Arhiva za 21 siječnja, 2012

Fled (1996)

Posted: 21 siječnja, 2012 in Akcija, Komedija, Laurence Fishburne

IMDb

Trailer

Nakon što sam (opet) ostao bez inspiracije što pametno pogledati u vrijeme dok imam vremena nešto pogledati, riješenje je bilo jednostavno – uzmi nešto za što znaš da A) ima nekog šarma, B) neće te previše opterećivati C) zabavit ćeš se i D) nisi to dugo gledao. Fled (nikad nije dobio nekakav adekvatni zamjenski prijevod) ide u onu kategoriju brzo poteznih, ne posebno inteligentnih, poprilično zabavnih B filmova kakvi su se prije znali snimati na tone. E, sad, nije da se i danas ne snimaju B filmovi, ali onda su imali nekoliko važnijih stvari koje su ih činili boljim materijalom za gledanje nego danas. Imali su solidne redatelje koji su znali stvar-dvije o tome kako se nešto režira, imali su i glumce koji su znali stvar-dvije o glumi, a čak su bili i poznati te su sami filmovi gledali više na to da zabave publiku nego da budu ograničeni samo na jedan dio istih.

U ovoj našoj priči redatelj je Kevin Hooks i ako niste čuli za njega, ne krivim vas, no čovjek je režirao po nekoliko epizoda valjda svake serije koja se pojavila na malim ekranima (Prison Break, ER, 24 i Lost su samo neke od njih) a snašao se i na velikom ekranu poprilično uspjelim akcićem Passenager 54 koji je od Wesley Snipesa, barem na pet minuta, napravio crnačku verziju John McLenea. Ako ništa drugo, lik barem zna kako složiti kadar i napraviti dinamiku od praktički ničega. U priči je i jedan Laurence Fishbourne, koji je u to vrijeme bio nova nada crnog glumišta (nominacija za Oscar u filmu o životu Tine Turner je pomogao) koji ima izgled akcijske zvijezde, ima potreban samouvjereni nastup akcijske zvijezde, ima karizmu koja uopće nije zanemariva i ima jako dobar komični nastup ako to scena zahtjeva. Stephan Baldwin kao podrška i nije baš najsretniji izbor jer lik ima karizmu kuhane ribe te je daleko po kvaliteti od ostatka svoje braće. Komični tempo mu je srednja žalost, a jednako tako i gluma te se može proglasiti i najslabijom karikom cijele priče (iako nije baš u cijelosti katastrofalan). Tu je i Salma Hayek u jednoj od onih prvih uloga nakon što je dobila američku adresu. Žena je zgodna, žena je simpatična i žena ima dobar smisao za komediju. Tko nije zadovoljan traži previše od filma. Will Patton je ovdje kao druga violina (odnosno treća) i stvar zašto ga spominjem jeste to što je on glumački laf (iako, pretpostavljam po imenu nemate pojma tko je on) koji je donio malo one autentične glumačke kvlitete na stol. Nije da je dobio i neku značajnu minutažu, ali bolje išta nego ništa. Glavni negativac je izvučen pravo iz naftalina te ga oni ovisni o sapunicama (pogotovo osamdesetima i Dinastiji) znaju kao Dex Dextera (iliti Michael Nader, kako se čovjek ustvari zove)

Znate igrače, da kažem i koju o samom filmu (iako ste možda zamijetili da izbjegavam reći nešto o samom sadržaju). Film kao takav je brz, zabavan buddy-buddy akcić kojeg, vjerujem, nećte pamtiti duže od jednog dana. Ali, vraški dobro ispunjava sat i pol vremena i dok traje, mogao bi vas zabaviti više nego očekujete. Priča je tanka, ako ćemo iskreno. Dva lika pobjegnu iz zatvora (onog otvorenog) zavezani su jedan za drugog i moraju surađivati ako žele izvući živu glavu. Jedan je mrknuo podosta love od kolumbijske mafije i, kako to već ide, mafija nimalo ne prašta. Ima tu natezanja, verbalnog i fizičkog, jurnjave motorima i autima, pokoji mali preokret i, naravno, vatrenog obračuna. Koktel svega što jedan ljubitelj zabavne akcije (iako ne komedije kao takve) može poželjeti. Za svoje ograničene uvjete film je svojedobno bio i relativni hit te mu je kino život bio zanimljiv jer se onda više medijske pozornosti poklanjalo i takvim projektima, a ne samo onim koji su megalomanski, nabrijani i puni preplaćenih zvijezda. Danas je, naravno, nestao na policama zaborava, što je šteta jer ga vrijedi pogledati barem jedanput (možete mirne duše i dva puta) jer predstavlja bolji primjer kako se radi film zabave radi, a ne radi nečijeg muženja novca na račun ničega.