ona je, uostalom, dovela i do Russellovog transfera iz dječje zvijezde do zdravog akcijskog mužjaka.

Na stranu sve off set zanimljivosti, film je sam po sebi originalan već po samoj priči (ideju o otoku kao zatvoru Carpenter vuče još od početka sedamdesetih) čak i ako se u njoj mogu prepoznati bezbrojni uzori i inspiracije na koje smo već navikli kod Carpenterovih filmova. Film je nastao u doba kad su space priče bile itekako u modi (Star Wars i Close Encounters of Third Kind) te poigrati se tmurnom vizijom budućnosti (iako je danas malo smiješan onaj podatak da se radnja odigrava 1997 godine) u kojoj vlada policijski režim, nehumanost i zamalo fašizam nije bio potez kojim bi se netko mogao proslaviti. Carpenter se ponovo vratio hijerarhiji uličnih bandi kao glavnim negativcima, stvarajući galeriju šarenih likova, koji više podsjećaju na plemenske frakcije nego same bande. Nije zaboravio ni likove koji su sve samo ne crno-bijeli, loši imaju volju da naprave dobro, dobri da naprave zlo, jedan izmiješani kolorit subkultura koji se međusobno nadovezuje. Upotreba Lee Van Cleefa ima prizvuk vesterna, posebice posebno dizajnirana scena gdje on i Plissken izmjenjuju replike u Clint Eastwood maniri. Priča, koncept budućnosti, likovi i izvedba… sve je uklopljeno u cjelinu drugačiju od klime unutar godina kad je science fiction kao žanr ponovo počeo dobivati na poletu i svježini (iako je više riječ o financijskim uspjesima nego kreativnim), ali da bi se dobila veća slika o tome treba se vratiti na onaj dio o studijima, njihovim pravilima igre i kreativnosti koja je Carpentera uglavnom i proslavila odmah na početku karijere.

Iako na glasu kao netko tko vraća tri puta više od uloženog (možemo reći i dvadeset puta jer je The Fog snimljen za milijun dolara i nadozidao je dvadeset zarade) Carpenter svejedno nije mogao dobiti budžet koji je želio te je film sniman – izvan New Yorka. Igrom kadrova, maketa i nacrtanih pozadina (zadnje dvoje radilo se pod paskom buduće redateljske zvijezde Jamesa Camerona) malo je tko i shvatio da se nije snimalo u originalnom gradu (osim nekoliko važnijih scena panorame) a jednostavnim je trikovima uspio napraviti različite atmosfere. Igra svjetla, neon i betonska struktura „civilizacije“ naspram zapuštenih i prljavih ulica zatvorenog grada-zatvora. Stvarajući minimalne „atrakcije“ tipa gladijatorske borbe na svakom koraku i snimajući widescreen tehnikom (trik iz The Fog) film je dobio na dinamici, ali i na dobrom izgledu, skupljem izgledu te i dan danas izgleda posve pristojno. Konačni proizvod nije postao blockbuster u rangu Star Warsa, no odradio je sasvim finu financijsku turu u svom kino pohodu, ali još je važnije da je publika prepoznala originalnost koja je ravna entuzijazmu da se ispriča dobra priča, bez obzira na moguće prepreke. Nije nužno da će se svima svidjeti ponuđena kombinacija, vrijedi spomenuti i da su likovi, iako razrađeni, još uvijek kartonski do neke mjere, reference na neke druga žanrove nisu za svakoga, a mračni ton budućnosti može djelovati pretjerano (iako u doba kad Veliki Brat sve gleda baš i ne). Preporuka bi bila – pogledati ga otvorenog uma. I onda još jednom, tek toliko da provjerite može li vas početni osjećaj prevariti. Kako je završilo moje drugo gledanje? Jednostavno. Našao se na top pet najboljih SF filmova koje sam pogledao i, kako stvari stoje, ondje će ostati jako dugo vremena.

Oglasi
Komentari
  1. […] kako ga je stvorio John Carpenter za potrebe svog futurističkog, ali opet tako apokaliptičnog, Escape From New York (namjerno ne dodajem ono 1997 jerbo je to danas malo smiješno) nismo ni sumnjali kako će biti […]

  2. […] se u okvirima produkcije, Carpenter nema problema oko dobivanja sredstava za novi uradak. Popularni Escape from New York, ponovo ga spaja s Kurt Russellom, ali i otkriva kako je vestern ikonografija duboko u njegovoj […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s