Arhiva za 20 siječnja, 2012

Phoenix (1998)

Posted: 20 siječnja, 2012 in Drama, Kriminalistički, Thriler

IMDb

Trailer

 

Oduvijek sam volio pošteni komad kriminalističkog filma: grubi junaci, pljačke koje krenu naopako, završni obračuni… Cijeli taj paket. Možda će većina reći kako je kultna Heat pravi primjer takvog filma i neće pogriješiti, no to nije ni početak ili kraj takvih naslova (Affleck je iznenadio sa svojim The Town) i uvijek vrijedi malo zagrebati ispod površine kako bi se otkrilo nešto novo, posve zaboravljeno i, recimo to uvjetno, podcijenjeno jer Phoenix, istini za volju, nikad nije postao nešto više od običnog krimića za kojeg publika uopće nije ni znala da postoji. Razlozi su za to dvojaki, ali nije riječ  lošem filmu već je riječ o filmu koji ima drugačije koncipiranu radnju te se jedan dio njegove neprepoznatljivosti može pripisati i tome.

Priča kao takva prati četiri člana Phoenix policije, četiri detektiva sklona kocki, kurvama, krađama, zelenašenju i sličnim veselim stvarima (ponajmanje ustvari rješavaju zločine) i najveći dio radnje gledamo kroz oči Harrya (Ray Liotta) okorijelog kockara koji nema u što se neće kladiti. Ali, Harry, iako je u problemima do grla, dužan je bogu i vragu, još uvijek vjeruje u neke svoje principe te će ih samo djelomično pogaziti kad zajedno s partnerima odluči opljačkati lokalnog zelenaša. Naravno, takva stvari u ovakvoj vrsti filma nikad nemaju sretan kraj, pa već možete naslutiti što će se sve dogoditi.

75 posto filma prati Harrya, ali i njegove partnere (samo u manjoj mjeri) kroz uobičajene aktivnosti kojima se svakodnevno zamaraju. I dok je netko morao malo patiti u takvom pripovjedanju, žrtve su likovi koje glume Daniel Baldwin i Jeremy Piven pošto su tek ugrubu ocrtani, bez nekakve dubine. Njihov život tako je skup kratkih crtica koje povezuju neki likovi (lik zelenaša i lik kladioničara) te i radnja djeluje kao takva. Sve dok se ne odluče na pljačku. Film tek onda ulazi u ono ravnomjerno pripovjedanje kakvo se očekuje da bude. Tu je zalutala i Angelica Houston kao Harryev ljubavni interes te će većina odmah primjetiti kako između njih i nema neke prave kemije (što kaže kolega Boris – ona djeluje malo prestaro za Liottu) no njihova veza nije ni zamišljena da probudi strasti u gledateljima već da prikaže kako bi izgledao normalan Harryev život jer sve ostalo što se vidi je jednostavno loše, bolesno ili uronjeno u pesimizam. Glumci su potegli iz pete da nešto dočaraju (barem Liotta i LaPaglia) a neće biti razočarani ni oni koji vole sirove policijske drame (što prvi dio filma jest) kao ni oni koji vole pošteni film pljačke (pucnjava uključena u cijenik, naravno). Film kao takav nije materijal da bude nekakvo remek djelo, no odlična izvedba same ideje, skup zanimljivih likova i dobar tempo čine ga boljim dijelom dotičnog podžanra te je šteta da se baš posve na njega zaboravi.