Mission: Impossible 2 (2000)

Posted: 15 siječnja, 2012 in Akcija, Anthony Hopkins, John Woo, Thriler, Tom Cruise

IMDb

Trailer

Što napravite kad želite snimiti nastavak uspješnog filma, a ne želite da na vas gledaju kao na još jednu krvopiju koja samo želi izvući pokoji dolar iz nečega što je imalo dobre financijske rezultate? Uzmete drugog redatelja, potpuno drugačijeg autorskog pristupa, ubacite u priču blisku povezanost glavnih likova, upotrijebite talent za kreiranje vizualno impresivnih akcijskih scena i konačni rezultat tako ispadne posve drugačiji film. To sad ima svojih dobrih stvari i ne tako dobrih stvari i svaku od njih treba odvojiti od cjeline da se dobije cijela slika. Nakon što sam pogledao posljednju nemoguću avanturu Ethana Hunta uhvatila me nekakva nostalgija te nisam odolio ponavljanju gradiva, ovaj put s malo spremnijim kritičarskim okom, zadržavajući pohvale na istom nivou. Iako će se većina onih koji su gledali cijeli serijal i koji ga poznaju u dušu složiti da je treći dio (by J.J. Abrams) možda i najbolji (kažem možda jer ne može se poreći opasno visoka kvaliteta i prvog dijela napravljenog od strane jednog Briana De Palme) drugi dio ima ono nešto dodatno između likova što ga čini možda i najrazrađenijim. Da je omjer sadržaj vs vizualno bio malo više usklađeniji, pretvorio bi se u najbolji film, ali i ovako je na visokoj razini, bez obzira što je od većina podcijenjen.

Priča započinje rušenjem putničkog aviona i vraški zgodnim bijegom u posljednji trenutak. Naš Rade Šerbeđija ima tu čast da otvori početak, što je, priznajmo, bilo zabavno. Priča dalje ide ovako. Odbjegli agent ima nešto jako gadno u svojem posjedu, drugi agent mora vrbovati zgodnu žensku i poslati je u naručje prvog agenta, koji je ženskoj bivši, kako bi doznao što to prvi agent ima kod sebe. Prvi agent doznaje da ženske više voli drugog agenta, no da bi dobio što želi, mora je zadržati uz sebe jer drugi agent će biti na istom mjestu kao i prvi agent te će dva agenta krenuti u ljuti boj jedan protiv drugog. Ponešto radi opasnog virusa kojeg oba agenta žele, a ponešto radi dotične ženske. Skužili osnovnu nit radnje? Malo je posuđena iz Hitchcockova filma Notorius, ali ako stvar radi, ne popravljaj. Dok s pričom film nema nikakvih problema, čak ni pojašnjenjima u vezi virusa, ni tko koga, ono što baš ne šljaka jest prepoznatljivi vizualni stil Johna Woo-a.

Sada, netko će reći “kako to može biti problem” (među njima bih mogao biti i ja) ali MI serijal jednostavno nije dizajniran da Ethan Hunt leta uokolo, radi pet nepotrebnih preloma u zraku, okreće se oko svoje osi s dva pištolja… – volim to vidjeti, ali u nekom drugom filmu. Sama akcija, kad je prizemljena izgleda sasvim dobro, no prenaglašena koreografija ne ispada zabavno (kao što je slučaj s Hard Boiled) već djeluje poprilično pozerski. U negativnom smislu. I dok je u prvom dijelu Hunt bio tek početnik koji još uvijek ima svoj Top Gun nastup, ovdje bi on trebao biti mešter ceremonije, ali djeluje malo kao klinac kojem su dali mogućnost da izgleda kao glavni frajer. Scene potjere s motorima su dobre (iako bih volio vidjeti koja se to guma može toliko dimiti da zablokira vidno polje autu koji ga proganja) završni fajt je čista klasika (iako bih izbacio stvar-dvije) i napetost kad se likovi ne jure ili mlate posve je zadovoljavajuća. Film kao da je negdje u procesu doživio mali kratki spoj. Vjerujem da su htjeli napraviti nešto drugačije, ali uzeti Woo-a za taj posao, pa ga onda malo pritegnuti da bude u granicama normale nije baš najpmaetnija odluka. Srećom, postoji dobar naboj između Dougray Scotta i Cruisea, skoro kao i kod Travolta/Cage tandema iz Face/Off-a, pa nećete gotovo ni zamjetiti da je cijela priča poprilično pojednostavljena (TO je odgovor na one kritike kako je prvi dio malo previše zakompliciran). Doduše, mogli bi zamjetiti da ima par nedorečenih stvari u njemu (što bi s likom kojeg igra Brendan Gleeson) zato što je originalno trebao trajati tri sata. Zabavan, drugačiji, ne baš stila koji odgovara ovakvoj vrsti filma, ponegdje malo naporan… ali ne bi bilo zabavno da je isti kao prvi dio, ne?

Komentari
  1. […] vraća ih bome svima. Kako sam se na stranicama ovog malog bloga već dotaknuo M.I serijala (Numero 2 i Numero 4) bilo je samo pitanje vremena kad ću na tapetu uzeti i ostale nastavke (ipak bih ja […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s