The Cars That Eat Paris (1974)

Posted: 29 veljače, 2012 in Horor, Misterija, Thriler

IMDb

Trailer

Nakon što sam pogledao ovaj filmić došao sam do dva važna zaključka. Svaki redatelj starije generacije ima neki film s kojim je započeo karijeru. Mislim, daaa, sad sam rekao nešto jako pametno, ali neki od tih redatelja uistinu, čak i u ograničenim uvjetima snime nešto…zanimljivo. Druga stvar koju sam zaključio: ti australci imaju opasnu opsesiju naspram redizajniranih automobila. Izgled Mad Maxa prije Mad Maxa (sve si sumnjam da je ponešto popaljeno i iz ovog filma) te Peter Weir nekako ne pašu u istu rečenicu (barem ako je suditi po njegovoj daljnjoj karijeri) ali to se dogodilo. Ovdje. U njegovim mlađim, početničkim danima. Ustvari, ovaj film je i privukao pažnju na njegovo ime, što je posve OK stvar, ovakvi mali, niskobudžetni filmovi i jesu za to, da netko pokaže ima li ikakve kreativnosti.

Prije nego pomislite da se iza ovog naslova krije majka svih trash filmova, odmah upozoravam da to ne napravite. Naslov možda sugerira svašta, ali ustvari dobro opisuje radnju (iako auti nisu pojeli Paris, Australija) jer se to odnosi na zadnje rasturanje gradića. Priča je ekvivalent gusarima (ha, to niste očekivali, zar ne) i dobrim starim danima kad su lažnim svjetlima navlačili brodove na hridi i onda ih pljačkali. Ovdje je slična stvar, samo što se namjerno izazivaju nesreće, nakon čega građani Parisa uzimaju sve što se može uzeti od olupina, ali i mrtvaca. Nije riječ o hororu, pa čak ni nekakvom trileru, ali ima pomalo štimung jedne Zone Sumraka. Radnja započinje kada jedan preživjeli dobije ponudu koju ne može odbiti, da ostane u gradu. To ustvari i nije neki izbor jer ne može otići (tako se popunjava kvota stanovnika) i malo po malo naš junak (koji je pravi stušteni Tugomir) otkriva pravu istinu o načinu života ondje. Grad ima i svoju lokalnu bandu, a ista će malo preurediti grad na kraju kao osvetu što su im spalili jedan od onih Mad Max auta.

Film nema neke misterije, uglavnom se sve zna i nema nekih posebnih iznenađenja. Očevidno je da je budžet bio ograničen i da je većinom otišao na vozilice. Ipak, redateljskim trigovima i nekim scenama Weir stvara dobro okružje bizarnosti, radi čega pati razvoj likova. Istoga, da budem precizniji ni nema. Kao što nema ni nekakvih poznatih zvijezda ovdje (iako bi neki mogli prepoznati Brucea Spencea, koji je kasnije postao dio Max filmova, kao i Matrixa i ostalih poznatijih stvari) te je odabir zadovoljavajući. Više se gledalo da likovi imaju potrebnu dozu bizarnosti u izgledu nego neko glumačko znanje. Režija je drvenkasta, očekivano, a scene demoliranja zadovoljavaju uvjete. Mali film budućeg velikog redatelja koji je u njemu pokazao da ga čega sjajna budućnost. I to je napravio u skoro nikakvim uvjetima. Neke naše redateljske “zvijezde” bi trebale baciti pogled na naslov da nauče trik ili dva o tome kako napravit gledljiv film.

Komentari
  1. Jacob Jake Harper kaže:

    Deluje zanimljivo, pogledacu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s