Red Dawn (1984)

Posted: Veljača 14, 2012 in Akcija, Patrick Swayze, Ratni

IMDb

Trailer

 

Već kad sam kod kolege Dragonragea najavio skorašnji dolazak remakea (to je ono: nadajmo se koliko je puta odgođen) nekako me uhvatilo da pogledam i original. Nisam imao nekakav pametniji izbor, došlo mi, volim te ho-ruk filmove s tako… neobičnom idejom, vi izaberite i nakon što sam ga (ponovo) pogledao, jednostavno mi je došlo da nešto i zapišem. Ništa pametno, kako stvari stoje, jer ni film nije nešto posebno pametan, no kako obično volim biti malo temeljitiji, tako ću istu stvar morati napraviti i ovdje. Jer Crvena Zora je film koji je A) nastao pod izravnim utjecajem sveameričke paranoje kako je svim u interesu da ih srede B) nafilan je dječijim maštarijama o svijetu gdje bi klinci i klinceze vodili pravi ozbiljni rat i C) nabijen s tolikim sveameričkim ponosom koji korijene vuče još tamo od doba Američke Revolucije da postoje samo dva zaključka. Ili je film jedinstveno remek djelo ili je najgore promidžbeno smeće koje je flmski svijet vidio. Između toga nema ničega, ili ga volite ili ne. Tj. krivo sam se izrazio. Ili ćete priču progutati kao takvu ili će vam se sve zamjeriti u roku od pet minuta. Ali, da je zabavan do neke mjere, jest.

Ima čak i jednu kultnu scenu, kad ruski padobranci započnu svoju invaziju u nekakvoj američkoj pripizdini. Nebo prekriveno crvenim padobranima fora je snimak, ima neke poetike u njemu (u nedostatku boljeg opisa) koja nestane odmah nakon toga. Jer, Ruskiji su opasni živalj, oni ubijaju, razaraju i rade čuda. Posljednja nada slobodnom američkom životu? Grupa klinaca koja se još nije počela ni brijati. Oni bježe u obližnja brda i šume, te u najboljoj maniri Mirka i Slavka započinju svoju gerilsku borbu protiv mrskog neprijatelja. Ako ste kojim slučajem pomislili kako je to trashčina živa, moram vas razočarati i reći da je sve što vidite na ekranu napravljeno smrtno ozbiljno, nema šale, nema gegova, opasna situacija (invazija) u kojoj nastaju junaci. Iza svega toga leži mokri san svakog klinca: da ode u šumu, da bude okružen prijateljima i najzgodnijim curama iz škole te da dobije priliku postati junak. Prisjetite se kad ste bili klinci i igrali se sličnih igara, to vam je bit filma, samo što svi koriste nabijeno oružje. Druga stvar: američka mitologija o nastajanju junaka koji se odupiru premoćnijem neprijatelju, Iwo Jima, podizanje zastave (na kraju naši junaci dobiju sličan spomenik) vodimo pravedan rat protiv nepravednog neprijatelja – ekonomsko propagandnih poruka ima ko u priči, toliko da u ponekoim trenucima zna postati jako, jako iritantan, posebice kad klinci počnu govoriti nadahnute govore o slobodi jerbo takvo što zvuči fake koliko i bezvezno.

Druga stvar koja će biti zamjećena pod obavezno, film je nastao pod izravnim utjecajem hladoratovske paranoje (oš Ruše, oš Kubance, oš reference na Japance i strah od njihove invazije za vrijeme WWII) straha od crvene globalizacije te inih ideja koja su prevladavale u to doba (a koje su na neki način ugrožavale američki način života) te je pružanje otpora istima bio gotovo pa sigurni preduvjet da napravite film koji će zasigurno vratiti uloženo (trebam li reći da je ovaj film bio hit u kinima). John Millius, jednako poznat i kao redatelj, scenarist i zadrti republikanac, pobornik za prava nošenja oružja i još dosta militantnih stvari, s ovim je filmom stavio sva svoja razmišljanja na “papir” i bio slavljen kao pravi čovjek za pravi posao (u slučaju da Rusi stvarno naprave invaziju) te je film izvučen iz arhive kad su počela sranja u Iraku (akcija u kojoj je uhvaćen Saddam Husein nazvana je Red Dawn) te nije nikakvo čudo što se netko sjetio radit remake pošto je današnje doba slično kao i ono u 80-ima (samo što su Rusi zamijenjeni talibanima, kinezima i korejcima) a film koji slavi mitsku borbu malih pojedinaca protiv velike osvajačke sile ima sve potrebno da bude hit, barem na matičnom tržištu. E, sad, kad sam vam iznio kontenst, podkontekst i njegove nimalo skrivene poruke, da kažem koju i o onome što valja u njemu.

Film je zabavan. Na način da trebate isključiti mozak, ne razmišljati o svemu onom što sam vam napisao i to je to, vrijeme uz njega prolazi bezbolno. Doduše, režija je drvena u nekim dijelovima, scenaristička rješenja  znaju biti OK i nešto malo manje OK, a glumački odabir je nekako znakovit – Patrick Swayze, Charlie Sheen, Powers Booth…- svi su bili no name u to doba (prva uloga Sheena na velikom ekranu) i njihova uloga, tj. napravljeni posao je zadovoljavajući pošto scenarij ionako ne radi ništa drugo osim da ih baca iz akcije u akciju. Koju godinu kasnije Swayze i Jennifer Gray postat će ljubimci svijeta radi Dirty Dancinga, a ovdje možete vidjeti njihov prvi zajednički posao. Invazija je prikazana korektno, ali osim uvoda ništa posebno, akcija je pristojna, no vidi se da nije bila velika lova u igri i zabavno je gledati povijesne pizdarije u kontekstu da se događaju Amerima (kao što je pritvorenički logor za lokalne stanovnike, hint = tako su prošli amaerički Japanci u WWII). Patetiku svakako očekujte, kao i uzvišene govore, a kontekst je (pre)nabijen proameričkim stvarimate stvari, ako ste maštoviti, znaju biti gotovo urnebesno smiješne. To je i vrlina i mana. Mana jer je to dosadno. Vrlina jer je zgodno vidjeti da neki film sam sebe ne shvaća ozbiljno (iako to nije bila namjera autora). Film je s razlogom kultni, ali koliko je ustvari dobar procijenite sami.

Oglasi
Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Nema šta, pogodio si ga u sridu, kao i inače 🙂 Što se tiče filma, zabavan ukoliko možeš provariti ogromnu količinu američke patetike i patriotizma po kojoj je, kao što ti reče, Milius poznat. Inače, sam je sebe pođonio kada je napisao scenario za igru Homefront. Ne znam jesi li igrao. Kratko, zabavno, umjesto Rusa i Kubanaca, Ameriku okupirali Sjevernokorejanci, a ti nisi klinjo već neki pilot koji se poveže sa pokretom otpora 🙂 Kao i u ovom filmu, ni tamo patetike ne manjka 🙂

  2. Deckard kaže:

    Zahvaljujem, trudim se biti dobar za “veliko” čitateljstvo.:) Nisam igrao tu igricu, ali sam igrao nešto jako slično, što je i inspirirano filmom, Freedom Fighter, gdje Rusi naprave invaziju na Ameriku, a ti postaješ vođa pokreta otpora. Donekle zabavno, smiješno svakako. Vidi, i kod tebe su počeli malo stariji naslovi dolaziti 🙂 Stander je zakon film, Thursday isto tako (negdje među postovima na blogu su oba) i baš je fora znat da ih još netko gleda.

  3. Hank Moody kaže:

    Stander i Thursday su klasici koji se moraju gledati 🙂

    • Deckard kaže:

      O, iznenadio bi se koliko ih ljudi nije gledalo. Iskreno, nisam ni ja gledao Thursday do prije par mjeseci, slučajno mi je kolega Dragonrage poslao link na trailer i odmah je bio kupljen. Film je razvaljotka, što bi rekli ruskiji 🙂

  4. Hank Moody kaže:

    Ja ga gledao prije par godina na TV-u i oduševio se 🙂 Inače ga ovdje kod nas na TV-u puštaju svako malo 😀 Usput, oduševljen sam Resurrectedom 🙂

  5. Deckard kaže:

    Jesi ga uspio iskopati? Drago mi da je preporuka upalila 🙂

  6. Hank Moody kaže:

    Iskopao u prilično dobroj kvaliteti i pogledao 🙂 Prilično mi vuče na neke Gordonove filmove pa ću uskoro napisati nešto o njima. Ko zna? Možda te povuče da pogledaš neki od njih 🙂

  7. Deckard kaže:

    Ne vjerujem 🙂 iako nikad ne reci nikad. Pogledao sam Reanimatora i nije mi bio nešto, onako, prošlo vrijeme, no ništa dalje od toga.

  8. […] naslova kao scenarista, ali se kao redatelj nije nešto proslavio, napravivši samo kopiju Crvene zore (Red Dawn, 1984.) sa svojim filmom Sutra, kada je rat počeo (Tomorrow, When the War Began, 2010.). I tu počinju […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s