Arhiva za 30 siječnja, 2012


IMDb

Trailer

Da budem odmah iskren: pojma nemam što je definicija trasha u filmskom svijetu, čak ni koji bi filmovi bili dobri predstavnici (Flash Gordon, možda?) a obično ni ne gledam takve stvari čak ni radi osobne zabave. Život je prekratak za to. No, ponekad naletim na nešto izvan serijsko. Ne namjerno, posve slučajno, tražio sam jedan drugi film koji sam davno gledao i ovaj naslov mi je djelovao kao taj (ali nije) te sam ga skinuo, pohranio na hard-disck i ostavio da miruje do neke druge prilike. Inače volim SF kao takav, posebice onaj iz 80-ih, neki su naslovi zabavni, neki dobri, neki pak odlični, no najveći problem jeste taj što nisam sklon eksperimentiranju pa obično uzmem nešto što sam već gledao (mogu napraviti monodramu i odrecitirati cijeli Enemy Mine ili Innerspace koliko sam ih već puta gledao) tako da nešto nepoznato i ostane nepoznato. E, sad, već kad sam natrapao na nešto izvan serijsko, da odmah podijelim mudrost s širom publikom (ili barem onima koji slučajno nalete na ove stranice, jel’te). A filmić je pravi slatkiš, čistokrvna definicija trasha (nadam se) kao takvog. Paz’te priču.

Tri uber zgodne znanstvenice/koji-već-vrag sruše se sa svojim svemirskim brodom na nekakav lijevi planet kojeg je poharala kuga/koji-već-vrag i u roku odmah ih otmu neke spodobe za roblje (što drugo). Tu sad u priču ulazi naš lovac na glave/nagrade/koji-već-vrag jer njegov je biznis da izvuče dotične iz šapa pohotnih otmičara. Lik je Indiana Jones tip frajera, ležeran, ciničan, s gomilom on-linera u jednom džepu i oružjem u drugom i ima ženskog robota da mu pomaže u poslu (i na neke malo drugačije načine, ako me razumijete) Odmah čim dođe na planet upadne u probleme, sukobi se s nekakvim Mad Max/koji-već-vrag bandama, izgubi ženskog robota (padne i jedan emotivni trenutak) ali pronađe nekakav curetak koji je, hmmm, jako dobra kao zamjena za robota, ali i kao side kick pomagač. Tu je i jedan dodatni pomagač (Ernie Hudson, the man) i neobična trojka kreće u daljnju avanturu u kojoj će pronaći i nešto ljigavih čudovišta, ponešto čudovišta koje sliče zombijima, neku vrstu žena-ratnica/koji-već-vrag i Michaela Ironsadea kao glavnog negativca.

Film je genijalno zabavan, iako naivan ko Humpty Dumpty, i gotovo da ne smeta što je em prekopirao svega čega se mogao dohvatiti ili iskoristio svaki mogući klišej koji postoji u knjizi fantasy/SF-a. Efekti su očekivano prizemni, jeftini, no služe svrsi. Malo veća lova je uložena u neke dodatne lokacije, ali sve je to u jako sitnom proračunu, molim lijepo, no šarmantno da gledate radnju i ne skidate osmjeh s lica. Sama priča ispala je iz nekog šund romana kakvi su se izdavali i kod nas (biblioteka X-100 ili kako se već zvala) gdje je logika posve sporedna stvar, a sve što znači glavnu odliku istih ovdje je. Zgodne djeve u nevolji, šarmantni junak i gadni negativac, sve po školski. O nekakvoj umjetničkoj vrijednosti ovdje nema ni slova, kao ni glumi, kao ni logici, kao ni želji da bude nešto više od obične zabave i to je, ljudi moji, pravo osvježenje. Naspram Blade Runnera i inih ovo je šamar ozbiljnom filmostvaralaštvu i ako koji slučajem imate jako nizak prag za stvari koje nisu ambiciozne – bolje da ga izbjegnete. Peter Strauss je sasvim solidan kao Junak, a nekadašnja teen zvijezda Molly Ringwald prolazi kao zgodni mlađahni curetak sa stavom. Ako pitate za mane, sve čega se možete sjetiti (iako film narativno nije uopće loš) od loših dijaloga, pa da prenaglašene glume, no kad imate takvu priču kao što je ovaj, mane jednako tako mogu postati prednosti. Ne bih ulazio u to, svatko neka odluči sam, ali za jedno nedjeljno poslijepodne ovo je vraški dobro uloženo vrijeme.