Arhiva za 17 veljače, 2012

The Monster Squad (1987)

Posted: 17 veljače, 2012 in Fantasy, Horor, Komedija, Shane Black

IMDb

Trailer

 

Kada je davne 1985 godine film The Goonies udario u kina dogodile su se dvije stvari. Film je bio relativni hit (60 milja na 30 uloženih) ali je gotovo odmah postao kultni za većinu dječurlije diljem svijeta. Pa je onda odrasla još jedna generacija na njemu. Pa još jedna. Kvragu, film je i danas zabavan kao i onda, bit će, valjda, dovijeka. E, sad, kad imate takvo što u rukama, red je da ideju pokušate još malo kapitalizirati, koji dolar baciti na hrpu, napraviti nešto slično, ali, recimo, različito. Dvije godine kasnije došao je Odjel za čudovišta. Sličnosti između dva filma ogromne su, u oba imamo grupu klinaca koji su osnovali svojevrsni klub obožavatelja (Družba Goonies za avanturističke stvari, ovi ovdje za retro horor ikone) i obje radnje povežu grupe s onim što ih najviše zanima. Gooniesi su napravili malu posvetu klasičnim avanturističkim filmovima (kud ćeš bolje ikone od pirata/gusara za to) a ovi su uzeli ikone klasičnog horora za to. Rezultati su dijametralno suprotni, što samo govori kako nisu svi sposobni napraviti film za djecu.

Za početak, imamo klince, imamo njihov klub čudovišta, imamo za uvod starog Van Helsinga i nekakav obred koji krene krivo, pa imamo sadašnjost i povratak starih nam znanaca (Frenky, Wolfy, Dracky i Mummy) od kojih onaj najopakiji (Dracky) želi zavladati svijetom ili nešto sličnu dijabolično. Ovi ostali su tu da pomognu. Klinci to skuže, klincima nitko od odraslih (sram ih bilo)  ne vjeruje i oni odluče sami srediti stvar.

Nažalost, ima tu svega, počevši od klinaca koji nisu baš tako simpatični kao oni iz Gooniesa (ili glume star male ili su iritantni) pa su to čudovišta koja su simpa, klasika, pa imamo i jednog Shane Blacka koji je radio scenarij (no, nije isto pisat Lethal Weapon i film za klince) i ostao nigdje (klinci imaju dobrih on linera, svaka mu dala za to) i onda imamo neraspoređenu radnju. Malo pratimo negativce, koji, ruku na srce nisu pravi negativci (ipak je to film za klince) te izgledaju više kao parodije (ali s nekim scenama koje su prikladnije odraslom dobu) pa malo pratimo klince čija potraga i saznanja nisu ni pola tako zanimljiva kao onih u Družbi Jednookog Willya. Film je tako nigdje, nije duhovit kako bi treba biti, a nije ni strašan (malo jeze ubvijek dobro dođe) te jedino što vrijedi su neki dijelovi, kao što je, recimo završnica. I klinac koji je James Dean look a like hohštapler, pa postane tamanitelj vampira James Dean look a like. I to je to. Nešto love je uloženo u efekte, čudovišta izgledaju baš kako treba… sve je tu. No, film nema ukusa, djeluje kartonski, kao kulisa, jer niti je postignuta kemija između likova (Super 8 je ispao bolji po tom pitanju) niti je radnja intrigantna. OK, za malo starije. Za klince koji će progutati bilo što (a da baš i ne razumiju što gledaju) ovo će biti pravi slatkiš jer će vidjeti sebi slične (barem po godinama) i par monstera iz prošlosti.

The Amityville Horror (1979)

Posted: 17 veljače, 2012 in Duhovi, Horor

IMDb

Trailer

 

Naletio sam jednom prilikom na nešto stvarno…zanimljivo. Transkript poziva u pomoć kad su stanovnici Long Islanda otkrili tijela obitelji DeFeo. Na stranu to što se operater ponašao kao zadnji moron (to trebate pročitati da bi vjerovali) s gomilom glupih pitanja, nekako sam se se upleo u istraživanja o tome što se ustvari dogodilo. Ronald DeFeo je poubijao sve članove svoje obitelji (njih šest, ako se ne varam) koristeći se puškom. Jedne noći jednostavno se prošetao i poubijao sve njih. Drugi dan je otišao na posao te čak zivkao kući i govorio ljudima kako je zabrinut za svoju obitelj. Pa sam, jednako tako slučajno, pronašao i slike s mjesta zločina. Iako ih ne bih preporučio svakome, ustvari su poprilično bezazlene, s jako malo krvavih detalja, ali jedan pravi, autentični horor koji je izlazio iz njih (posebice onih koje prikazuju kuću, policijske automobile oko nje i mrtvozornike) bilo su nešto… jedinstveno. Kako još uvijek nisam posve odustao od neke svoje spisateljske karijere, to je istraživanje završilo u nekom folderu i čeka da me udari inspiracija da to iskoristim (tek osnovu događaja, ne stvarne fakte). I onda sam pogledao film. Film kao takav slovi za jedan od kultnih klasika žanra, najjezovitiji film svih vremena, ljudi su bježali iz kina, gubili svijest… Moja je prva pomisao bila – koji quratz? Jel mi to govorimo o istom filmu?

Inače sam s tim starim klasicima u jako dobrim odnosima, znaju imati atmosferu, dobru ideju i takve stvari. Stvar je u tome da Amiyville ne govori o obitelji DeFeo već o obitelji Lutz. Pa sam morao otići vidjeti o čemu je riječ. Izgleda da saga kuće nije završila s ubojstvima već je to bio početak. Recimo. Lutzovi su u kući izdržali 21 dan i pobjegli radi nezdravog okoliša, onog nadnaravnog. George Lutz u stvarnosti nije promijenio ponašanje kao njegov filmski lik, i nije naganjao ženu po kući sjekirom, ali navodno su se tamo događala svakojaka čuda. Kažem navodno jer se i danas lome koplja oko toga da li je to sve bilo za pravo ili tek obična prijevara. Film govori o tim danima koji su Lutzovi proveli tamo. I nakon filma zaključio sam dvije stvari – Ameri vole praviti dramu oko ničega i nekad su horori puno više plašili ljude nego danas (pripisujem to činjenici da ste ih mogli vidjeti samo u kinu). Kako film dodaje Lutzovima dosta toga, tako ga se ne može nazvati nekakvom autentičnom rekonstrukcijom (koliko ja znam, u kući nije pronađena nikakva vražja soba u kojoj su se radili crni rituali), a ima jako malo toga da bi se opravdao onaj naziv “najstrašniji” film svih vremena. Da budem iskren, veću jezu izazvalo je čitanje stvari vezanih uz obitelj DeFeo, a gledanje njihovih slika (pravih, obiteljskih, prije nego pomislite da sam neki psihopat) nešto je najezovitije što sam vidio (plus, postoji snimka “pravog” dječijeg duha koja je, bila prava ili lažna, jebeno spooky) tako da me film nije uopće dirnuo.

I riječ je o lošem filmu, ako ćemo iskreno. Gledano sa scenarističke strane, radnja je zbrka. Bračni par je sveamerički bračni par koji žive u svakom susjedstvu, Margot Kidder je OK glumica (ali ništa posebno) James Brolin je zgodan tip, ali slab glumac. Njihova karakterizacija…ne postoji. Cijela jeza leži u kadrovima kućerine (koja stvarno sliči pravoj, a koja je isto tako spooky na prvi pogled – ali nije izolirana kao na filmu već je okružena drugim kućama) i na mjenjanju karaktera gospodina Lutza. Iskreno, meni tu nije bilo nikakve napetosti. Stvari u kući imaju prizvuk nadnaravnog, lupanje vratiju, škripanje poda i tek jedna ili dvije scene su bile..ho-ho, vidi vraga, prošli su me žmarci. Imamo tu i svećenike koji ne doprinose ničemu osim da budu dio inventara kojeg je donio The Exorcist, no Rod Steiger je jako dobar glumac, pa ga je fino gledati kako radi bez obzira ima li to smisla ili ne. Samo zlo u kući nije posebno definirano i to drži vodu (čak je i Ron DeFeo govorio kako su ga glasovi natjerali da poubija obitelj) sve dok kraja kad se počnu otkrivati detalji vezani uz nekakve crne rituale. Ubacite u to i neke stvarno besmislene stvari (zlo, koje je vezano uz kuću, odjednom radi čuda na drugoj strani grada sa svećenikovim autom) previše praznog hoda koji dovodi do čiste dosadnjikavosti i prosječnu glumu… i dobijete precijenjeni film koji je danas zanimljiv samo kao retro materijal, tek toliko da se prisjetite da je u nekim drugim vremenima bila dovoljna poslovično dobra ideja i prosječna razrada iste da dobijete hit. A vidi se da je imao utjecaja i neke kasnije filmove koji su pokupili detalj-dva (kad George Lutz lovi ženu po kući sa sjekirom, to jako poznato izgleda jer je istu/sličnu stvar godinu dana kasnije radio i Jack Nicholson u The Shining) samo što su nasljednici ideje to izveli malo bolje i jezivije od originala.