The Yakuza (1974)

Posted: 9 travnja, 2012 in Akcija, Kriminalistički, Robert Mitchum, Thriler

IMDb

Trailer

Prije već oho-ho vremena kolega Dragonrage je u svojoj Blast… rubrici predstavio jedan zanimljivi retro naslov za kojeg sam znao već od prije, ali kojeg nisam nikako sjeo i pogledao u komadu, s punom pažnjom, što bi se reklo. Ali sam nekako u isto to vrijeme sjeo i zapisao dojmove o jednom sličnom uratku pod nazivom Black Rain, a kad govorite o ovom drugom, ne možete ne spomenuti ovaj prvi i vice versa. Zašto? Osim što dijele glavnog glumca, Takakura Kena, pojmove istok susreće zapad, dva filma dijele i neke jako očigledne sličnosti (pod čime mislim da je Ridley Scott malo pokrao slavni prethodnik po pitanju identičnih scena) ali u konačnici dva su konačna proizvoda dijametralno suprotna po pitanju kvalitete. Ne shvatite me krivo, Crna Kiša dobar, zabavan i posve OK film, ali je ujedno i čisti Holivudski bullshit jer s realnim prikazom japanske kulture ima isto toliko koliko i ja s istraživanjem tamne strane Mjeseca. Tamo jedan gajin (stranac) mora cijeloj japanskoj policiji pokazati kako se riješava slučaj tako što će se ponašati kao loose cannon? Aha, svakako. The Yakuza je pak suprotni primjer toga. Radi se o filmu koji je jako inteligentno predstavio japansku kulturu, poštujući je i prilagođavajući glavnog lika (Amerikanca) situaciji u kojoj se nalazi. Zadržao je izravnost njihovih pravila, ne osuđujući ih (iako nam mogu djelovati glupo) bez da pokušava pojasniti, jednostavno nam pokazujući kako funkcionira jedan posve drugačiji svijet.

Priču otvara razgovor između nekoliko japanskih kriminalaca o tekućim poslovima, nakon čega upoznajemo Harrya, amaerikanca koji je dobar komad svojeg života proveo u Japanu, gdje je doživio ono što se obično naziva najbogatijim iskustvom svojeg života. Kako je Harry nešto kao ekspert za tamošnju kulturu, frend ga angažira da se vrati tamo i pokuša vidjeti što može napraviti po pitanju otete frendove kćeri. Harry to i napravi, ali povratak u Japan znači i susrete s nekim ljudima koji su u dobu dok je tamo živio ostavili duboki trag u njegovu životu, djevojku Eiko (sada već odrasla žena) i njezinog brata Kena, tadašnjeg, a sada bivšeg člana yakuze koji ima potrebno znanje da pomogne Harryu. Njih dvojica, posve neobičan par uspiju izvući kćer Harryeva prijatelja iz ruku otmičara, ali to je tek početak problema koji će taj događaj pokrenuti, a razriješenje će ovisiti o tome koliko su njih dvojica različiti, tj. slični u pitanjima časti, odanosti i međusobnog poštovanja.

The Yakuza je film koji drugačijoj kulturi prilazi s povećim poštovanjem, bilo da se radi o nasilju, bilo da se radi o pravilima života. Pristup je promatrački, Harry je taj promatrač i mi kroz njegove oči gledamo, slušamo i shvaćamo ono što drugi likovi pojašnjavaju. Redatelj Sidney Pollack ni u jednom trenutku ne svija pravila kako bi odgovarala američkoj publici, a još manje pretvara cijelu japansku kulturu u skupinu idiota koji samo čekaju da se pojavi stranac da im pojasni neke stvari (što radi Scott u Crnoj Kiši). Japanska kultura jedna je od najstarijih i najintrigantnijih koje postoje, što se osjeti u filmu, čak i onda kad se na ekranu ne događaju pojašnjenja već akcija. Akcija, već kad sam kod nje, je pristojna (iako možda malo drvenkasto režirana) i za sve one koji očekuju da će će veliki Mitch razriješiti stvari svojim postupcima, gledate pogrešan film. Robert Mitchum, veliki glumac, veliki zločesti dečko Holivuda (koji jednog Michaela Douglasa pojede za doručak) ovdje je nevjerojatno uvjerljiv lik i to smireni lik. On je netko tko je živio ondje, zna pravila i sudjeluje u svemu, iako ispada da je tek podrška odličnom Takakura Kenu (koji je Crnoj Kiši igrao skoro pa identičnu ulogu i gdje je opet pojeo američki cast bez da se oznojio) za kojeg vam je kolega Dragonrage već napisao da je svojedobno bio nešto kao istočni Clint Eastwood. Njih dvojica nisu klasičan buddy-buddy par (što je dobro) a scenarij im obojici pruža priliku (kao i gledateljima) da vide dva različita pristupa rješavanju problema. Mitch tako svoje dugove razriješava s zapadnjačkim dijelom problema, koji je gotovo pa kaubojski, dok Ken istočni dio problema, koji je prava posveta klasičnim samurajskim filmovima. I to fukcionira bolje nego bi mogli pomisliti na prvi pogled jer dodaje na raznolikosti i dinamici. Teško da se moglo i promašiti s scenarijem kojeg su složili vrsni profesionalci Paul Shrader (Taxi Driver) i Robert Towne (Chinatown) a koji su potegli dodatnu milju u istraživanju da dobiju potrebnu autentiku, što je danas gotovo pa izmrla vještina (vidjeti Crnu Kišu kako prikazuje neke stvari) koja je nekad bila osnova dobrog scenariste. Režija je pregledna, smirena i upečatljiva (ali to je već zaštitni znak Pollacka) i konačni je proizvod zanimljiv film, za kojeg se može reći da ostavlja pun dojam, te čak ne djeluje ni zastarijelo iako već broji 40 godina na svojim leđima. Utjecaj? Pogledajte završnice Crne Kiše i ovog naslova, oproštaji na aerodromu su gotovo identični, kao i neke od scena (razgovor u školi za Kendo, npr) što samo potvrđuje pravilo da mali autori posuđuju, a veliki jednostavno kradu. Ako vas zanima film o drugoj kulturi, a da nije dokumentarni, skromno bih preporučio ovaj naslov. Zato što je dobar, pod broj jedan, i zato što je već postao zaboravljen, pod broj dva, a dobre stvari ne bi smjele biti samo tako zaboravljene. To bi bio broj tri. Domo arigato svima koji su ovo posve slučajno pročitali.

Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Nemaš pojma otkad mi se gleda ovaj film, a imam ga već par godina. Super što me podsjeti na njega 🙂

  2. […] nekoliko stvarnih zanimljivih naslova za pronaći u toj kategoriji, počevši od stvarno poštenog The Yakuza, koji japansku kulturu tretira s povećim poštovanjem, pa do Black Rain, koji je, kako već rekoh […]

  3. […] izvuče živu glavu na ramenima. Robert Mitchum je bio jedan od tih u poznatom i hvaljenom The Yakuza. Michael Douglas isto tako u zabavnom (barem meni) ali realnom nepodnošljivo površnom Black Rain […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s