The Drowning Pool (1975)

Posted: 7 ožujka, 2012 in Ekranizacije, Kriminalistički, Neo-Noir, Paul Newman

IMDb

Trailer

Nakon fine pauze i malo odmora (doduše radnog) da zapišem i pokoju riječ već kad sam jedan film iz branše sličnih stavio kod kolege Dragonragea. Inače, ako vam se čini da se u posljednje vrijeme ovdje spominju nekakvi privatni deksteri, to je posve namjerno, uhvatio sam se čitanja i ponešto pisanja o takvima, pa sam odmah nekako nadovezao i filmove. Već kad sam u elementu, jel’ te. I mogu javno reći da se ovakvi filmovi više ne snimaju. To je tragično u smislu da je puna gomila potecionalno zanimljivh priča ostala tamo negdje u arhivi zaborava, a radi veće zarade, klasika se prilagođava ukusima mlađe publike. Ne shvatite to krivo, novi Sherlock mi je zabavan film, ali postoji temeljna razlika između onog što taj lik ustvari jest od onog u što je pretvoren. Zato uzmem nešto malo starijeg. Većina ne vidi neke prednosti u tome, filmovi s prvatnim detektivima nisu posebno inovativni i jedino što se u njima mjenja jeste godina radnje. Lik kao takav ostaje gotovo isti. I dok je to u knjigama posve OK, u filmu ipak privlačnost ovisi o glumcu koji ga igra. Paul Newman je već odigrao lik Lewa Archera u Harperu, i napravio je to u skladu s vremenom. Deset godina kasnije, napravio je to opet i svoju izvedbu prilagodio novom dobu. Rezultat? Odličan. Ali to je moje mišljenje.

Archer ovaj put dobiva poslovnu ponudu od “one koja je otišla”, bivše za koju još ima nešto osjećaja. Treba njegovu pomoć jer je netko uvjenjuje, no ta ucjena samo je vrh ledenog brijega na kojem se nalaze obiteljski odnosi, pa onda odnosi posluge s obitelji, pa su u igri i naftna bogatstva, pa prijevare, pa loši naftni magnati…itd, itd. Archer započinje posao time što mora pronaći nestalog vozača obitelji, ali to ga odvodi do novih slojeva priče te da vam je cijelu ispričam trebao bih uzeti sadržaj romana te vam to prepisati. Ima elementa klasičnog noir filma, ali oni ovdje ne prevladavaju, a i lik je postao ciničniji od svoje pojave u Harperu, iako s jednakom upornošću. Priča leži na likovima te stvarima koje se događaju između njih ispričani kroz međusobne interakcije uz ponešto korektne akcije, koja tučnjava i pokoji ispaljeni metak. Čista akcija nikad nije ni živjela u ovakvoj vrsti filmova.

Paul Newman svoj dio odradio je vrhunski, gotovo bolje nego u Harperu, čak i zrelije jer je već bio bolji glumac. Znam kako to zvuči, naravno, ali u Harperu je tek uzimao zamah, pa je i izvedba bila poletnija. Ovdje je više cinik, ali i sarkastičan istražitelj s kojim se može poistovjetiti jer on je neka vrsta i promatrača kroz čije oči pratimo sve. Manju ulogu odigrala je i njegova stvarna žena Joanne Woodward (jedan od rijetkih iskrenih hollywoodskih brakova koji je trajao 50 godina) kao bivša djevojka, sada klijentica, a ubacila se i jako mlada Melanie Griffith (22 godine tada) kao razmažena kćer obitelji. Materijal nija baš skrojen za prevelika glumačka dostignuća, no legendama to ionako nikad nije predstavljalo problem da pokažu što znaju i bez toga. Slojevit krimić, pune priče, dobrih likova… možda nisu najpoznatiji dio Newmanove karijere, ali su svakako najkvalitetniji ili barem pri vrhu bilo njegove karijere, bilo samog žanra.

Komentari
  1. Jacob "Jake" Harper kaže:

    Nisam znao da Harper (1966) ima nastavak. Pa sad ce to fino u listu za gledanje to moram da odgledam jer Harper je odlican.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s