Arhiva za 7 veljače, 2012

The Saint (1997)

Posted: 7 veljače, 2012 in Akcija, Avantura, Thriler, Val Kilmer

IMDb

Trailer

 

Oduvijek sam padao na klasiku: zgodna dama u nekoj nevolji i tajanstveni stranac koji joj priskače u pomoć. Znam, klišej, nema mi pomoći, ali kad se izvede kako treba, što znači da dama u filmu nije tek dekoracija seta, pa još kad zna glumiti i kad se zove Elisabeth Shue stvari ne mogu biti bolje. Naš tajanstveni junak dobro izgleda, ima tamnu prošlost, ima svoje stavove koji su rijetki kao djevica u javnoj kući (lik, naime, ne koristi oružje, go figure that) i jako dobro se snalazi u fizičkoj  akciji – zanimljivo u najmanju ruku. Val Kilmer napravio je bang up job s ovom ulogom. Zašto vam ja sve ovo govorim? Zato što je film jezivo podcjenjen. Mislim, ne samo podcjenjen, film su sahranili živog, pokopali pod naslagama ogromnih kritika, ispičkarali Kilmeru i redatelju Phillipu Noyceu sve po spisku što su se usudili dirnuti u svetinju i skoro ih sve zajedno spalili na lomači. Ipak, postoji priča u svemu tome, dobra priča, možda malo krivudava u nekim dijelovima, ali svejedno zanimljiva. Ono što sam rekao na početku teksta, o dami u nevolji i markantnom neznancu… to je bilo s razlogom. Ipak, sve svojim redom.

Simon Templar je lopov A klase, majstor prerušavanja (Kilmerovi alter egoi su zabavni), hakiranja sustava, provaljivanja i čega sve ne. Radi za lovu. Ozbiljnu lovu. I priprema mirovinu s još samo jednim poslom. Eh, taj zadnji posao uključuje ruskog tajkuna/magnata/političara/kriminalca imenom Tretiak i zgodnu znanstvenicu, možda malkoc naivnu po pitanju svijeta u kojem živi, i njezinu jedinstvenu formulu koja daje energiju iz ničega – hladna fuzija (što god da ona znači). Simon je treba ukrasti, što zahtjeva malo drugačiji pristup. Povezivanje s zgodnom doktoricom, no kad joj dotičnu stvar i ukrade i obavi posao, nekako će se oboje uspjeti naći na nišanu zločestih Rusa. Vrijeme je za bijeg i malo akcije.

Svetac je svetinja televizije, svi znamo seriju gdje je dotičnog igrao Roger Moore (ako niste gledali niste ništa ni propustili, isti nastup ko i u Bond-filmovima) a onda se pojavilo i par sklepanih filmova. Meni su filmovi (seriju nisam gledao) bili zabavni, Templar je takav junak, malo off beat, leđero nastup. E, sad, novi tvorci su malo zacrnili našeg junaka, tj. dali mu mračniju prošlost, malo dječije traume, kao i razlog zašto u svojim aliasima koristi imena svetaca. Da je to napravljeno sjajno, nije, ali svaki lik treba imati prošlost, pa ni ova nije tako loša. Drugo, Rogerov Svetac je bio više kao privatni detektiv (iako je i on imao duge prste, lik nisu ipak toliko mjenjali) ovaj naš je lopina s pedigreom, pomalo bezosjećajan kad je biznis u pitanju, usamljena i izdvojena duša. To sad nastaje klik između likova. Naša doktorica, iako je okružena ljudima, isto je tako poveučena i usamljena osoba. Njih dvoje imaju kemiju samo takvu, vjerujte mi na riječ, pomalo mistična, pomalo romantična, prava stvar, nisam je očekivao. Mislio sam da će film, kako je krenuo, biti još jedan klon Nemoguće Misije. Naš junak pomalo mjenja svoje principe i imamo sasvim finu završnicu. Naš junak možda ne koristi oružje, ali to rade svi drugi tako da nitko neće ostati uskraćen za ništa.

Režija kao takva posve je zadovoljavajuća (Noyce zna režirati i to fino, bez divljanja kamere, brze montaže, itd, itd) suspens je korektan, glumci su svoje odradili i više nego dobro (tu je i naš Rade Šerbedžija kao ruski negativac, jako dobar posao s tim likom) akcija je zadovoljavajuća. Scenaristički je malo krivudav, posebice s tim dodavanjem Templarove prošlosti (ne ispadnu sve pojašnjenje stvari dobro) a i cijeli taj master plan s energijom je malo…off jer baš i nije previše razumljiv. Kao lik, Templar je sasvim dobra investicija, ali film nije bio impresivan na box officeu (uloženo 70 zaraženo oko 150, s tim da je samo u USA bilo 61 milja, što je, tehnički gledano, flop), no čak ni taj slabiji financijski odjek nije bio toliko loš koliko se općenito prigovaralo mjenjanju ostavštine samog Sveca (Roger Moore je dao svoj hat tip filmu time što je nastupio u zadnjoj sceni, kao glas na radiju) te nakon svih kritika pomislili biste da su nanovo napisali Bibliju. I producenti su malo montirali film po svojem nahođenju, izbacili par scena, a osjeti se i malo klišejiziranja u prikazu rusih negativaca (ali je zato Rusija dočarana izvanredno, gdje se pronašlo mjesta i za jednu malu ulogicu Lucije Šerbedžije). Sve u svemu, zabavan, iznenađujuće romatičan film, dobrog tempa, sasvim dobrih glumačkih izvedbi… još uvijek ostaje misterija zašto je svojedobno popio toliku mržnju.