Arhiva za 23 siječnja, 2012

Ronin (1998)

Posted: 23 siječnja, 2012 in Akcija

IMDb

Trailer

 

Kada idete raditi film na starinski način, bez CGI-a, onda to nešto govori o vama kao redatelju. Da ste stara škola, da cijenite kaskaderski posao, da želite vidjeti autentičnost i da vas boli neka stvar za kompjuterske novotarije. Kapa dolje, treba imati cojones za to napraviti. Rezultat je poprilično impresivan, barem gledano s tehničke, vizualne i narativne strane (box office je bio malo slabiji) te film i dana danas ima jako visok ugled u svojem žanru (koji i nije tako jasno definiran, ako ćemo iskreno) te ispada da je skoro ko posljednji Mohikanac što se tiče car chase filmova. Za ovakav način snimanja može se stvarno i bez pretjerivanja reći – takvi se filmovi doslovce više ne snimaju. Čak i ako se snimaju (nedavni Drive je imao nešto jako malo staromodnog pristupa jurnjavama) nemaju jačinu kakvu bi trebali imati. Doduše, to je i dvosjekli mač, Ronin je danas poznat po svojim automobilskim akrobacijama, no malo manje po svojoj priči, a još manje po svojem jezivo kvalitetnom castu. Film ima glumačku postavu od koje vas moraju proći trnci, posebice kad ih sve zajedno vidite na jednom mjestu. I, što je najbolje, usprkos svim jurnjavama koje vidite na ekranu, glumački lafovi dobili su podjedanko dobru minutažu. Kombinacija koju ne viđate svaki dan.

Priča je već malo čudnija priča. U igri je skupina međunarodnih kriminalaca (barem ih takvima predstavljaju) koja ima zadatak ukrasti srebreni kofer iz ruku drugog kriminalca. To sad poteže pitanje akcije, jurnjave i pucnjave, čak i planiranja, no ne i samog sadržaja kofera. Uz ta pitanja radnje krene s dobrim tko-je-koga-izdao preokretima jer nitko od njih nije ono za što se predstavlja, svatko radi za nekoga, svi imaju svakoga na nišanu. Priču i dijaloge razvijao je David Mamet, pa ako poznajete njegov rad onda znate što možete očekivati: puno dobrih dijaloga i interakcije među glumcima, a koje su tako dobro ispale jer glumački odabir je takav da je sve to (barem dok pričaju) moralo dobro ispasti. Robert DeNiro, Jean Reno, Stellan Skarsgard, Jonathan Pryce, Sean Bean. Treba nekome nešto više od toga? Faktički jedina ženska uloga pripala je Nataschi McElhone, što je jako cool stvar pošto sam poprilično slab na dotičnu damu (fucking David Duchovny je dobro ispipao that ass) no osim one ne baš klasične umjetne holivudske ljepote, zna i glumiti te nimalo ne zaostaje za svojim muškim kolegama. Priči čete zamjeriti nedorečenost, u najmanju ruku, ali taj pristup nije loš, ako ćemo iskreno, jer morate malo upregnuti moždane vijuge tko tu koga, što je još jedna relikvija iz zaboravljenog doba filmšatva kad su redatelji od publike očekivali da sudjeluju u filmu, tj. razmišljanju o istom. To što će vam ostati par pitanja u glavi nakon gledanja nije nimalo loša stvar (mene i danas zanima koji quratz se nalazi u tom koferu) jer znači da niste postali dio nepismene gomile koja očekuje da im sve bude nacrtano.

Tehnička strana filma impresivna u podjednakoj mjeri kao i sve ostalo. Ulice Nice i Parisa postale su područje gdje se natjerivaju mišićavi europski auti (Audi, BMW) i u svakoj sceni se vidi da su kaskaderi (i neki od glumaca) imali pune ruke posla pri jurnjavama snimanim pri stvarno velikim brzinama i sa stvarnim sudarima. Polet je bio takav da se jedna mala pogreška ipak morala potkrasti i ako dobro pratite, vidjet ćete da je BMW bio na “gimbalu” kad je krenulo prevrtanje, iliti platformi koja se koristi kad se stvara osjećaj kretanja kako bi se uhvatio krupni plan glumca (u ovom slučaju Natasche) dok je za upravljačem. Zanemarivo, ali fora je vidjeti da su korišteni stvarno stari trikovi pri snimanju (danas se za taj sport koristi zeleni ekran i CGI) što samo pojačava osjećaj nekakve izdvojenosti iz krda sličnih uradaka. Gradske su ulice igrale podjedanku ulogu kao i auti (jebote, što je lijepo vidjet BMW ili Audi umjesto onih jurilica sa spoilerima do zemlje i hip-hop glazbom u prtljažniku) jer se ne koriste često, a uske ulice Nice dodale su na pojačavanju adrenalina jer tamo stvarno treba znati voziti i ne očešati zid pri velikim brzinama. Vrhunski napravljen film starog majstora Johna Frankenheimera neće zadovoljiti svakoga, što zbog priče koja nije nacrtana, što radi jurnjava,a što radi same teme, no teško da će itko izgubiti vrijeme, ili reći da je gubljenje vremena, ako ga sjedne i pogleda. Ako niste fan car chase filmova, uživajte u glumcima. Ako ne volite glumce, uživajte u autima. Ako ne volite nijedno od toga… gledate krivi film.