Arhiva za 28 prosinca, 2011

Disturbing Behavior (1998)

Posted: 28 prosinca, 2011 in Horor, Misterija, Thriler

IMDb

Trailer

Imam predrasude naspram teen horora, jednostavno sam takva osoba, čim vidim naslov koji ima takvu oznaku automatski ga smještavam u otpad za smeće i ne-gubiti-vrijeme-na-to kategoriju. To nije lijepo od mene, znam, trebao bih imati otvoreni um naspram svih naslova i žanrova, ali, hej, ne živim od toga, i život je prekratak da bih ga trošio na gluposti. I na kraju balade sjednem nešto napisati o naslovu koji ima jednu takvu oznaku. Dogodilo se posve slučajno, tražio sam jedno po netu, pronašao drugo i otkrio treće i pomislih, jebiga, sat i pol me neće ubiti, nemam što izgubiti. Sada bih trebao priznati kako se u moru gluposti ipak zna pronaći nešto što iole sliči na nešto, pa da i to priznam, a što je najbolje, mogu reći da je to sat i pol vremena poprilično dobro uloženih. Ništa što bi mi izmjenilo poglede na život, ali kako ih nisam zažalio, i to je nešto. Još sam otišao i malo proguglao film, tek toliko da vidim što se piše o njemu (osjene mu je osrednja i slažem se s njom) i odjedanput mi je postalo jasno zašto je atmosfera u njemu tako poznata. Redatelj David Nutter (običan no name, iskreno) režirao je neke strava epizode Supernaturala, Milleniuma i The X-Filesa. Čovjek zna znanje i nije čudo što film ima nešto od toga. Enivej, da vam kažem i pokoju o priči.

Novi klinac je u gradu, izoliranoj zajednici, doselio se s obitelji nakon što mu je brat umro, tj. ubio se. Odmah upoznaje par lokalnih gubitnika koji mu slikovito pojasne situaciju; imaš ove učenike, imaš one učenike, imaš i ove i one i, na kraju, imaš one posebne. E, sad, ti izdvojeni su malo čudni, nešto kao hipnotizirana rulja koja je jebeno creppy čudna i naši likovi uskoro shvate da se tu događaju čudne stvari. Kad jedan od gubitnika postane dio te rulje (sve odlikaši, tip-top i ispravni kao strijele učenici) preostali likovi shvate da su oni na redu pošto zajednica na otoku bađš i ne tolerira osrednjost, zabušavanje i slične pizdarije. Vremena je sve manje, a izbor je stvar prošlosti.

Sada, možemo mi o klišejima do sutra, ima ih, ne skrivaju se i dostupni su gdje god se pogleda. Možemo malo i o kvaliteti, ali je to besmisleno. Iskreno, film djeluje kao malo bolja produžena epizoda Supernaturala ili Dosjea X, što je dobra stvar, ukoliko gotovite spomenute serije. Ono što vrijedi spomenuti jest atmosfera. Creppy, stvarno i bez zezanja, postoji taj osjećaj neugode i ne znam jel se dogodio slučajno ili namjerno, ali ondje je i funkcionira sasvim dobro. Ima i par scenarističkih rješenja koji su ispali posve OK i osjećam se nekako dužnim reći da ovo nije horor u smislu horora kakve očekujete. Nema krvi, nema ubijanja, nema nekakvog mesarenja, ovo funkcionira više kao nekakva tiha ajlijenska invazija ili, još bolji primjer, kao jedna modernija verzija, s ponešto odraslim klincima, Village of the Damned. Tko očekuje zakrabuljenog ubojicu, you’re shit outta luck, ovdje ih nema. E, sad, ima tu i mana, popriličnih ako ćemo iskreno (klinci upadaju u neku ludnicu bez muke ili prepreke, nikad ne doznamo zašto je brat glavnog lika, onaj koji se ubio tako važan) no mlađahna ekipa sastavljena od James Marsdena, Katie Holmes (mala je bila jako hot mačka prije udaje za Toma Cruisea) i Nicka Stahla izvukla je ono što je mogla iz scenarija (još da netko od njih zna i glumiti to bi bila još bolja stvar) i… što ja znam, možda sam sucker na te uvrnute male zajednice, pa mi je film bio sasvim okey, što ne znači da će biti i vama. Uglavnom, ovo je više kao mali znak uz cestu da znate da postoji.