Arhiva za 24 siječnja, 2012

Road House (1989)

Posted: 24 siječnja, 2012 in Akcija, Patrick Swayze

IMDb

Trailer

 

“The name is… Dalton” Ako imate imalo pojma o akcijskom filmu kao takvom i ako niste prespavali osamdesete (čak i u obliku nekakve retrospektive) onda bi vam Kuća na putu (ili Krčma na putu, kako je film bio prije poznat) trebala značiti svašta. Od jednog klasika do jedne od najpoznatijih uloga starog Patricka, s tim da je ono “klasik” podložno raznim interpretacijama. Ako pitate one koji vole malo ozbiljnije filmove onda će definica glasiti kako se radi o ispraznoj papazjaniji nabijenoj klišejima, a ako pitate one koji vole da ih se naziva običnim gledateljima onda će definicija biti drugačija – zabavan akcijski flick koji je zabavaljao (i još to uvijek radi) generacije. Gledali vi na Road House kao na ispraznu papazjaniju ili vrhunac akcijskog filma 80-ih (OK,OK, sklon sam malom preuveličavanju) jedna stvar je jasna – film je jebeno dobar. Ne mislim sad na njegovu priču, ne mislim sad na koreografiju, ne mislim sad na likove – sve odvojeno i nije bog zna kako privlačno, no kad se sve to posloži u zajedničku cijelinu onda priča postaje zanimljiva. Film kao takav funkcionira odlično samo kao cjelina, što je stvar koja se događa rijetko, skoro nikad, ako gledate samo kroz liniju akcijskog žanra. Što god da rekli, Dalton ostaje jedan od pravih bad ass tipova koji su prošetali velikim ekranom, a svoju veliku popularnost duguje upravo pokojnom Patricku jer na njega se jednostavno ne može gledati kao na još jednu običnu akcijsku zvijezdu. Barem se nije moglo onda jer mu je prethodni veliki uspjeh bio The Dirty Dancing, pa vi sad zaključite koliko vam taj podatak ulijeva povjerenja u njegove fajterske sposobnosti.

Radnja je zabavna, u najmanju ruku. Profesionalni izbacivač (iliti cooler) Dalton dolazi na novi posao u mali grad. Gradom vlada bogati biznisman i svi su ljudi u strahu od njega. Naš junak će sve to srediti. Jebiga, čak i da uljepšavam bolje od ovoga ne ide, film ima stvarno jednostavnu radnju, debelo podvučenu vestern motivima. Ono što je u njemu zabavnu (osim fajtova) jesu sitnice kojima se ilustrira život izbacivača (u filmu je to skoro pa plemenito zanimanje) tipa “nikad ne radi gužvu u lokalu gdje radiš” (pa onda scena gdje izvedu tipa van bez da ga ustvari itko dirne) pa par praktičnih savjeta o samim fajtovima “čak i najveći padaju ako im sjebeš koljeno” (i to sranje funkcionira u stvarnosti) a par gegova ide i na račun Daltonovog modusa operandija, tipa da uvijek kad dođe u novi grad zamjeni svoj Marcedes za neki krš jer ga svako veče razbiju. S druge strane, radnja ne može biti veći klišej. Bogati tip je  lik koji može sve, ima love, ima hrpu gorila koji će napraviti sve za njega, a jedini pošteni komad u gradu (kojim ima pamet i izgled i pada na Daltonov šarm) je njegova bivša. Kad sve to posložite u cjelinu dobijete miks svega i svačega, od pomalo komedije, do fine tučnjave, i nekih stvarno over the top scena kao što je ona kad negativac monster truckom pregazi auto salon. Dalton je možda faca, ali Wade Garrett (legendarni Sam Elliott) je uber frajer koji doslovce pokrade cijeli film. I još je vraški zabavan, što je najbolje. Teško da će netko ovdje išta proglasiti originalnim (osim možda toga da je izbacivač glavni lik, što se do tada nije vidjelo na velikom ekranu) no teško da će netko film proglasiti i dosadnim. Jedino možda fajtovi danas nisu tako atraktivni kao prije (koreografija je u Hollywoodu napredovala) no imaju onaj staromodni štih koji je oduvijek palio kod publike (posebice fajt Daltona i glavnog negativčevog hanchmena) i, iako više nije toliko u toku događaja, još uvijek nije toliko zastario da ga se nazove dosadnim.

O nekakvoj glumi nećemo previše govoriti jer je ni nema (iako je Swayze upregao nešto snaga da dočara par emocija i to mu je pošlo za rukom) no svi uključeni, iako nisu glumili, nisu ni skrivali da su se dobro zabavljali što se odmah osjeti po njihovoj kemiji. Sam film, doduše, i nije bio tako velik hit u kinima (omjer je 10 milja uloženo – 30 zarađeno) ali je dodatno popravio tu novčanu sliku VHS izdanjem, a praktički odmah je dobio kultni status, iako je za priznanje da je jedan od najprepoznatljivijih akcijskih naslova 80-ih pričekao par godina. Danas je dostupan posvuda, naravno, a 2006 godine dobio je i svoje dvostruko DVD izdanje s poprilično dodatnih off set dodataka. Zanimljiva stvar, iste je godine izašao i njegov nastavak. Road House 2: Last Call kao takav nema veze s originalom osim po nekim kratkim poveznicama s likovima (glavni junak je Daltonov sin) ali radi se o zanimljivom filmu o kojem će još biti riječi. Što se još može reći o originalu? Ništa. Ako ste ga gledali, onda vam je sve jasno. Ako ga niste gledali onda vam nije ništa jasno. Jedini način da to ispravite jeste da ga pogledate, bolji savjet od toga nemam.