Arhiva za 1 siječnja, 2012

Hold-Up (1985)

Posted: 1 siječnja, 2012 in Akcija, Komedija

IMDb

Trailer

Trailer 2

Pošto sam u prošlom postu zahvalio kolegi Borisu na podsjećanju na jedan jako originalan film, bio bi red da ovdje napravim istu stvar i za kolegu Stevanu, koji me podsjetio na Quick Change, još jedan ne toliko originalan film koliko zabavan, no kako će o samom filmu biti nekoliko riječi u vremenima koje dolaze, ovaj put nećemo preskakti glavno jelo kako bi došli do deserta jer Brza Izmjena je remake jednog par godina starijeg filma i oba filma, s nekim minimalnim izmjenama, funkcioniraju jako dobro. Pretpostavljam da su neki i čuli za njega, možda ga i gledali, ali na dobre stvari vrijedi podsjećati u više navrata, pa ako vam je dosta božine klope, alkohola i nemate ništa pametnije za raditi, sjednite i pročitajte što vam je na meniju za gledanje. Također, ovo moram posebno naglasiti, pošto sam već spomenuo starog Chucka, Van Damma, Stallonea, Nicholasa Cagea i još neke, ne spomenuti jednog Belmonda bio bi grijeh radi kojeg bih trebao ostaviti se pisanja o starijim filmovima, kratko i jednostavno. 70-te i 80-te bile su u njegovom znaku, a kako je čovjek bio izravna konkurencija američkim kolegama, zaslužuje svoje mjesto među naslovima koje sam ovdje spominjao jer neki od vas ga se možda i ne sjećaju više, no za jednu drugu generaciju njegovo ime bilo je garancija za A) akciju, B) humor i C) francuz je, što ga čini rijetkom zvjerkom među američkom akcijskom braćom.

Hold-Up ide pod njegove prepoznatljivije uratke, možda zato što je i međusuradnja i što je sniman u Kanadi (tu je čak zalutala i jedna Kim Cattrall) a postoji i podjedanko dopadljivi remake s Billom Murryem, što je pripomoglo pri stvaranju malo većeg kruga onih koji su ga gledali. Priča je zabavna: Grimm je sposobni pljačkaš banaka koji u zadnjem poslu upadne u jednu koja nikad nije opljačkana, obučen kao klaun. I dok se nateže s policijom, izlaz iz banke toliko je jednostavan da se gledatelj zapita o čemu je riječ. U onome što slijedi. Ovdje imamo obrnuti redoslijed, pljačka kao takva završi bez problema, ali put do aerodroma pokaže se problematičnim jer uvijek netko izleti, počevši od starih kriminalnih suradnika, policije, prometa, policijskih blokada te proći urbani element izgleda teže nego pokupiti par milja iz bankovnog trezora. Kako je remake prilagođeniji za američku publiku, koji više kuže prometne gužve i slično, original je sklon jurnjavi, potjerama i ponovnom igranju s policijom kako bi se raščistio put, te uz samu akciju ima klasičnih Belmondovih trenutaka, ili, čitaj, humora.

Koncepcijski film nema praznog hoda, nema čak ni dosade u njemu, ali ima malo prenaglašene glume, pomalo tipične za tu vrstu francuskih komedija, pa postoji otvorena mogućnost da to nekome i ne sjedne uvijek kako treba (znam da meni u nekim trenutcima nije). Kad radnja zaprijeti da bi mogla otići u pretjerivanje, fokus se makne s glavnih junaka i koliko taj potez djelovao ziheraški, ustvari funkcionira jako dobro. Akcijske sekvence su dobro odrađene, ništa spektakularno, ali imaju štimung zabave i osamdesetih, vremena kad se nije za svaku sitnicu koristila divlja montaža, a Belmondo je dopadljiv kao i uvijek pa bi eventualne zamjerke trebale biti na minumumu (samo ako ne očekujete vrhunsku glumu jer je nema). Malo originalnosti, malo zabave, malo akcije… nije nikakvo čudo što su svi takvi filmovi u nekom drugom vremenu funkcionirali ko švicarska urica, a moram priznati da mi je ovo otvorilo apetit za još ponekim Belmondovim filmovima (kojeg sam inače imao na listi mora-se-gledati dok sam bio klinac) tek toliko da se prisjetim kako se to nekad radilo.