Arhiva za 2 lipnja, 2012


IMDb

Trailer

 

Uvijek kad naletim na pitanje ”koji vam je najdraži obiteljski film” nekako uspijem izvaliti Zvjezdane Staze, Povratak Kući, onaj gdje ekipa iz budućnosti lovi par kitova u prošlosti te pritom stvara čuda neviđena. Tko god da čuje taj moj odgovor prvo me pogleda kao da sam osobno došao iz 23 stoljeća, a onda slijedi prijateljsko uvjeravanje kako sam nešto pomiješao. Star Trek serijal nije namijenjen obiteljskog druženju, fotonska torpeda i fazori, nepristojni negativci i sve ostale zabavne stvari ne idu u opis onoga što se obično drži materijalom uz kojeg bi, recimo, svi obiteljski članovi mogli provesti ugodno vrijeme. Nakon njihovog uvjeravanje slijedi moje, koje obično započinje s ”Ali, znate, u ovom nastavku nema toga i toga…” što obično zna uroditi plodom… nakon određenog broja sati uloženog u detaljno opisivanje radnje filma. I svih mogućih gegova na koje mogu naletjeti u njemu. Izmori to čovjeka. Predrasude su zeznuta stvar, to vam moram otvoreno reći, i ako niste skloni određenom eksperimentiranju, prijateljski savjet je da ne čitate dalje ovaj tekst. Ako ste pak skloni…pa, poslušajte priču ponovo (vjerujem da je neki znaju i jako dobro) jer vrijedna je ponavljanja.

Četvrti dio možda nije najbolji dio cijelog serijala, ali je bez premca i daljnje rasprave najduhovitiji. Nakon što su prošla dva nastavka (drugi i treći, jel’te) bili napetog ugođaja, puni atrakcija za sve uzraste (kako koji od njih, naravno) došlo je doba da se ponovo pokuša proizvesti nešto novo. Ovaj nastavak je ideja samog Spocka (poznatijeg pod zemaljskim imenom Leonard Nimoy) koji je samoinicijativno otišao kod producenata i rekao da bi ovaj nastavak trebao biti nešto lakši, bez ka-bum dijelova koji su serijal postavili na tračnice uspješnosti. Jedna obična, topla, humoristična priča o stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Malo je reći da se kroz film proteže jedna zgodna ekološko propagandna poruka veličine samo Enterprisea, ali Spasite kitove inicijativa je akcije takva vrsta radi koje mi takve moralne poruke apsolutno ne smetaju.  Pao je dogovor, pa je pao još koji dogovor u vezi same priče, scenarija, humora ( detalji, detalji, detalji) i USS Star Trek Numero 4 mogao je krenuti svojim putem, s kapetanom Nimoyem za redateljskim kormilom.

Ukratko, 23 stoljeće je, ljudi su par stotina godina ranije uspješno poubijali sve moguće kitove u svim našim oceanima i sad je došao dan naplate. Nepoznata sonda gadne snage dolazi do Zemlje i ispušta čudne zvukove koje kapetan Kirk i njegova posada uspije dešifrirati kao… glasanje kitova. Kako su kitovi autohtoni stanovnici jedino Zemlje, sve što se može napraviti jeste sjesti i plakati nad grdom sudbinom koja nam se sprema. Ili možda ne. Kitova je moguće pronaći… u prošlosti. Kako? O, lagano, određena brzina, određeni kut, malo kruženja oko Sunce i stvar je riješena (osim što naši junaci taj put rade u klingonskoj ratnoj ptici koju su popalili u trećem dijelu nakon što su napravili totalku na vrlom Enterpriseu). U prošlosti tek započinju zanimljivi problemi jer susret dvije posve različite kulture ne može proći bez nekoliko… incidenata.

Današnja komedija pati od onog što se tradicionalno naziva zahodskim humorom (kod mene u knjizi piše bullshit humor koji nije smiješan) i napraviti inteligentnu komediju nije lagan zadatak. Također, teško je uopće započeti s nabrajanjem i uočavanjem svih nijansi humora koji se proteže kroz cijelu priču. Tako je tu i zamjena identiteta (Chekov bude proglašen za Ruskog špijuna koji radi za, khm, Zvjezdanu Flotu, što je prvi hint da se nazovu kola za Vrapče) kritika medicinskog sustava, posebice američkog (McCoy metode zbrinjavanja pacijenata uspoređuje s Inkvizicijom i time da su oni još bili blagi) tehnologije (Scotty pokušava razgovarati s računalom u dobu kad je ono jedva radilo i preko tipkovnice) a nije moglo ni bez kulturnih referenci (urnebesni dijalog između Kirka i Spocka i značenju psovanja u običnom razgovoru). Film ima i ponešto izravne akcije kakva bi se trebala poduzeti protiv nezakonitog kitolova (nahuškati klingonski ratni brod na kitolovca je jako dobro riješenje) malo drame da ne bude sve baš opušteno (alienska sonda dok kažeš keks posisa sve zalihe energije na Zemlji) i malo efekata da se zna kako jer je to ipak Trek film (putovanje oko Sunca). Kako je sve to snimano na Zemlji, glumci su ovaj put mogli imati normalnu interakciju s drugim glumcima (umjesto da zure u plavu platno) te je i njihov doprinos veći, no možda ne toliko bolji koliko opušteniji. Režija je uobičajeno dobra te filmu, usprkos humorističnom i opuštenom tonu, ne nedostaje i dinamike i zanimljivosti, kao i preglednosti. Opušteni je pristup doprinjeo da film postane najveći hit u serijalu (do pojave posljednje papazjanije) s oko 130 milja zarade na 20 uloženih, a inovirao je i putovanje kroz vrijeme kao nešto što ima potencijala za još pokoji nastavak. Kad se danas pogleda, film je bio popriličan eksperiment i kockanje jer odstupiti od rutine koja se pokaza uspješnom nije mala stvar, a njegovi rezultati su takvi da se može reći i nešto izvan Star Trek svemira – inteligentan humor je i najbolji humor. Ako ne vjerujete meni na riječ, pogledajte film, sve će vam biti jasno.